Blago zemlji koja Peđu ima: Grbin i grbavci
Hrvatska je sretna zemlja. Pitate se zašto? Pa zato što ima Grbina i druge grbavce. Pa što to rade Grbin i grbavci da tako usrećuju narod? Pa Grbin i grbavci donose svjetlo pravednosti i prosvjetljuju nas o osnovnim ljudskim pravima i slobodama, o temeljnom zakonu (Ustavu) koji oni tako svesrdno štite od zločestog hrvatskog naroda, Ustavnog suda i pravnih stručnjaka.
{jathumbnail off}Eto, ti stručni i sposobni ljudi na djelu su Grbin i grbavci. Primjera grbinizma kod nas je zadnjih godina u izobilju. Nastojat ću prikazati nekoliko sjajnih grbavih pravno-političkih bravura. Počet ću od posljednje.
1. Svima nam je znana inicijativa U ime obitelji. Znano nam je, također, da su prikupili i više nego dovoljno potpisa u vrlo nepovoljnim okolnostima. Zakon o referendumu je zapravo zakon kojemu je istinska nakana onemogućavanje referenduma. Međutim, došlo je do napada genderističke manjine na temeljne vrjednote većine u hrvatskom društvu. Srećom, okupila se ekipa ljudi koji su znali što hoće i kako to učiniti. Iako su bili izloženi fizičkim i drugim napadima genderista (u koje spada i Vlada RH, Sabor, Pučki pravobranitelj, Pravobranitelj za djecu, gender udruge kao GONG, BaBe, ŽaBe i genderistički mediji i dr.), ti vrijedni ljudi su uspjeli. Umjesto priznanja (poraza kako to genderisti ispravno shvaćaju) oni su krenuli u daljnju institucionalno-medijsko-udrugarsku kampanju osporavanja prava na neposrednu demokraciju, u nadi da će uspjeti ishoditi produžetke u kojima će slomiti otpor ljubitelja obitelji. U tim produžecima institucionalnu pobjedu za zelenim stolom namjeravali su osvojiti Grbin i grbavci. No, pošlo je po zlu za njih. Usprkos Grbinovoj tvrdnji da jedino Sabor može mijenjati Ustav dvotrećinskom većinom, Grbin i grbavci dobili su crveni karton. Iako su Grbin i grbavci mislili da je crvena boja samo njihova, ipak su umuknuli. Ustavni sud je jasno poručio Grbinu i grbavcima da je hrvatski narod iznad njih i da na referendumu može neposredno mijenjati Ustav. Tragična situacija za Grbina i grbavce! Uvjerenje da je Partija iznad naroda, Boga, Ustava i pravde ovaj put nije prošlo. No, ne veselimo se prerano. Grbin i grbavci ne odgovaraju na pozive. Oni su na nekim tajnim mjestima na kojima smišljaju što će sada učiniti da ipak budu iznad naroda, Boga, Ustava i pravde. Uskoro će Grbin i grbavci izići s novom glavom, samo dok se rana malo zaliječi. Zmaju kojem služe izraste uvijek nova glava – još gora, otrovnija, drskija i bogohulnija. Uglavnom, borba se nastavlja!
