Politika bez ideologije ili bez morala
Nedavno se baš u povodu naklapanja i sklapanja koalicije HDZ-a i HNS-a pojavila revolucionarna teza kako ideologija više nije važna. Naravno, takva se teza već na prvi pogled čini besmislenom, ali ipak nije ta besmislica bez sustava i bez razloga. Ona ponajprije proizlazi iz reduciranja i svođenja ideologije na vrlo uski krug, još k tome preživjelih, političko-povijesnih tema tipa partizani-ustaše, desno-lijevo i slično.
Nasuprot tome, u politici sve ima svoju ideološku strukturu kao skup sustavno razrađenih ideja. Tako slobodno možemo govoriti o ideologiji ljudskih prava, o ideologiji demokracije, liberalnoj ideologiji i ideologiji tržišta, suverenističkoj i globalističkoj ideologiji, rodnoj ideologiji, ideologiji otvorenog društva, nacionalističkoj ideologiji, ideologiji zajedničkog jezika itd.
Napokon, i ideologija „bez ideologije“ je jedna specifična ideologija, koja kao i svaka ideologija, kako tumači Karl Mannheim, zapravo opravdava specifične ili parcijalne interese.
U svijetu današnjice agresivno se nameće jedna jedinstvena ideologija tzv. neoliberalnog kapitalizma koja se ne svodi tek na trgovinu, poduzetništvo i vlasništvo, nego ne ostavlja netaknutim ni jedno područje društvenosti, od načina života do moralnih shvaćanja, i koja poništava sve druge ideologije pa i s te točke gledišta može izgledati kao da ulazimo u transaideologijsko doba. Događa se nešto kao političko-filozofski sinkretizam u kojemu se gube razlike u korist dominacije najjačih.
Vrlo je često danas u uporabi pojam „lijevo-liberalno“ kao spoj nečeg do jučer upravo suprotnog. Liberalna ideologija dva stoljeća predstavljala je istu suprotnost ljevičarskim, odnosno socijalističkim ili socijaldemokratskim ideologijama, da bi se danas govorilo o jedinstvenoj ideologiji.
Napuštanje ideologije u ime nacionalnog pomirenja dolazi kao pokriće za neprirodne koalicije koje se stvaraju iz čisto pragamatičnih razloga.
Najvažnije je osvajanje i zadržavanje vlasti pod bilo koju cijenu i s bilo kim, važni su novac i karijere, sve ostalo je posve irelevantno. Ideologija se shvaća kao „opijum za narod“, kao sredstvo zavođenja i osvajanja povjerenja birača, zadobivanja simpatija i podrške „slidbenika virnih krivovirna pravca“ kojima ništa drugo i nije u politici preostalo osim ideologije, odnosno vjere i svjetonazora.
S jedne je strane ta masa koju patetično i idealizirano nazivamo narodom, a s druge neodređeni krug pojedinaca unutar stranačkih struktura, koji će vlastitu, makar i beznačajnu, funkciju u toj strukturi koju čuvaju slijepom poslušnošću pretpostaviti bilo kakvim dubljim i trajnijim uvjerenjima i općim interesima.
Politika bez ideologije pokazuje se kao politika bez morala, odnosno bez vrijednosti. Svaki moralni stav osuđen je kao moraliziranje, a svaki respekt prema volji naroda kao populizam.
Autor: Josip Jović/slobodnadalmacija.hr
