LJEVIČARSKI ZGUBIDANI SKLONI NASILJU: Evo zašto u Hrvatskoj još nema pljačke, razbijanja i paleža
Jezgra tvrde ljevice kojoj nasilje nije strano formira se pomalo i u Hrvatskoj. Za sada se ona iscrpljuje mahom u verbalnom nasilju kroz medije, grafite i putem društvenih mreža. No, ne trebamo se zavaravati, za izazivanje nereda poput onih u Hamburgu potrebna je stanovita brojnost, a nju domaće ”antife” još nemaju. Što bude u društvu više obespravljenih, zakinutih, osiromašenih i dezorijentiranih, to će ta brojnost rasti.
U posljednje vrijeme sve češće svjedočimo nasilju ljevice. Prošlo je dosta godina od aktivnog djelovanja Crvenih brigada i skupine Baader-Meinhof, tako da se na nasilni ljevičarski ekstremizam pomalo i zaboravilo.
Posljednjih godina ponovo svjedočimo terorističkim aktima ljevice koji prolaze relativno nezapaženo budući da je javnost zaokupljena puno brutalnijim terorizmom radikalnih islamista. Klasični teroristički akti ljevice za sada su slabijeg intenziteta, više simbolične naravi negoli razorni. Više zabrinjava nasilje ljevice na raznim prosvjedima: napadanje neistomišljenika, sukobi s policijom, pljačka i palež.
Nasilni prosvjedi u Hamburgu zbog sastanka G20 pokazuju pravo lice suvremene ljevice. Stotine ozlijeđenih policajaca, zapaljeni automobili, opljačkane trgovine i posebice ljekarne, demolirane ulice i cijeli kvartovi – to je autentični potpis suvremene ljevice. Najnasilniji prosvjednici bili su pripadnici skupine Black block, prepoznatljivi po svojoj crnoj odjeći, često maskirani. Naoko je ironično da se žestoki ljevičari u odijevanju inspiriraju odijevanjem izvornih fašista, Musolinijevih sljedbenika. Međutim, ako se podsjetimo da su i Musolinijeva politička i filozofska polazišta bila socijalistička i ljevičarska, ne čudi što se i suvremeni ljevičari odijevaju i ponašaju slično.
Nedavno je američka savezna država New Jersey proglasila grupu ANTIFA (antifašistička akcija) terorističkom uz obrazloženje da je to “ekstremna anarhistička organizacija koja je odgovorna za brojna nasilja u mnogim gradovima SAD-a”. Otpor nazivanju stvari pravim imenom i u Americi je iznimno velik te treba još vidjeti što će biti s ovom odlukom, hoće li opstati i početi se širiti ne samo u Americi nego i drugdje ili će pod pritiskom ”javnosti” pasti. U svakom slučaju, ovakvu odluku, da je razuma, trebalo bi donijeti diljem zapadnog svijeta. Pravo na prosvjed ne može i ne smije biti pravo na batinanje drugih, pljačku i palež. A sve to ljevičari rado rade.
Naravno, čak i ekstremne ljevičarske političke ideje su u demokraciji legitimne iako su većinom destruktivne i nerazumne, ali dok ostaju u sferi legalnog političkog natjecanja, to jest ne posežu za fizičkim nasiljem. Verbalno nasilje i sulude ideje nisu uhu ugodne, međutim moramo ih tolerirati ako želimo živjeti u demokraciji. No, kako suvremena ljevica sve češće poseže za nasiljem situacija u zapadnom svijetu neugodno podsjeća na dvadesete i tridesete godine prošlog stoljeća kada su Europom divljali totalitarizmi. U kontekstu latentne gospodarske krize, velike seobe naroda i bujajućeg islamskog terorizma budućnost se čini krajnje neizvjesnom. I tmurnom.
Jezgra tvrde ljevice kojoj nasilje nije strano formira se pomalo i u Hrvatskoj. Za sada se ona iscrpljuje mahom u verbalnom nasilju kroz medije, grafite i putem društvenih mreža. No, ne trebamo se zavaravati, za izazivanje nereda poput onih u Hamburgu potrebna je stanovita brojnost, a nju domaće ”antife” još nemaju. Što bude u društvu više obespravljenih, zakinutih, osiromašenih i dezorijentiranih, to će ta brojnost rasti. Revolucionarna ljevica uvijek koristi ljudsku nesreću da izazove još veću nesreću. Fašistički model djelovanja suvremene ljevice samo ukazuje na to da je razlika između fašizma, nacizma, staljinizma i titoizma ustvari manja no što su to službena povijest i politička filozofija htjele priznati.
Damir Pešorda/HRsvijet
1 comment
Pešorda na razlikuje pojmove politička ljevica od nasilnih testosteronskih bandi.
Njemu je ljevica uvijek fašizam.
Kao što je on uvijek sljepić-ignorant.