Lordovi nam Oluju nisu zaboravili ni oprostili
Na današnji dan, točno prije šesnaest godina, otpočela je vojno-redarstvena operacija Oluja, kada je olujnom brzinom pometena paradržava pobunjenih Srba, tzv. Republika Srpska Krajina. To tumorno tkivo, koje je
metastaziralo iz žarišta srpskih mozgova okupljenih u Srpskoj akademiji nauka i umjetnosti, podržano preko balkanskog krvnika Slobodana Miloševića, uz asistenciju tzv. JNA, preciznim je kirurškim zahvatom jednom za svagda odstranio neustrašivi hrvatski vojnik.
U toj, uz Bljesak, najznačajnijoj operaciji hrvatske vojske i policije oslobođeno je preko 10.400 metara četvornih kilometara, koje su okupirali pobunjeni Srbi, naivno vjerujući raznim doktorima, priučenim političarima, kako tu mogu, eto, stvoriti nekakvu državu. No, u tom uvjerenju nisu ih držali samo neki sunarodnjaci, nego i jedan dio tzv. međunarodne zajednice, čije je planove (Z-4) upropastio tvrdoglavi i primitivni milicajac Milan Martić, osuđen za ratni zločin ubijanja civila, u cilju odmazde zbog pretrpljenog poraza.
Sada kada se govori o “udruženom zločinačkom pothvatu” s hrvatske strane, teško se oteti dojmu kako je ta monstruozna teza iz prvostupanjske presude generalima Anti Gotovini i Mladenu Čermaku, zapravo odmazda slična Martićevoj. Naime, zbog propasti famoznog plana Z-4, kojega su samo luđaci sa srpske bili sposobni glatko odbiti, nestao je manevarski prostor i nama nenaklonjenim stranim silama, tako da se rješavanje okupiranog prostora vojnim putem nametnulo samo od sebe.
Ciprizacija Hrvatske
Možemo zamisliti kako su uštogljeni lordovi u nevjerici reagirali na propast ciprizacije Hrvatske, iščuđavajući se milicijskoj logici i definitivno skromnom kvocijentu inteligencije vođe pobunjenih Srba. Naravno da to nisu zaboravili ni oprostili, pa imamo pravo sumnjati kako Oluja nije bila dio njihova plana, te su čekali prigodu kako bi je doveli u pitanje. Na žalost, privremeno su uspjeli kroz prvostupanjsku presudu generalima Gotovini i Čermaku. I to je taj martićevski čin odmazde, samo drugim sredstvima. Briga za stradale srpske civile samo je licemjerni i morbidni adut kojim silnici prikrivaju svoju bešćutnost i nezainteresiranost za ljudske sudbine.
Stradanja civila
Naravno da je u tako velikoj operaciji u kojoj je s obje strane angažirano oko 300.000 ljudi bilo teško izbjeći i civilna stradanja; oni su uvijek, na žalost, kolateralna žrtva. Dakako da treba najoštrije osuditi takva zlodjela, jer ona nisu imanentna časnom hrvatskom vojniku, nego su prigoda za iživljavanje raznim ništarijama, kukavicama i destruktivcima. Takvi događaji, što se tiče Oluje, ostali su na razini incidenta, odnosno pojedinačni slučajevi, za koje trebaju pojedinačno odgovarati vinovnici tih događaja. Dakle, gospodine Orie, nitko se nije udružio da bi na marginama operacije Oluja pobio srpske civile, nego suprotno: udruženim snagama vratili smo u ustavno-pravni poredak veliki dio naše okupirane domovine. I to nakon petogodišnjeg čekanja, pregovaranja, uvjeravanja, mrcvarenja…
Jeste li se upitali koliko je u tom razdoblja na tom okupiranom hrvatskom teritoriju pobijeno hrvatskih civila? Koliko je silovanih i prognanih? Koliko je domova porušeno i zapaljeno? Vidite li uz srebreničku djecu mrtve poglede nevine djece Vukovara, Osijeka, Vinkovaca, Karlovca, Gospića, Zadra, Dubrovnika… Ništa vi ne vidite. Srce vam je armirano željeznim paragrafima, koje primjenjujete hladno i selektivno.
No, nećete uspjeti. Oluja, pokrenuta srcem, iz nužde i očaja zbog izdaje međunarodne pravde, te šutnje međunarodnog prava, i ove će godine razviti olujni barjak slobode na kninskoj tvrđi.
Mario Tomasović / Dalmacijanews