Izjava Hrvatskoga kulturnog vijeća: Vlast udara na samu bit ljudskog identiteta
Aktualna vlast pokazuje sposobnost jedino u nasilju nad narodom, njegovim nacionalnim osjećajima i etičkim vrijednostima, u teško objašnjivim potezima na unutarnjem i vanjskopolitičkom planu
{jathumbnail off}Izjava Hrvatskoga kulturnog vijeća
Duboko smo zabrinuti stanjem hrvatske obitelji, društva i države. U vrijeme kada bi se Hrvatska trebala u miru razvijati i gospodarski jačati napokon kao samostalna država, članica Europske unije i euroatlantskoga saveza, svjedoci smo njezina lutanja i posrtanja, unutarnjih sukoba i nesporazuma na međunarodnom planu, gubitka ugleda uzrokovanog diletantskim postupcima nedoraslih političara i sve većega siromaštva koje unesrećuje obitelj i oduzima nadu mladim našim sugrađanima te oni u potrazi za poslom i srećom napuštaju domovinu.
Političari kojima je povjeren mandat da izvuku Hrvatsku iz gospodarske krize potpuno su zakazali i primaknuli državu i naciju opasnom rubu provalije. Nesposobni da uobliče vizije i strategije razvoja, suočeni sa stalnim padom domaćega proizvoda i poraznim stanjem državne blagajne, oni se okreću nesmotrenim prodajama narodnoga blaga, financijskom iscrpljivanju građana i još živoga dijela poduzetništva.
Ustavna definicija Republike Hrvatske kao socijalne države postaje mrtvim slovom na papiru. Bez dogovora s narodom i protiv njegove volje vlasti su uvele nemilosrdnu varijantu neoliberalnoga sustava koja je prirodom stvari naklona krupnom kapitalu i novčanim središtima moći. Takav sustav, u svijetu često nazivan liberalnim fašizmom, odnosi se prema radniku kao biću u svome vlasništvu kojim može raspolagati po nahođenju. Stotine tisuća hrvatskih obitelji žive u bijedi ili na rubu neimaštine, u trajnoj nezaposlenosti svojih hranitelja ili strepnji od otkaza, u stalnome strahu od ovrha i gubitka doma. Mjere socijalne zaštite građana u potpunosti su nedostatne, a pomoć ovisna o birokratskom aparatu koji ponižava nesretnike.
Aktualna vlast pokazuje sposobnost jedino u nasilju nad narodom, njegovim nacionalnim osjećajima i etičkim vrijednostima, u teško objašnjivim potezima na unutarnjem i vanjskopolitičkom planu. Nasuprot očekivanju hrvatskih građana da će ulaskom Hrvatske u EU i povratkom u zapadnoeuropski civilizacijski i kulturni krug biti prekinuta anakrona balkanska politika, ona se nastavlja u obliku koji regionalne interese stavlja iznad hrvatskih.
Zadojenost jugoslavenstvom
Nositelji te politike zadojeni su i odgojeni u jugoslavenskom okružju i duhu svojih komunističkih predšasnika čiji su mentalni sklop naslijedili zajedno s prijezirom prema hrvatskoj državi, te se njihove namjere mogu razumijeti i kao programirani kaos, a ne samo kao politički diletantizam. Bolećivi odnos prema istočnim susjedima od kojih i nadalje dolaze samo cinične poruke i krivotvorine povijesti, prenosi se i na manjinu koja ima poseban status, zajamčena mjesta u Hrvatskom saboru i brojnost u izvršnoj vlasti.
Koliko je daleko spremna ići sadašnja vlast u Hrvatskoj, pokazuje i slučaj uvođenja dvojezičnih i dvopismenih ploča u Vukovaru, premda im nije mjesto u gradu koji je junačkim otporom srpskoj agresiji i krvavom žrtvom zaslužio duboko poštovanje cijele Hrvatske, te hrvatski Vukovar s punim pravom i zakonito traži da se odstrane ploče koje rastvaraju još svježe rane u gradu gdje se mučitelji i žrtve i danas susreću na ulici, na sramotu hrvatskih institucija koje nisu privele pravdi prononsirane zločince.
S državom nastalom na povijesnom i etničkom prostoru hrvatskoga naroda, Bosnom i Hercegovinom, sadašnja vlast kao i prethodna ne uspostavlja djelatne veze koje bi pridonijele ravnopravnom statusu Hrvata, niti pokazuje ozbiljnu brigu za njihovu sudbinu. Hrvatsko pitanje u BiH nije riješeno, a bez pomoći Hrvatske upitan je opstanak Hrvata u BiH, ali je ugrožena i sigurnost Republike Hrvatske.
