Boluje li tko? Zovite starješine!
Ovih dana sam se ponovno susreo sa ovim Božjim sakramentom. Situacija je “nalagala” da bolesnog tatu predamo na volju Božju.
To me i potaknulo da napišem par redaka ne parafrazirajući nikoga. Potaknula me i “smušenost” nekih naših vjernika ali i pojedinih svećenika. KKC je veoma jasan i precizan pa se čudim “dilemama”
Kako ne bi bilo dilema, dajem laički osvrt koji nije u suprotnosti sa naukom RKC
Nabrajući sv. sakramente: Peto: “Bolesničko pomazanje”! Djeca su to “naučila”, ali pučki naziv “Posljednje pomazanje”, time nije nestao! Naši vjernici tada kad ih u crkvi o tome poučavaju (a pitanje je, govori li se o tome dovoljno? I koliki “čuju”?), teško mijenjaju ime, i ne shvaćaju važnosti ovog sakramenta!
Oni ga se boje i – dalje. I to je prestrašno.
“Tko može i treba primiti bolesničko pomazanje”?
Ovaj sakrament može primiti svaki teže bolesni kršćanin koji ga s vjerom zatraži od Crkve. Može se podijeliti i djeci ukoliko su toliko odrasla da mogu shvatiti kako im ovaj sakrament može biti okrepom.
Kada se ovaj sakrament može primiti i koliko puta?
Bolesničko pomazanje nije samo za one koji se nalaze u zadnjim trenucima života, koji umiru. Ono je prvenstveno predviđeno za teže bolesnike, zatim prije ozbiljnijeg kirurškog zahvata (operacije), ali i vidne staračke nemoći.
Kao i za sve one potrebite u duši i tijelu!!!
Tek na zadnjem mjestu spominjemo i trenutak umiranja. Dakle, ovo nije «zadnja pomast» kako mnogi misle, nego «bolesničko pomazanje».
Brojčano ograničenje za primanje ovog sakramenta ne postoji. Crkveni propisi kažu da se ovaj sakrament može ponoviti ako bolesnik koji je jednom primio pomazanje ozdravi, a onda nastupi neka nova bolest. U tijeku iste bolesti, sakrament se može ponoviti ako nastupi pogoršanje bolesti.
Zašto primamo ovaj sakrament?
U svakom sakramentu, ako se s vjerom prima, djeluje Isus Krist. Sakramenti su sredstva po kojima nam Bog daje svoju milost, ona su nam dana na korist, na blagoslov i pomoć. Sakramentom bolesničkog pomazanja prima se milost potpore, mira, ohrabrenja, pouzdanja u Boga, jednom riječju – ozdravljenje duše.
Naravno, molimo i za ozdravljenje tijela, za oslobođenje od bolesti. U svemu tome, prepuštamo Bogu da učini onako kako je za čovjeka najbolje. Ukoliko je Božja volja, čovjek će ozdraviti.
I na kraju ovoga dobronamjernog teksta a kome je za cilj posvjestiti važnost i neophodnost ovoga sakramenta imamo utemeljenje i u Svetom pismu.
Sam je Krist liječio bolesne, a tu je snagu prenio i na svoje apostole. Oni su po Kristovu nalogu “mazali uljem i ozdravljali mnoge nemoćnike” (Mk 6,13). Sv. Jakov piše u svojoj poslanici: “Boluje !i tko među vama? Neka dozove starješine (prezbitere, svećenike) Crkve! Oni neka mole nad njim, mažući ga uljem u ime Gospodnje, pa će molitva vjere spasiti nemoćnika; Gospodin će ga podići, i ako je sagriješio, oprostit će mu se” (Jak 5.14-15). Od najranijih početaka Crkve postoji praksa podjeljivanja sakramenta bolesničkog pomazanja.
p.s Važna napomena.
Moj otac je puno bolje jer je sakrament primio sa VJEROM
Autor: Ivan Remeta
