Iskonska slika masonerije: Hamova sodomija (II dio)
Kada je Adamov sin Kain ubio brata Abela, Bog ga je prokleo. Kainovo potomstvo bilo je veliko, a njegova pokoljenja napučila su zemlju. Iz Knjige postanka vidjeti ćemo da se Adamu i Evi nakon smrti sina Abela rodio sin Šet. Od Šeta do Noe autornas upoznaje sa devet pokoljenja gdje se čak i preciziraju godine starosti muškog baštinika Noeve loze. Naše pretke krasila je dugovječnost (Adam je imao devetsto i trideset godina kad je umro, dok je Noa imao pet stotina godina kada su mu se rodili sinovi Šem, Ham i Jafet) što je bio znak Božjeg blagoslova.
Nakon što je Bog odlučio da zbog pokvarenosti uništi sav ljudski rod i Adamovo potomstvo, Nou, kojemu se Bog smilovao, možemo smatrati suvremenim homo sapiensom. S Noom je Bog sklopio savez za sav ljudski rod, rekavši njemu i njegovim sinovima: „A vi, plodite se, i množite i zemlju napunite, i podložite je sebi!“ (Knjiga postanka, 9. 7.).Pokoljenja Noinih sinova naselila su cijeli Planet. Zanimljivo je da „legenda“ o Potopu (pretpostavlja se da se Noina arka nasukala na jednoj visoravni između Eufrata i Tigrisa) koji je opustošio cijelu zemlju, postoji kao povijesna istinita priča, uz određene različitosti u svim područjima Zemlje. Gotovo da ne postoji narodi, civilizacije, vjere i kulture koje ne poznaju priču o potopu. Znanstvenici su dosad otkrili dvjesto i petnaest inačica istog događaja među raznim kulturama, ali ono što je bitno je to, da se sve te priče ni u čemu bitnom ne razlikuju. Spomenimo primjer španjolskih misionara koji su došli u 16. stoljeću u Meksiko i ispričali priču o Potopu starosjediteljima Mixtecima čija civilizacija potječe iz otprilike 1500. god. prije Krista. Na njihovo iznenađenje Indijanci su je odmah prepoznali kao priču o Nati i njegovoj ženi koji su se spasili na velikoj splavi pošto je voda potopila zemlju.
Klica sotonskog kainizma nije izumrla potopom. Na ljudsku populaciju prenio ju je Noin sin Ham. Riječ „ham“ dolazi od hebrejskog prvotnog korijena „zapaliti se“. Ham također znači „vruć“ili jednostavno „osunčana ili crna koža“. Ham je uistinu bio „nečisti duh“, duh prkosa, neposluha i biseksualnosti. U Knjizi postanka možemo vidjeti kako je Ham gledao golo tijelo svoga oca Noe kada se napio vina, zaspao i otkrio nasred šatora. Međutim, u hebrejskom tekstu Biblijemože se naslutiti da je najmlađi Noin sin Ham imao svoj prvi homoseksualni čin sa svojim ocem dok je ovaj nesvjestan tog čina, pijan spavao. U svakom slučaju, kada se Noa probudio prokleo je pokoljenja svoga sina Hama, odnosno svog unuka Kanaanca koji je očito bio nazočan tom činu: „Neka je proklet Kanaanac, braći svojoj najniži sluga nek bude!“ (9,25) (John Daniel: Religija masonstva, II. Svezak: Grimiz i Zvijer, Matica hrvatska Split, Split, 2011., str.16.)