Držimo da je daytonsko rješenje o dva entiteta i tri naroda pokazalo sve svoje loše strane i da se muslimanskom presezanju treba oprijeti ustavnim promjenama koje će Hrvatima osigurati teritorij i institucije, a također usporedo otvoriti i pitanje granica srpskoga entiteta nastalog na genocidu. S velikom zebnjom pratimo ravnodušnost vlasti u Hrvatskoj prema presudi političkim i vojnim vođama Herceg-Bosne, to više što se u konstruiranoj optužnici i prvostupanjskoj presudi Hrvatska de facto proglašava agresorom na Bosnu i Hercegovinu.
Pozdravljamo napore većine hrvatskih europarlamentaraca koji dobro zastupaju interese Hrvatske i Hrvata u BiH. Njihovo razumijevanje funkcioniranja Europske unije suprotno je promašenoj politici hrvatske Vlade koja je svojim potezima oko uhidbenoga naloga srozala ugled nove članice EU. Započinjući život u europskoj obitelji na nedostojan način, hrvatska se Vlada legitimirala kao zaštitnica komunističkih ubojica, a ujedno svratila pozornost na neizvršavanje uputa iz europske rezolucije o komunističkih zločinima počinjenim u 20. stoljeću, posebno masovnim u prvim poratnim mjesecima 1945.
Povratak u totalitarizam
Na ideološkom je planu sadašnja vlast vratila Hrvatsku u doba totalitarizma s vidljivim predznakom mentaliteta koji nije izgubljen promjenom sustava, nego samo njemu naoko prilagođen. Partija je obnovljena sa svim značajkama klasične vladavine koja ima nenarodnu narav.
Očito je to i u odnosu prema novijoj povijesti – u odustajanju od pokroviteljstva Hrvatskoga sabora nad obilježavanjem bleiburške tragedije, ukidanju samostalnog Ureda za istraživanje komunističkih zločina, proslavama navodnih ustanaka u kojima je stradalo hrvatsko pučanstvo.
Usporedo se po staroj partijskoj matrici svaki izraz hrvatskoga nacionalnog osjećaja proglašava šovinizmom. Hrvatsku, koja je po ustavnoj definiciji nacionalna država hrvatskoga naroda, pokušava se vratiti u stanje neslobode toga istog naroda proizvodnjom straha koji ima i egzistencijalnu dimenziju, razdorom između domovinske i iseljene Hrvatske, nametanjem multikulturalnosti i vrijednosti stranih hrvatskome društvu i njegovim tradicijama.
Takvo je stanje nepodnošljivo i njegovo trajanje nedopustivo. Aktualna se vlast našla u sukobu sa svim slojevima hrvatskoga društva. S poduzetnicima poradi nesposobnosti da pokrene poluge razvoja, s radnicima koje prepušta hirovima kapitala, sa seljacima poradi sustavnog uništavanja sela, s hrvatskim braniteljima, znanstvenicima, prosvjetnim i zdravstvenim djelatnicima, s hrvatskim umjetnicima od kojih su mnogi i opet na crnim listama, s roditeljima školaraca kojima oduzima pravo na odgoj vlastite djece, s udrugama koje štite narodne vrjednote, s Crkvom u Hrvata koja je i danas jamac nacionalnog i kršćanskog jedinstva.
Udar na samu bit ljudskog identiteta
U tim sukobima vlasti sa svima, pa i sa samom sobom, rabe se načini nespojivi s demokratskim društvom, djeluje se neobzirno i neodgovorno, iracionalno i anakrono, poseže se za kadrovskim čistkama na svim razinama i dovođenjem poslušnika koji će pristajati i na suludo negiranje ljudske prirode u nauku tzv. rodne ideologije, na propagiranje kulture smrti, kao i na otpor zahtijevanju naroda da se u Ustav zapiše definicija braka kao životne zajednice žene i muškarca.
Postojeća vlast podjednako udara na samu bit ljudskog identiteta preuzimajući izvana već potrošene i odbačene ideje, kao što istom silinom udara na hrvatski nacionalni identitet, pa i na njegovu srž, hrvatski jezik, zatirući dosege hrvatskoga jezikoslovlja i težeći vratiti jezik u vrijeme koje je negiralo njegovu posebnost.U svim tim pogubnim koracima vlast se poigrava zakonima i Ustavom mijenjajući ih i prilagođavajući svojim zamislima, ili tumačeći odredbe nasuprot njihovu smislu, logici i zdravom razumu, bez dijaloga s građanima, s fingiranim javnim raspravama i bahatim odbijanjem prigovora.
Ovu izjavu dajemo u trenutku kada se bliži svršetak druge godine mandata sadašnje legalno izabrane vlasti koja je, međutim, svojim potezima suprotnim demokratskom uređenju izgubila legitimaciju da vlada Hrvatskom. Priklanjamo se mišljenju većine hrvatskih građana da je krajnje vrijeme za prijevremene izbore.
Za Hrvatsko kulturno vijeće
predsjednik
Hrvoje Hitrec
