Zatočenim Vukovarcima nosila je hranu, pisma… a da mnogi to nisu ni znali
Mjesecima je bila jedini prozor u svijet logorašima koji su nakon sloma obrane Vukovara bili zatočeni u Srijemskoj Mitrovici.
Njeno ime većini branitelja Vukovara i okolice ne znači ništa, ali ona je puno učinila za mnoge od njih u Domovinskom ratu. Riječ je o Sunčani Bašić koja je mjesecima bila jedini prozor u svijet logorašima koji su nakon sloma obrane Vukovara bili zatočeni u Srijemskoj Mitrovici.
– Domovinski rat zatekao me je na petoj godini fakulteta u Beogradu gdje sam poslije i diplomirala. Bila sam u skupini žena iz Srbije koja je pomagala zatočenim Vukovarcima u Srijemskoj Mitrovici jer rat ipak nije prekinuo sve obiteljske i prijateljske veze – rekla je Bašić koja je za svoj rad dobila i priznanje Hrvatskog društva logoraša srpskih koncentracijskih logora (HDLSKL).
Bašić, inače rođena Otočanka koja danas živi i radi u Osijeku, svake subote donosila je pakete s higijenskim potrepštinama pred ulaz zatvora u Mitrovici. Neformalna skupina žena pakirala je u njih nešto odjeće, higijenske potrepštine, cigarete, voće, konzerve, nešto slatko… Najvažnija su bila pisma preko kojih su logoraši bili u kontaktu s svojim obiteljima.
– Pisma su slana u Mađarsku kamo sam išla po njih i nosila ih u Mitrovicu. Poslije sam opet pisma logoraša nosila u Mađarsku i slala za Hrvatsku – prisjeća se Bašić.
Pakete i pisma donosili su pred ulaz zatvora tako da direktnog kontakta s logorašima nije bilo. Ne zna što je na kraju došlo do njih, a što nije. Svaka od žena mogla je predati najviše po tri paketa pa su često molili i ljude pred zatvorom da to učine umjesto njih. Kupovali su sami namirnice dok su imali novca, a onda im je s donacijom pomogao Caritas.
– Bila sam zadovoljna jer sam mogla pomoći na neki način. Nije to bilo nešto pretjerano, ali bilo mi je drago jer su ti ljudi imali kontakt sa svojim obiteljima. Njihove žene, sestre, majke i ostala obitelj nisu bili tamo, ali ja jesam i morala sam pomoći – rekla je Bašić.
1 comment
Sunčana Bašić – hvala Vam za sve dobro koje ste učinili ljudima u koncentracijskim logorima Srbije. Dobro se ne zaboravlja! Ono pobjeđuje mržnju i nasilje. Vaše DOBRO je neuništivo i nezaboravno!