Sodomist Ham osim sina Kanaana imao je i sinove Kuša, Puta i Misrajima čija su se plemena razgranala po cijeloj Zemlji, stvarajući sodomske narode, štovatelje Sotone. Biblijakaže da su Egipat naselili Hamiti šireći svoju sotonsku religiju izmišljajući nakazne bogove, poput sunčanog božanstva Ra, zatim Ptafa, Horusa, Seta, Ozirisa itd., a još je i danas uvriježeni naziv za Egipat Hamova zemlja. Kanaan, koji je među ostalim žrtvovao svoju djecu bogu Beelu (đavlu), i njegov poganski narod Kanaanaca utemeljitelj je mnogih naroda Starog istoka. Biseksualnog Hama i njegovog sina Kanaana su sve poganske sotonske religije „obogotvorile“ što samo dokazuje da je homoseksualnost u sotonskom masonskom svijetu poželjna i čašćena. Kao što se homoseksualnost prakticirala u misterijama poganskih religija, tako je i obožavanje falusa (primjer egipatske mitologije o Ozirisu i Izidi) postalo sastavni dio ceremonijalnog rituala u masonstvu. Otuda i logično da je u današnjem svijetu u kojemu je masonstvo stvarna velevlast homoseksualizam postao kulturna ideologija.
U Knjizi postanka (10, 19) nailazimo na dokaze da su utemeljitelji homoseksualnog društva u Sodomi i Gomori bili Kanaanovi potomci. Babilonski bogovi koji su također bili povezani s Hamom portretirani su kao biseksualni. Osim toga, u staroj Grčkoj nisu samo bogovi bili sodomisti i biseksualci, bili su to i većina njihovih mudraca. U starom Rimu je homoseksualizam i sodomizam prakticiran u cijelom carstvu, poglavito među vojnicima. Zloglasni progonitelj kršćana, car Neron, bio je homoseksualac, koji se oblačio kao mladenka za vrijeme ženidbenih ceremonija, kada se udavao za muške ljubavnike.U poganskom hinduizmu koji je prožet najodvratnijim i ljudski degradirajućim štovanjem nastranih seksualnih odnosa, bog Brahma također je u početku bio hermafrodit da bi se kasnije razdvojio u dva boga suprotna spola, Vachu i Viraja. Yin i Yang u kineskom univerzizmu predstavljaju homoseksualne bogove Orijenta. Indijanci srednje Amerike, poglavito pleme Maya, bili su sodomisti koji su favorizirali homoseksualnost u odnosu na heteroseksualnost.. Luciferijanizam sodomije i nastranosti širio se do današnjeg dana putem nebrojnih tajnih okultnih, ezoterijskih i mističnih društava, stvarajući ono za što im je i namjena: kult masonskog boga Lucifera. (John Daniel: Religija masonstva, II. Svezak: Grimiz i Zvijer, Matica hrvatska Split, Split, 2011., str.17. i 18.).
I Hamovog sina Kuša obožavali su i štovali poganski narodi pretvarajući ga u boga Sunca. Kuš je poznat kao bog „reda iz kaosa“ (poznata masonska maksima). Imao je nadnaravne sposobnosti, a navodno je i napisao trideset šest knjiga o teologiji i filozofiji i šest o medicini. Najpoznatiji filozofski magijski spis je Asklepije (Savršena rasprava), zatim tekst Opomena duši, magijski papirus Kore Kosmou (Kći svemira) koji je ustvari dijalog Izide i Ozirisa. U Feniciji je Kuš bio Chus, sunce-bog, prva osoba feničkog trojstva. U Egiptu je poznat pod imenom Thoth koji se poistovjećuje sa Suncem, a poznat je kao izvorni prorok idolatrije. U Grčkoj je poznat kao Hermes Trismegistos (triput najveći), dok se u rimskom poganizmu Kuša treba poistovjetiti s bogom Merkurom. Upravo kod Hermesa treba tražiti začetak masonstva, i slobodni zidari smatraju da je Hermes (Kuš) jedan od njihovih religijskih patrijarha koji je sastavio njihovu Legendu o zanatu. Masonski alkemičari također tvrde da je Hermes utemeljitelj njihova umijeća, koje je postalo poznato kao hermetična znanost.
Korišteni dijelovi iz knjiga: Vladari svijeta,
U klopci demona i
Tko želi razoriti Crkvu
Mladen Lojkić
Izvor: glasbrotnja.net