Marguerite Peeters: NOVA SVJETSKA ETIKA
Gđa Marguerite Peeters, iz Belgije, u početku se bavila novinarskom službom, intervjuirala mnoge političare i istaknute osobe i jasno je primijetila da se u svijetu stvara jedna nova etika. O tome ona želi nešto reći mladim sudionicima na Festivalu mladih iz čitavoga svijeta sabranih u Međugorju od 1. do 6. kolovoza 2011. Pristiglih sa svih pet kontinenata i Oceanije, iz preko 60 zemalja, na broju preko 40.000. Ona je aktivno uključena u Novu evangelizaciju. Svoje predavanje-svjedočenje je održala u utorak, 2. kolovoza, s podija vanjskog oltara pred mnoštvom mladih iz čitavoga svijeta.
Dragi mladi prijatelji, dobar dan. Velika mi je radost što sam ovdje danas s vama.
Pozvani smo da uđemo u školu presvete Djevice. Željela bih s vama razmatrati o milosti koju smo primili u vremenu u kojem živimo, o pozivu i borbi što vladaju u našem vremenu. Isus nas poučava kako povijest napreduje. To znači približavanje vremenu žetve. Dobro i loše sjeme zajedno rastu. Božji plan se ostvaruje i ide prema svojem dovršetku. Milosti koje su dane našem vremenu, svetost na koju smo svi pozvani veće su nego ikada. Civilizacija ljubavi već je rođena. Zar to nismo jučer navečer iskusili na Euharistiji? Civilizacija ljubavi – zar ne – nešto je izvanredno? Kada je dosada ikada postojala civilizacija temeljena na ljubavi? Ovo je prvi puta u povijesti čovječanstva da govorimo o civilizaciji ljubavi. Samo ljubav traje vječno. Civilizacija ljubavi je Kraljevstvo Božje i otvara nas vječnom životu.
Što se tiče Lucifera on očajnički pokušava ostvariti svoj projekt. On je čovjekoubojica. Loše sjeme, korov, naraslo je više nego ikada.Raste i dalje sve do trenutka kada će biti pokošeno i spaljeno u vatri. Marta Robin, Božja prijateljica iz naših dana, nazvala je demona „Pobijeđenim pobjednikom“. Kristova žrtva ga je već pobijedila, a on se ipak bori protiv svetih, protiv svakoga od nas. Mi to dobro znamo. Mi živimo u jednoj borbi. U ogorčenoj borbi između života i smrti. To je unutarnja borba. Bl. Dj. Marija nam na majčinski način pomaže da se odlučimo za Boga.
Da bismo razumjeli vrijeme u kojem živimo, pogledajmo letimično kako se razvijala kulturna revolucija koja je Zapad dovela do njegovog sadašnjeg stanja. Sekularizacija Zapada ubrzava se od devetnaestog stoljeća pa dalje, kada je zapadna civilizacija ubila Božje očinstvo. Boga su nazvali Velikim arhitektom a ne više Ocem punim ljubavi. On nas ostavlja same našoj sudbini. Čovjek je postao graditelj svemira.
U devetnaestom stoljeću Nietzsche je proglasio smrt Boga. Da bismo se izliječili od beznađa koje je posljedica gubitka vjere, rekao je da čovjek mora postati bog. Za njega je moć bila najviša vrijednost. U dvadesetom stoljeću od smrti Boga prešli smo na smrt čovjeka. Najprije smo ubili oca. Smatralo se da je otac izvor opresije. Bog, otac, vjera – nisu nam dopuštali da slijedimo svoje nagone. Freud je rekao da sreća nije kulturalna vrijednost. Nakon smrti oca prešli smo na smrt majke. Žene su htjele ostvariti svoju samostalnost. Nakon kontraceptivnog mentaliteta uslijedili su zakoni u prilog pobačaju. Dijete je postalo neprijatelj žene. Žena više nije majka. Isto tako doživjeli smo smrt supružnikâ. Od bračnih drugova (supružnikâ) prešli smo na partnere. Suprug, odn. zaručnik je jedinstven. Naš Zaručnik je Bog. A partneri mogu biti višebrojni, mnogostruki, i mijenjaju se. Naše srce je stvoreno da ima jednog supruga. Nakon što smo ubili oca i majku, ubili smo i dijete, kćer i sina.
