Josip Jović: Titoisti i manihejci protiv Bernardića
SDP-ova se gruda zakotrljala i pretvorila u lavinu, koja će, kako stvari trenutno stoje, zatrpati Davora Bernardića. Što je predsjednik slabiji, krug ambicioznih protivnika je sve širi.
Do sada su njegovu ostavku, uz niz odapetih strijela, uputili Milanka Opačić, Peđa Grbin, Željko Jovanović, Gordan Maras i Ranko Ostojić, dok Arsen Bauk, Rajko Ostojić, Mihael Zmajlović, Siniša Hajdaš Dončić i brojni drugi čekaju ishod nadmetanja.
Jedino Zlatko Komadina pokušava obraniti Bernardićevu poziciju. Pobunjeničku skupinu podržava i niz komentatora izrazite ljevičarske orijentacije. Tako se može dogoditi da trener bude smijenjen prije nego je odigrao i jednu utakmicu, samo pola godine nakon ustoličenja.
Razlozi žestokih zahtjeva za opozivom nisu baš jasni ni jednostavni. Obično se upozorava na slab rejting stranke, kao da je pad tog rejtinga od jučer i kao da je jedan čovjek kriv za sve. Spominje se, onako uopćeno, i bezidejnost, nedostatak programa, nedovoljna kritičnost prema vlasti i slično.
Pogledajmo nekoliko dešifrirajućih izjava. Grbin Bernardiću zamjera nedovoljno oštar stav o dvije famozne ploče, onoj u Jasenovcu i onoj u Zagrebu, kao i o najavljenom referendumu o zastupljenosti manjina u Saboru. Maras ga je uvrstio u krug Marka Skeje i Velimira Bujanca!
Jedna kurtoazna čestitka nepoćudnom novinaru Bujancu izazvala je niz ogorčenih prosvjeda stranačkih drugova. Komadina nas podsjeća kako je taj Grbin napustio stranku nakon što je Ivica Račan položio vijenac na grob Franje Tuđmana.
Bernardićeva je najveća mana, izgleda, u tome što je premlad, prepošten i neopterećen prošlošću. On jest po nekoj našoj političkoj sistematizaciji ljevičar i socijaldemokrat, ali ipak po ukupnom svom habitusu iskače iz dominantnog političkog miljea stranke kojoj se našao na čelu, miljea kojega obilježava titoistička ideologija i manihejski duh.
Arsen Bauk veli kako je njegova pozicija “ili mi ili oni”, dok prema Kristini Ikić Baniček, sisačkoj gradonačelnici, ako nisi antifašist, po njezinim mjerilima, onda si fašist. U tom smislu Bernardić, dakle, nije na ideološkoj razini niti na razini isključivosti, ostrašćenosti, bigotnosti svojih unutarstranačkih kritičara.
Kad se govori o SDP-u kao sljedniku Saveza komunista, čut će se od tamo eho kako su mnogi članovi SK otišli u HDZ, u liberale i drugdje, što može biti formalno točno. Ali u SDP-u su ostali pobornici unitarne i dogmatske struje, odnosno njihovi sljedbenici.
Može se slobodno reći kako je SK krajem osamdesetih bio liberalniji nego sadašnji SDP. Socijaldemokracija loše stoji u cijeloj Europi, a uz to naši socijaldemokrati nose oko vrata taj kamen (jugokomunističke) prošlosti koji ih sve više vuče na dno oceana.
