BESKOMPROMISNA BORBA ZA VLAST
U posljednje vrijeme svjedoci smo beskompromisne borbe za vlast. Zašto je vlast toliko privlačna? Jesu li u pitanju iskrene želje da se nešto promijeni ili možda strah da se vlast izgubi i da potom na vidjelo izađe sva prljavštvina koju je dotad prikrivala?
Čuči li u pozadini tek puka politička pragma po kojoj smisao bavljenja politikom nije briga za opće dobro, nego dolazak na vlast da se osjeti sva njezina slast, a kasnije što bude? Može i smak svijeta. Sto ljudi – sto ćudi, rekli bi. Stoga je vjerojatno u pitanju od svega pomalo.
Istina i sloboda kao temelji
Evo jedne biblijske sličice od koje možemo povući paralelu s aktualnim hrvatskim zbivanjima.
Kad je Isus u Getsemanskom vrtu bio uhvaćen, Petar je odgovorio silom. Trgnuo je mač i udario slugu velikoga svećenika. Isus ga kori. Zapovijeda mu da vrati mač u korice, jer oni koji se mača laćaju, od njega i ginu. Još je rekao Petru da bi on mogao zamoliti Oca i u trenu, uz pomoć dvanaest legija anđela, silom riješiti postojeći problem.
Međutim, Isus očito to ne želi učiniti. On ima božansku vlast, ali ne želi je nipošto pretvoriti u zemaljsku. A zašto Isus ne želi svoju božansku vlast pretvoriti u zemaljsku? Zato što nije htio biti takva vrsta autoriteta. Nije htio nikoga ni na što prisiljavati. Čovjek u donošenju svojih odluka mora biti slobodan. Isus nas poziva, govori i djeluje, naviješta nam istinu. Ali uvijek nam ostavlja slobodu da sami odlučimo. Ovdje nastupa naš razum koji određuje što je dobro i ispravno te slobodna volja koja nam daje snagu da ostvarimo ono što je dobro i ispravno. Tako se u slobodi izgrađuje naša savjest i naš ispravan odnos prema istini.
Takav odnos prema drugima, posebno ako smo im na bilo koji način nadmoćni, nije lako održati. Tako se ponekad i u Crkvi dogodi da zabljesne kakva zvijezdica koja oko sebe okuplja zanesene obožavatelje. Oni je, što je samo naizgled paradoksalno, često zarobe pa se počne ponašati potpuno u skladu s njihovim očekivanjima. Sve čini da ih ne razočara. Zvijezda s početka, dakle, postaje rob svojih obožavatelja. Dogodi se i druga krajnost u kojoj samozvani učitelji sve rješavaju silom svog grubog autoriteta. Oni su poput božanstva. Nezabludivi su i nepogrešivi. Ne daj Bože da to netko postavi u pitanje. Odmah će biti proklet i bit će mu ‘osigurana’ vječna propast.
Gdje je tu sloboda? Gdje je istina? I u prvom i u drugom slučaju negdje su se zagubile. A one su temelji na kojima Sin Božji gradi svoj odnos prema čovjeku.
Politički mrak, tiranija i bezumlje
Treba li onda čuditi da iz mutnih političkih voda izranjaju još puno gore pojave, ponekad takvih dimenzija da potpuno negiraju istinu i do kraja zatiru slobodu? Nipošto nas to ne treba čuditi, no svakako bi valjalo uočiti pogubne dosege političkog spletkarenja kojemu upravo svjedočimo. Jer, htjeli mi to ili ne, od politike nikako ne možemo pobjeći. Ako se ne želimo njome baviti, ona će se lakše baviti nama. A upravo se pred našim očima redaju događaji povijesnih dimenzija, čije će posljedice vjerojatno biti dalekosežne.
Svi važniji mediji već odavna su okupirani pa bez glasa protesta promatraju višegodišnje organizirano urušavanje sustava. I dok se spremno obrušavaju i na najmanju naznaku inicijative zdesna, ne smeta im ništa što dolazi s druge strane. Ako se radi o pogubnom rastakanju narodnog jedinstva – ne smeta, ako se nekoga kupuje milijunima proračunskih kuna ili prijeti podizanjem optužnica, ako se otkrivaju stroge državne tajne, a sve s ciljem da se na nezakonit način ugrabi još poneki glas – ne smeta. Ali samo ako dolazi s lijeve strane. A najgore od svega, ustvrdio je nedavno jedan naš komentator, jest da se sav taj kriminal i nemoral, inače nezamisliv u normalnim demokracijama, događa bez ikakvog otpora kako institucija tako i organizacija ‘civilnog društva’. Radi se, dakle, o očitoj sprezi pravosuđa, DORH-a, medija, udruga i politike.
A ako nositelji opisane politike uspiju u svojim podlim nakanama, ovoga puta će nas definitivno povući u mračni bezdan na čiji su nas rub već dovukli. Tako smo se opet doveli u situaciju u kojoj nam, čini se, samo dragi Bog može pomoći. Ali prije toga moramo se urazumiti, jer i Svemogući želi koristiti naše oči i uši, naše ruke i noge, naše sposobnosti i naš razum. Želi nas u svemu tome aktivne i slobodne. Stoga progledajmo i pokrenimo se konačno!
NIKOLA MILANOVIĆ/MISIJA
