TROJANSKI KONJ U HRVATSKOJ – II dio
TROJANSKI KONJ U HRVATSKOJ – I dio
Nastavak – II dio: Veliki svećenici i svećenice, proroci i proročice, čitači horoskopa i tarota, veliki opsjenari i zabavljači, moderni idoli športskih borilišta, koncertnih podija i filmskih ekrana, ukazuju se dnevno svojim vjernicima, dolaze im u njihove domove i postaju njihovi moderni „lari“ – kućni bogovi.
Radi i zgrći, budi najbolji, onda se zabavi do ludila, to je smisao života koji se nudi. Ti nam bogovi široke ruke nude svoje „mirise, zlato i tamjan“ i nikada od nas ne zahtjevaju da uzmemo križ, da oprostimo svojim neprijateljima, da služimo siromašnima, da ljubimo bližnjega kao samoga sebe.
Ako i dođu problemi onda nam nude laka rješenja. Na brzinu.
I zar je onda čudno što mi toliko vremena provodimo klanjajući se takvim nezahtjevnim bogovima?
A tek žrtve koje im prinosimo?
U stanju smo žrtvovati na njihove oltare apsolutno sve i svakoga osim svojeg komoditeta. A to oni od nas niti ne traže.
U svojoj nesigurnosti, jer naša duša „žeđa Boga pravoga“, a mi od njega okrećemo lice svoje, mi se počinjemo bojati i počinjemo se doslovno vezivati uz stvari. Ulazimo trčećim korakom u svijet praznovjerja, proricanja, gatanja, vračanja, u svijet okultnog. U svojim domovima podižemo prava mala svetohraništa, oltare, žrtvenike TV prijamnicima, Hi-Fi linijama, DVD-ima, Cd-ima, iPOD-ima, internetu, tiskovinama i prinosimo im žrtve, a jedna od njih je svakako naše vrijeme. Ne koristimo tehnološka dobra kao potporu svojem znanju, naobrazbi, svom duhovnom napretku, ne koristimo ih za opće dobro, nego se pojedinačno prepuštamo njihovoj vladavini i postajemo njihovi robovi.
Masmediji imaju za cilj otupiti ljudski um i natjerati nas na razmišljanje „sve je zlo, sve je korumpirano, što ja tu mogu, ma baš me briga, ionako će biti kako to netko drugi odluči“. U tome i jest bit svega. Taj „netko drugi“ uistinu će odlučiti umjesto nas, umjesto vas i mene, ali odlučiti će i o vama i o meni.
Nas indoktriniraju, peru nam mozak, relativiziraju zlo, ignoriraju dobro, a mi, mi ne želimo priznati svoju ovisnost i malodušnost i govorimo: „Ali, ja sam drugačiji. Ja imam svoj sustav vrijednosti. Ne mogu oni mene izopačiti, ma što ja gledao, slušao ili čitao.“
Međutim nismo ni svjesni koliko je utjecaj medija suptilan. Nismo ni svjesni kako se, pod njihovim neprestanim utjecajem, naši, do nedavno, čvrsti stavovi polako, ali sigurno mijenjaju.
Recimo, vi želite biti dobri, pristojni, poštovani, ali netko vam ponudi gratis školovanje na fakultetu za ubojstva, pljačku i silovanje. Biste li to prihvatili? Ili vas pozovu na besplatan tečaj iz idolopoklonstva? Biste li možda to prihvatili? Ma naravo, ne biste ni jedno ni drugo.
Ali je isto tako istina, da ako ste prosječan zapadnjak, vi ste već diplomirali ili ste barem maturirali na pornografiji, imate malu maturu iz horora, magisterij iz ubojstva, a vrlo brzo ćete doktorirati na temi „univerzalno nasilje“. Zašto? Zato, jer ste proveli više vremena učeći kako živjeti poput kriminalca nego što ste proveli školujući se.
Naš dom je postao hram, naša obitelj je postala kongregacija, a razni mediji su postali svećenici jedne opake i zle religije. Više smo vremena nazočili tom vjerskom obredu nego što smo bili u svojoj crkvi. Mislili smo kako nas sve to zabavlja, a u stvari nama se je propovijedalo. Televizija je bila naša škola i naša vjera. Možda nečija majka, otac, sestra i brat, jer smo je slušali više od bilo koga od njih. Televizija je postala sastavni dio naše obitelji. I umjesto da svoju djecu učimo razlikovati dobro od zla, mi svoju djecu učimo mjeriti i vagati. Odgoj svoje djece povjerili smo medijima. Budućnost ovoga svijeta ovisi o gospodarima medija koji dnevno oblikuju nadolazeće generacije.
„23 KANAL UMJESTO 23 PSALMA“
Televizija je pastir moj, ni u čemu ja ne oskudjevam,
na kauču mekom ili u fotelji mojoj ona mi odmora daje.
Od Svetog Pisma podalje me vodi,
dušu moju uništava.
Na vrutke me seksa i nasilja vodi
za korist oglašivača brojnih.
Pa da mi je i dolinom smrti, mojih kršćanskih odgovornosti proći, prekida bilo ne bi, jer ona je sa mnom.
Njezin kabel i daljinski, oni kontroliraju mene.
Preda mnom reklame prostire
na oči čitavoga svijeta ovoga.
Jeftinom zabavom glavu moju puni
i žudnja moja se preljeva.
Sigurno lijenost i neznanje pratit će mene
sve dane života moga.
I u domu ću svom prebivati
televiziju gledajući dovijeka.
autor nepoznat
