ISKONSKA SLIKA MASONERIJE

Donosimo slijedeću raščlambu Mladena Lojkića, u tri nastavka, na temelju knjiga Vladari svijeta, U klopci demona i Tko želi razoriti Crkvu.

I. LUCIFER – PRVI SLOBODOUMNIK

Žudnja za vladanjem nad cijelim pučanstvom Zemlje traje od praiskona, otkada je naš Stvoritelj stvorio duhovni i zemaljski svijet. Prvo je stvorio duhovna, bestjelesna bića obdarena razumom i slobodnom voljom koja Sveto pismo naziva anđelima. Zašto ih je uopće stvorio? Teško bismo shvatili taj misterij da nam učiteljstvo Crkve ne daje pojašnjenje dogmatskom formulacijom na Prvom vatikanskom saboru: „Stvoritelj je stvorio svijet radi slave Božje.” Anđeli su, kako nas poučava dogma sa Četvrtoga lateranskog sabora iz 1215. god., stvoreni „na početku vremena”. Oni su bestjelesni duhovi koji se nalaze „između vječnosti i vremena”, a s posljednjim dolaze u doticaj jedino kada u njemu provode nekakve djelatnosti, odnosno oni u tom vremenskom tijeku nastupaju jedino onda, kada imaju određene zadatke.

Pobunu protiv svoga Stvoritelja pokrenuo je najsnažniji i najsjajniji anđeo, pun mudrosti i savršen u ljepoti, „zorin sin” kako ga naziva prorok Izaija (14, 12), Lucifer. Luciferovu mudrost pokvarila je oholost pošto on ne želi samo biti neovisan u misli i u djelovanju od svoga Stvoritelja, i ne samo uživati svoje naravno blaženstvo, već i na silu prigrabiti božansku moć, postati jednak Bogu. Želio je postati osobiti Božji protivnik i neprijatelj, prvi slobodni mislilac, slobodoumnik, kao takav zavladati cijelim stvorenim svemirom i njime upravljati. Lucifer je nagovorio dio nebeskih bića da slijede njegov put u pobuni protiv Boga. Luciferova pobunjenička vojska je poražena, izgnana iz Raja, gdje im je Bog namijenio drugu ulogu, ulogu prokletnika koju će imati cijelu vječnost, bez mogućnosti povratka. Postali su zli duhovi, demoni. Izgonom iz Raja Lucifer postaje Knez demona, poglavica zlih duhova i dobiva stari biblijski naziv Sotona, što na hebrejskom jeziku znači suparnik ili klevetnik.

Definitivnim otklonom od Boga Sotona ili pali anđeo kao vođa svih palih anđela nije mogao podnijeti ništa Božje. Drugi vatikanski sabor čovjeka definira kao najdraže Božje stvorenje, pa stoga i Sotona upravo to Bogu najdraže želi uništiti na sve moguće načine. Isus Sotonu definira kao zavodnika, lašca i ubojicu od početka. Upravo stoga Sotona i laže da ubije sve Božje u čovjeku koji je stvoren na sliku i priliku Božju.

Adam i Eva su primili izvornu svetost i pravednost za sav ljudski rod, u kojemu je ujedinjen duhovni i materijalni svijet. Sotonin prvi uspjeh bio je već kod prvih ljudi, kada je u tijelu Zmije, prvoj ženi Evi ponudio plod sa zabranjenog stabla. Adam i Eva nisu izdržali prvu kušnju, egoistično su prezreli Božju ljubav, povjerenje u svoga Stvoritelja, željeli su i oni biti ravni njemu. Zbog svog egoizma udaljili su se od Boga, morali su se skriti pred Bogom, a Bog im je postao nevidljiv. Bog ih je kaznio i prognao iz Raja, izgubili su milost izvorne svetosti, morali se vratiti u prah iz kojega su uzeti, a smrt je postala stvarnost za sav ljudski rod. Posljedicom svoga zaraznog – istočnog (istočni – jer iz njega istječu svi drugi grijesi) grijeha naši praroditelji su zarazili cijeli ljudski rod, jer taj grijeh prelazi na sve njihove potomke. Bog je rekao Zmiji o svom planu za otkupljenje ljudskog roda: „Ja zamećem neprijateljstvo između tebe i žene, između tvoga roda i njezina roda. Njezin rod će ti zatirati glavu, a ti ćeš mu vrebati petu” (Pos. 3,5). Kroz ženin rod Bog će poslati Otkupitelja. Zmija (Sotona) također će imati svoj „rod”, lažnog spasitelja Antikrista.

