Šibenski biskup Rogić o poginulima na Kornatima: Oni ostaju u našoj ljubavi koja se ne umanjuje niti nakon 10 godina

U srijedu 30. kolovoza obilježena je 10 godišnjica pogibije 12 vatrogasaca na Kornatima: Dino Klarić, Ivica Crvelin, Ivan Marinović, Marko Stančić, Gabrijel Skočić, Hrvoje Strikoman, Tomislav Crvelin, Ante Crvelin, Josip Lučić, Karlo Ševerdija, Marinko Knežević i Ante Juričev-Mikulin.

Šibenski biskup Tomislav Rogić predvodio je misu zadušnicu za dvanaestoricu poginulih vatrogasaca. Euharistiju je služio kod spomen obilježja poginulim vatrogascima na mjestu tragedije na otoku Kornatu. Homiliju biskupa Rogića prenosimo u cijelosti:

Ni život ni smrt ne pripada meni – Ja sam samo onaj koji je u sjeni – Onog što mu smrt ne mogaše ništa – Onog što pretoči se u stub … sunčani
Ja sam samo onaj što iz svoje jeseni – Iz zatoka tvari iz te tvarne muke – U ona daleka sunčana počivališta – Pruža – Ruke.

Tako će veliki pjesnik Mak Dizdar razmišljati o životu, smrti i uskrsnuću. O nebu i vječnosti. O nadi vječnog života koja jedina može biti izvor utjehe, ali i cilj ljudskog života koji mu daje potpuni smisao.

I naša misao traga za onim vječnim počivalištem. Htjeli bismo imati jasniji prikaz te vječnost koja nadilazi ovo naše zemljano postojanje. Misao traži dokaz, a Bog nam je darovao svoju ljubav, darovao nam je sposobnost voljeti i upravo po tome dao nam je vezu s vječnosti. Naši dragi koji nas napustiše, 12 sinova, 12 vatrogasaca, ne ostaju samo u našem sjećanju. Oni ostaju u našoj ljubavi koja se njihovim odlaskom ne umanjuje niti nakon 10 godina.

Usprkos boli rastanka, nenadoknadivog gubitka i patnje utjehu nam nudi vjera i ljubav. Kao da nam tek bol rastanka pokazuje koliko smo neku osobu voljeli. Neshvatljivo po ljudsku da nam upravo bol rastanka otkriva ljubav.

Nije li tako bilo i na križu Kristovu? Bog nam je pokazao svoju ljubav darivajući nam svoga Sina da po njegovoj smrti i uskrsnuću budemo učvršćeni u nadi, u vjeri i pravoj ljubavi koja ne prolazi s mijenama ovoga svijeta, nego ostaje zauvijek.

Vjera u uskrsnuće i ljubav prema onima koji više nisu s nama u ovom zemaljskom životu, ruši barijeru smrti i nudi nam utjehu da ćemo se opet sresti onkraj ovoga života, s onu stranu tvari – kad nastupi zagolgotsko svitanje, svitanje uskrsnog jutra.

Govori o tome Božja Riječ još u Starom zavjetu. Job – čovjek beskrajne patnje, koji je sve izgubio, kojem su preminuli svi koje je volio, pronalazi izlaz iz začaranog kruga boli povjeravajući svoj život Bogu Svevišnjemu. Zna da je On jedini Izbavitelj i da stvarnost zemaljskog života nije jedina, nije konačna. Zna da njegov Izbavitelj živi, živi oduvijek i zauvijek. K njemu on želi stići i Boga gledati.

Psalmista pjeva vječnom Pastiru koji ovce svoje skuplja na vječne pašnjake. Pa da mi je i dolinom smrti proći, znam da je na koncu život, a ne ništavilo.

U evanđelju, sestre Marta i Marija otkrivaju svoju vjeru u uskrsnuće.
Otkrivaju i svoju žalost, ali se ta žalost gubi pred Isusom koji će sam podnijeti patnju da bi nam otvorio vrata vječnosti, pobjedu uskrsnuća.

Krist uskrsnu od mrtvih, on je prvina usnulih, prvorođeni na novi besmrtni život. To je srž naše vjere, temelj na kojem stoji naše vjerovanje u Svemogućeg Boga – Stvoritelja i Spasitelja. U toj vjeri gledamo gubitak svojih voljenih i nalazimo utjehu. Ljubavlju prema njima već sada pobjeđujemo i onaj bezdan koji dijeli ovaj svijet od onoga vječnog.

Čovjek zbog svoje nesavršenosti, grešnosti mora umrijeti. Tako je sve od prvog čovjeka Adama. Ali po Kristu svi ćemo biti oživljeni o njegovom ponovnom dolasku.

Sv. Franjo ovako se molio Bogu:
Bože, daj mi hrabrosti promijeniti ono što mogu!
Bože, daj mi snage prihvatiti ono što ne mogu promijeniti!
Bože daj mi mudrosti razlikovati jedno od drugoga: ono što mogu i ono što ne mogu promijeniti.

Gubitak dragih nam osoba ne možemo promijeniti. Ostaje nam molitva Bogu za snagu prihvatiti ne-promjenjivo. Samo vjera u Kristovu blizinu i njegovo uskrsnuće može nam dati tu snagu. U ovoj svetoj misnoj žrtvi i mi učvrstimo svoju vjeru u uskrsnuće, ugledajmo se u primjere svetih, ugledajmo se u one koji su među nama prednjačili u dobroti. To je put na koji nas Isus zove, da se i sami jednom možemo nadati blaženoj vječnosti i ostvarenju Isusovih riječi:

Da to je volja Oca mojega, da tko god vidi Sina i vjeruje u njega, ima život vječni, i ja da ga uskrisim u posljednji dan.

Izvor: narod.hr

Odgovori

Skip to content