Bleiburg 2011: Propovijed križevačkoga biskupa Nikole Kekića

Braćo i sestre u Kristu, još smo u uskrsnom ozračju. Stoga kličem Isusovim pozdravom: Mir vama!

Bleiburg – bila je to velika nesreća! Bol koja je potresla ne samo hrvatski narod i koje bolno sjećanje još traje, okuplja nas i potiče na razmišljanje. Uspomena se odnosi zapravo na sve žrtve onoga vremena, na sve logore, mučilišta i gubilišta. Bleiburg je na svoj način postao znakom svih tih patnji, jer ovdje je bilo moguće okupljati se i u doba kad drugdje u domovini to nije bilo moguće. Vodstvo ovih žalosnih proslava nakon toliko očekivane ponovne uspostave hrvatske države preuzela je naša Katolička Crkva, što je odmah – manje ili više – sprečavalo uvijek moguću politizaciju u korist ove ili one skupine, stranke ili države. Iz godine u godinu to je sve jasnije i sve značajnije.

Ovdje je na svoj način pokrenut niz zločina koji se proširio na mnoga područja. Kad se kao hrvatski katolici sjećamo pobijenih Hrvata, odmah u spomen i molitvu uključujemo zapravo i sve nedužne žrtve iz drugih naroda i vjeroispovijesti. Jer sve žrtve Bleiburga i križnih puteva moramo smatrati nedužnim žrtvama osvete budući da su stradali bez pravedna suda i dokazane krivnje, a svaki je čovjek načelno nedužan dok mu se ne dokaže osobna krivnja. Zato bi svaki pokušaj označavanja ovog žalobnog slavlja u povezanosti s ikojom stranačkom ili državnom, poraženom ili pobjedničkom tendencijom, bio nova teška zloporaba. Ne moramo isticati da je takvih zloporaba bilo, također na gubilištima u domovini, što je bio razlog da se Crkveno vodstvo teško ili nikako nije moglo u to uključiti. Sada je, Bogu hvala, moguće o svemu tome svjesnije i mirnije misliti i postupati.

Mi ovdje ne istražujemo ničiju osobnu krivnju ni njegovo političko opredjeljenje, nego smo došli iskazati ljudsku i kršćansku počast svim žrtvama. Žrtve su velikom većinom bili Hrvati i baš zato za njih posebno moli i na njih misli svekoliki hrvatski narod u domovini i inozemstvu iznova pronalazeći svoje temeljno jedinstvo čovječnosti iznad svih povijesnih podjela.

Hrvatskoj zaista treba povezanost hrvatskog narodnog bića. I na ovaj način s Crkvom promičemo to osnovno ljudsko i narodno jedinstvo, tijekom stoljeća, a i danas, ugrožavano lažima i kratkovidnim ideologijama. Kršćanstvo nije ideologija nego zajedništvo pa mi katolici pružamo ruke i svima koji drugačije vjeruju i drugačije misle dokle god hrvatskom narodu, hrvatskoj državi i svim njezinim građanima žele dobro.

Ovdje spomen na mučenike postaje poticaj na suvremeno domoljublje i ljubav među narodima. Stoga nemojmo više nikada upadati u slične političke i ideološke stranputice koje redovito završavaju krvlju u nesretnim podložnostima, čak i robovanjima vještijima i jačima.
Kruh i vino kojima se i ovo euharistijsko slavlje služi plodovi su i znakovi poštenog rada i zauzimanja za mir i blagostanje. U tom duhu neka djeluju svi koji našem narodu žele istinsku slobodu, kruh svagdašnji i slogu u patnji i radosti.

Sveti Otac Benedikt XVI., koji uskoro dolazi u pastoralni pohod Hrvatskoj, posvuda promiče baš te vrijednosti. U Zagrebu Papa će se susresti s katoličkim obiteljima i moliti da svi ostanemo zajedno u Kristu. Sveti otac također će moliti s mladima pred izloženim Presvetim oltarskim sakramentom i pred likom Majke Božje od Kamenitih vrata da budu promicatelji i svjedoci Kristova evanđelja u širenju civilizacije ljubavi u ovome svijetu punom đavolske tame i beznađa. Mi biskupi i svećenici, redovnici i redovnice te svećenički i redovnički kandidati i kandidatice, zajedno sa Benediktom XVI., molit ćemo u zagrebačkoj katedrali kod groba blaženog Alojzija Stepinca, nepokolebljivoga svjedoka ljubavi prema Kristu i Katoličkoj Crkvi, koji nije podlegao nijednoj totalitarnoj vlasti te je time postao svijetli lik i smjerokaz pravog Bogoljublja, čovjekoljublja i domoljublja.

U tom duhu slavimo ovaj Bleiburg i tako usmjeravamo Crkvu u Hrvata i sav hrvatski narod. U duhu biblijskog shvaćanja naroda nijedan narod ne živi samo za sebe, od drugih se odvajajući i drugima se protiveći. Bog je svoj izabrani narod – Izrael predodredio da bude kvasac širenja Kristova čovjekoljublja među svim narodima. Tako se i naš mali, poput Izraela neuništivi hrvatski narod, odavle iz Bleiburga, s mjesta svoje krvave patnje, baš kao i Isus s križa na Golgoti, okreće i dariva svim narodima za uskrsnuće uvijek novije čovječnosti, a te čovječnosti nema bez vjere u Boga i življenja prema Božjem ustavu, a to je deset Božjih zapovijedi. Povijest nas uči da su sve nesreće i tragedije u prošlosti hrvatskoga naroda bile prevladane stamenom vjerom u trojedinoga Boga po zagovoru presvete Bogorodice Marije. Za nas vjernike sadašnjost i budućnost hrvatskoga roda ovisi jedino o čvrstoj vjeri u Boga: Oca u povezanosti s Isusom Kristom, jedinorođenim Sinom njegovim, i u Duhu Svetome. Zato, braćo i sestre, budimo i ostajmo zajedno u Kristu.

Amen.

Odgovori

Skip to content