Starozavjetni svijet bio je Sotonino kraljevstvo. Sotona je likovao usadivši svoje poslanje u poganske religije cijelog svijeta. Pali anđeli (demoni, đavoli) „preobražavaju” se u čudovišne poganske bogove, u duhove koji su tobože dobri i zli, koji ljudima obećavaju razne usluge i naoko dobra djela u zamjenu za najodurnije i najkrvavije žrtve ili kaznu ukoliko izostane božanske časti i štovateljstva prema njima. Demoni u svojoj oholosti osjećaju zavist i mržnju prema čovjeku jer čovjek nije samo duhovno već i materijalno biće. Postali su prvi „gnostici” koji su vidjeli zlo u materiji.

U tom nadmetanju demonske vojske i ljudskih bića demoni su u apsolutnoj prednosti jer su grijehom naših praroditelja demoni dobili određenu vlast nad ljudima. Osim toga, oni su čisti duhovi, a ipak stvorenja, te su puno moćniji od ljudi. Tu moć dobili su od Boga prije pobune i zadržali su je do danas kako bi zavodili ljude. Iako je Bog grješne anđele lišio svih izvanrednih darova milosti, ostala su im sva prirodna svojstva, potpuna naravna inteligencija, snaga i energija, kao i poznavanje svih prirodnih i fizičkih pojava koje ljudski um nije kadar razumjeti. Stoga nije čudno što su svi narodi cijelog Planeta, izuzev izraelskog, Sotonu uzdigli na božanski tron i stvorili kult Zmije i Sotone identificirajući Zmiju s logosom. Sotona je likovao, osjećao je da je kao čisti duh nadmoćan nad ljudskim rodom i počeo je graditi svoje kraljevstvo na Zemlji.

Poznato je da je Sotona u svojoj lukavosti „podvojena osoba”, da ljudima nudi dobro i zlo kako bi zaveo ljude. Masonski okultisti naučavaju tu pogansku podvojenu doktrinu Lucifera. Godine 1871. poznati američki filozof, sotonist, osnivač Ku Klux Klana, Suvereni svećenik Univerzalnog masonstva, Albert Pike u svom masonskom priručniku na 861 stranica, pod naslovom Morali i dogme Starog i Prihvaćenog Škotskog Obreda slobodnog zidarstva, detaljno je opisao masonsku religiju Lucifera. To je vjerovanje u pogansku doktrinu da je Lucifer dobrotvoran bog koji je ljude podučio znanosti, poput Prometeja, prijatelja ljudi, koji im je dao vatru i podučio ih svim zanimanjima. Za Pikae nema dvojbe da je Lucifer bog, ali nažalost i Adonej (hebrejsko ime za pravoga Boga) je također Bog. Lucifer, koji je prema tom nauku nikada nije pao, svojom moći jednak je Adoneju. Međutim, on je „svijetlo svijetla”, sin jutra i bog bogova koji se bori za čovječanstvo protiv Adoneja, ljubomornog boga tame i zla.

U Knjizi postanka Zmija je rekla Evi: „Nego, zna Bog: onog dana kad budete s njega jeli, otvorit će vam se oči, i vi ćete biti kao bogovi koji razlučuju dobro i zlo” (3.5.). Budući da je hebrejski jezik na kojemu je i napisana Knjiga postanka siromašan i pojedine riječi imaju više značenja, a sintaksa rečenice je vrlo jednostavna, potpuniji prijevod mogao bi biti i nešto drugačiji. Hebrejsko značenje riječi „oči” uvjerljivije je prevesti u „znanje”, a riječ „otvoreno” mogli bi prevesti kao „prošireno”. Što ćemo dobiti na samom početku početaka? Adamu i Evi biti će prošireno znanje. Jasno je da Adam i Eva nisu bili slijepi i da se njihove fizičke oči iz Svetog Pisma odnose na „unutarnje oko” i da će dobiti prošireno znanje ako povjeruju u religiju sotonine spoznaje dobra i zla. (John Daniel: Religija masonstva, II. Svezak: Grimiz i Zvijer, Matica hrvatska Split, Split, 2011., str.13.)