2. Svima je znana i inicijativa Ne ćirilici u Vukovaru. Bit borbe je ista. U ovoj borbi glavni likovi su Milanović i grbavci. Prijepor je u tome jesu li ostvareni svi zakonom i Ustavom predviđeni uvjeti za oživotvorenje ćirilice na institucijama u Vukovaru. Argumenti su poznati. Milanović i grbavci tvrde zakon je zakon, a to znači da se u Vukovar mora uvesti ćirilica. No, u izvorišnim osnovama Ustava, među ostalim, navodi se i da je hrvatski narod na prvim demokratskim izborima potvrdio svoju tisućgodišnju državnu samobitnost, da je hrvatski je narod iskazao svoju odlučnost i spremnost za uspostavu i očuvanje Republike Hrvatske kao samostalne i nezavisne, suverene i demokratske države pobjedom u Domovinskom ratu (1991.-1995.). Milanović i grbavci to nikada neće spomenuti. Od svih izvorišnih osnova (preporučujem da ih pročitate) grbavci nikada neće spomenuti „na povijesnoj prekretnici odbacivanja komunističkog sustava“ i činjenicu da je Republika Hrvatska država hrvatskog naroda nastala u Domovinskom obrambenom i oslobodilačkom ratu. Milanović, Grbin i drugi grbavci od svih izvorišnih osnova znaju samo za antifašizam i to onaj komunističko-jugoslavenskog tipa kojem srcem pripadaju. Ostalo ih ne zanima. Međutim, Domovinski obrambeni i oslobodilački rat očituje se najviše kroz one koji su s oružjem u ruci i kroz organizaciju i vođenje tog rata izvojevali pobjedu protiv istih onih koji silno žele ćirilicu u Vukovaru, te onih koji su, u najboljem slučaju, bili neutralni u tom ratu, a to je Milanović i grbacvci te njihova Kompartija. Nitko ne spominje ni čl. 1. Ustava RH koji kaže da vlast proizlazi iz naroda (hrvatskog dakako) i pripada narodu (hrvatskom dakako). Dakle, kratko i jasno, ukoliko hrvatski narod ne želi ćirilicu – ona se ne smije uvesti ne smo u Vukovaru, nego ni nigdje drugdje. Zato svima onima koji žele da se ćirilica uvede u Vukovaru i drugdje u Hrvatskoj preporučujem da se ne prave grbavima, nego da budu u dobrim odnosima s hrvatskim narodom pa će im hrvatski narod (možda) dopustiti da u pojedina mjesta uvedu čak i ćirilicu.
3. Treći primjer je uvođenje Zdravstvenog odgoja u škole. E tu je pak riječ o Jovanoviću i njegovim grbavcima. Pravljenje grbavim do kraja je, ovaj Srbin na čelu hrvatskog Ministarstva obrazovanja, znanosti i sporta, usavršio. U ovom slučaju Jovanović i grbavci otišli su uistinu daleko. Oni smatraju da su roditelji neuki i da se ne brinu za dobrobit i zdravlje svoje djece, pa su odlučili učiniti život djece sadržajnijim, zdravijim, sretnijim i dužim. Za zdravlje ljudi i njihovu dugovječnost najvažniji su seks, rodna jednakost i suzbijanje rodnih stereotipa. I gle čuda. Roditelji za takav dar prosvjetitelja ne žele ni čuti. Oni i dalje žele odgajati svoju djecu sukladno svom svjetonazoru. Ustav, međunarodni pravni akti i zakoni im to jamče. Međutim, Jovanović i grbavci ne misle tako i krenuše u sveti gender rat u kojem će se djeca slobodno dodirivati i isprobavati ugodne i neugodne dodire. Naravno da će tom prilikom uredno koristiti duh i literaturu preporučenu od pederskog lobija kao autora (Stulhofer, Hodžić i co.) te vrlih novih prosvjetitelja kao što je lezbijaka Sanja Juras i peder Dorino Mazin. No, Ustavni sud ukida takav Program i Odluke koje su donijete. Međutim, vrli Jovanović i grbavci, naravno praveći se grbavima, ponovno uvode isti program. Tom prilikom neumorno lažu da im onaj stari nije ni ukinut. Oni donose odluke ne mareći za Ustav, roditelje, zakone, dobrobit djece, Ustavni sud. Čak i Pučki pravobranitelj i Pravobranitelj za djecu usrdno služe genderističkom lobiju i na mnoštvo poziva da se izjasne jesu li kršena prava roditelja i djece ne odgovaraju. Ipak su oni sluge genderizma, a ne nekakvih tamo roditelja i djece.
Evo, ovo su samo neke od odluka i pravljenja grbavim sadašnje Vlade. Mi moramo biti svjesni da je došlo vrijeme da se sve ove grbavce smjesti u ropotarnicu povijesti. Oni se boje lijeka koji se zove lustracija. Taj lijek će ih sve pomesti, a hrvatskom narodu omogućit će slobodu i razvitak. Prostor u kojem se grbavci kreću sve je uži. Podrška im je sve manja i tanja. Političke snage koje temelje svoje programe na kršćanskim, općeljudskim trajnim i univerzalnim vrijednostima moraju nastaviti zajednički hod da se trajno poraze grbavci u Hrvatskoj.
Mate Knezović, predsjednik Obiteljske stranke/dragovoljac.com