Nije nikakvo čudo što se kult Lucifera i njegovo „Veliko oko” (unutarnje oko, svevideće oko, Luciferovo oko, Horusovo oko, Ozirisevo oko, treće oko itd.) štuje od praiskona do danas, poglavito u mračnim odajama tajnih rozenkrojcerskih, iluminatnih i masonskih društava.

II. HAMOVA SODOMIJA

Kada je Adamov sin Kain ubio brata Abela, Bog ga je prokleo. Kainovo potomstvo bilo je veliko, a njegova pokoljenja napučila su zemlju. Iz Knjige postanka vidjeti ćemo da se Adamu i Evi nakon smrti sina Abela rodio sin Šet. Od Šeta do Noe autor nas upoznaje sa devet pokoljenja gdje se čak i preciziraju godine starosti muškog baštinika Noeve loze. Naše pretke krasila je dugovječnost (Adam je imao devetsto i trideset godina kad je umro, dok je Noa imao pet stotina godina kada su mu se rodili sinovi Šem, Ham i Jafet) što je bio znak Božjeg blagoslova.

Nakon što je Bog odlučio da zbog pokvarenosti uništi sav ljudski rod i Adamovo potomstvo, Nou, kojemu se Bog smilovao, možemo smatrati suvremenim homo sapiensom. S Noom je Bog sklopio savez za sav ljudski rod, rekavši njemu i njegovim sinovima: „A vi, plodite se, i množite i zemlju napunite, i podložite je sebi!” (Knjiga postanka, 9. 7.). Pokoljenja Noinih sinova naselila su cijeli Planet. Zanimljivo je da „legenda” o Potopu (pretpostavlja se da se Noina arka nasukala na jednoj visoravni između Eufrata i Tigrisa) koji je opustošio cijelu zemlju, postoji kao povijesna istinita priča, uz određene različitosti u svim područjima Zemlje. Gotovo da ne postoji narodi, civilizacije, vjere i kulture koje ne poznaju priču o potopu. Znanstvenici su dosad otkrili dvjesto i petnaest inačica istog događaja među raznim kulturama, ali ono što je bitno je to, da se sve te priče ni u čemu bitnom ne razlikuju. Spomenimo primjer španjolskih misionara koji su došli u 16. stoljeću u Meksiko i ispričali priču o Potopu starosjediteljima Mixtecima čija civilizacija potječe iz otprilike 1500. god. prije Krista. Na njihovo iznenađenje Indijanci su je odmah prepoznali kao priču o Nati i njegovoj ženi koji su se spasili na velikoj splavi pošto je voda potopila zemlju.

Klica sotonskog kainizma nije izumrla potopom. Na ljudsku populaciju prenio ju je Noin sin Ham. Riječ „ham” dolazi od hebrejskog prvotnog korijena „zapaliti se”. Ham također znači „vruć” ili jednostavno „osunčana ili crna koža”. Ham je uistinu bio „nečisti duh”, duh prkosa, neposluha i biseksualnosti. U Knjizi postanka možemo vidjeti kako je Ham gledao golo tijelo svoga oca Noe kada se napio vina, zaspao i otkrio nasred šatora. Međutim, u hebrejskom tekstu Biblije može se naslutiti da je najmlađi Noin sin Ham imao svoj prvi homoseksualni čin sa svojim ocem dok je ovaj nesvjestan tog čina, pijan spavao. U svakom slučaju, kada se Noa probudio prokleo je pokoljenja svoga sina Hama, odnosno svog unuka Kanaanca koji je očito bio nazočan tom činu: „Neka je proklet Kanaanac, braći svojoj najniži sluga nek bude!” (9,25) (John Daniel: Religija masonstva, II. Svezak: Grimiz i Zvijer, Matica hrvatska Split, Split, 2011., str.16.)

Sodomist Ham osim sina Kanaana imao je i sinove Kuša, Puta i Misrajima čija su se plemena razgranala po cijeloj Zemlji, stvarajući sodomske narode, štovatelje Sotone. Biblija kaže da su Egipat naselili Hamiti šireći svoju sotonsku religiju izmišljajući nakazne bogove, poput sunčanog božanstva Ra, zatim Ptafa, Horusa, Seta, Ozirisa itd., a još je i danas uvriježeni naziv za Egipat Hamova zemlja. Kanaan, koji je među ostalim žrtvovao svoju djecu bogu Beelu (đavlu), i njegov poganski narod Kanaanaca utemeljitelj je mnogih naroda Starog istoka. Biseksualnog Hama i njegovog sina Kanaana su sve poganske sotonske religije „obogotvorile” što samo dokazuje da je homoseksualnost u sotonskom masonskom svijetu poželjna i čašćena. Kao što se homoseksualnost prakticirala u misterijama poganskih religija, tako je i obožavanje falusa (primjer egipatske mitologije o Ozirisu i Izidi) postalo sastavni dio ceremonijalnog rituala u masonstvu. Otuda i logično da je u današnjem svijetu u kojemu je masonstvo stvarna velevlast homoseksualizam postao kulturna ideologija.

U Knjizi postanka (10, 19) nailazimo na dokaze da su utemeljitelji homoseksualnog društva u Sodomi i Gomori bili Kanaanovi potomci. Babilonski bogovi koji su također bili povezani s Hamom portretirani su kao biseksualni. Osim toga, u staroj Grčkoj nisu samo bogovi bili sodomisti i biseksualci, bili su to i većina njihovih mudraca. U starom Rimu je homoseksualizam i sodomizam prakticiran u cijelom carstvu, poglavito među vojnicima. Zloglasni progonitelj kršćana, car Neron, bio je homoseksualac, koji se oblačio kao mladenka za vrijeme ženidbenih ceremonija, kada se udavao za muške ljubavnike.U poganskom hinduizmu koji je prožet najodvratnijim i ljudski degradirajućim štovanjem nastranih seksualnih odnosa, bog Brahma također je u početku bio hermafrodit da bi se kasnije razdvojio u dva boga suprotna spola, Vachu i Viraja. Yin i Yang u kineskom univerzizmu predstavljaju homoseksualne bogove Orijenta. Indijanci srednje Amerike, poglavito pleme Maya, bili su sodomisti koji su favorizirali homoseksualnost u odnosu na heteroseksualnost.. Luciferijanizam sodomije i nastranosti širio se do današnjeg dana putem nebrojnih tajnih okultnih, ezoterijskih i mističnih društava, stvarajući ono za što im je i namjena: kult masonskog boga Lucifera. (John Daniel: Religija masonstva, II. Svezak: Grimiz i Zvijer, Matica hrvatska Split, Split, 2011., str.17. i 18.).

I Hamovog sina Kuša obožavali su i štovali poganski narodi pretvarajući ga u boga Sunca. Kuš je poznat kao bog „reda iz kaosa” (poznata masonska maksima). Imao je nadnaravne sposobnosti, a navodno je i napisao trideset šest knjiga o teologiji i filozofiji i šest o medicini. Najpoznatiji filozofski magijski spis je Asklepije (Savršena rasprava), zatim tekst Opomena duši, magijski papirus Kore Kosmou (Kći svemira) koji je ustvari dijalog Izide i Ozirisa. U Feniciji je Kuš bio Chus, sunce-bog, prva osoba feničkog trojstva. U Egiptu je poznat pod imenom Thoth koji se poistovjećuje sa Suncem, a poznat je kao izvorni prorok idolatrije. U Grčkoj je poznat kao Hermes Trismegistos (triput najveći), dok se u rimskom poganizmu Kuša treba poistovjetiti s bogom Merkurom. Upravo kod Hermesa treba tražiti začetak masonstva, i slobodni zidari smatraju da je Hermes (Kuš) jedan od njihovih religijskih patrijarha koji je sastavio njihovu Legendu o zanatu. Masonski alkemičari također tvrde da je Hermes utemeljitelj njihova umijeća, koje je postalo poznato kao hermetična znanost.

Mladen Lojkić

U sljedećem nastavku:

Velmoža Nimrod – otac masonerije

Babilonski misterij

 

Odgovori

Skip to content