Tijekom tog dugog procesa kulturne revolucije srce, savjest i razum zatvorili su se ljubavi i istini. Čovjek je želio sam biti upravitelj svoje sudbine. Vlast, moć i užitak postali su glavni ciljevi. Gdje se danas nalazimo u toj borbi protiv čovjeka koji je Slika Božja? Došli smo do čiste i potpune negacije muškarca i žene. Muškog i ženskog identiteta. „Rodna teorija“ („gendre“) majčinstvo i komplementarnost između muškarca i žene, kao i čovjekov poziv da živi u braku – smatra društvenim, socijalnim konstrukcijama. To je poricanje Božjeg izvornog plana. Ali perspektiva „gendre“ – „rodno usmjerenje“ je postala svjetska norma. To je kulturalna i politička norma koja ne zaobilazi niti jednu jedinu zemlju. Demon je jako zainteresiran za mondijalizaciju, globalizaciju.Više nego ikada ranije želi zavoditi, kao što kaže knjiga Otkrivenja sve narode, nacije, jezike. On je inteligentan i moćan. Njegove strategije su vrlo profinjene. Moramo mu reći „NE“!
Kada je god. 1989. pao Berlinski zid globalizacija se ubrzala. Ujedinjeni narodi (ONU) željeli su stvoriti novi svjetski konsenzus o vrijednostima za dvadesetprvo stoljeće. Uveden je potpuno novi vokabular, novi jezik. Govori se o trajnom razvoju, o dobrom ponašanju, o kvaliteti života, o pravima djece, o produživanju zdravlja, o kvaliteti života, o pravu na užitak, o svjetskoj etici. Ima stotinjak izraza koji su uvedeni u taj novi jezik. Kada proučavamo taj vokabular, te izričaje, onda vidimo da je potpuno nestao jezik židovsko-kršćanske tradicije. Više se ne govori o sinovstvu, majčinstvu i očinstvu. Govori se o dugotrajnom, dugoročnom životu, ali se ne govori o vječnom životu i o stvaranju. Ne govori se o punini, o rastu, o sebedarju, o besplatnosti ljubavi, ne govori se o zajedništvu, ne govori se o komplementarnosti između muškarca i žene. Niti se ne govori o čistoći i djevičanstvu. Više se ne govori o istini, niti o dobru niti o zlu.
Danas se ta nova etika bez Boga mondijalizira, globalizira, i to strahovitom brzinom. Ona nas sve uvodi u borbu. Moramo izabrati svoju stranu. Stvara se svijet bez Boga. Ta globalizacija je zapadnjačka apostazija, odbacivanje Boga. Ta nova svjetska etika zapravo je potpuno laička. Više ne postoji Nebo, Raj. Treba se dakle snaći što se bolje može na ovoj zemlji. Treba postići moć, autonomiju, užitak, zdravlje, samoostvarivanje. Ipak poraz „Pobijeđenog pobjednika“ sve je očitiji. Baš sada kada se čini da on vlada čitavim svijetom. Duhovna i kulturna praznina sve je više i više vidljiva. I sve je teža za podnijeti. Toliko ima unutarnje patnje posvuda u svijetu. Svi narodi svijeta bez iznimke postavljaju si pitanje svojega identiteta, svoje budućnosti. Kriza je duboka. Ali sve jasnije i sve snažnije se vidi u srcu svakog muškarca, svake žene, svakog djeteta da smo stvoreni za ljubav, za iskreno sebedarje, za zajedništvo, za puninu, za život, za vječnost. Stvoreni smo da budemo djeca Nebeskog Oca. Mi jesmo djeca našega Oca. Mi smo braća Božjega Sina, mi smo zaručnici Duha Svetoga. To je naš identitet. Nema drugoga.
„Gospodine, kome da idemo? Ti imaš riječi vječnoga života!“ Ta rečenica iz Evanđelja toliko je aktualna. Civilizacija ljubavi djelo je Duha Svetoga. Božanske osobe koja je Dar, koja je Ljubav. Zajedništvo koje želimo – daje nam Bog. Moramo se roditi odozgor. Ljudska logika je došla do dna. Na oholost dominatorskih projekata, Kneza ovoga svijeta i svjetske vladavine Bog odgovara poniznošću, blagošću i jednostavnošću Djevice Marije. Njezinom tišinom, šutnjom, njezinom malenošću, njezinom poslušnošću, njezinom majčinskom ljubavlju. „Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi.“
„Dozvolite mi, dječice, da vas vodim, rekla nam je 25. srpnja. Otvorite svoja srca Duhu Svetomu da bi sve ono što je u vama procvjetalo donijelo trostruki plod. Kršćanska poruka je potpuno pozitivna. Poruka svjetske vladavine je pesimistička. Dragi mladi prijatelji, nemojte tražiti učitelje da biste ih slijedili, jer ih nema. Isus nam je uostalom rekao da imamo samo jednog Učitelja – a to je Bog. Budite dakle odgovorni za svoj život. Angažirajte se u slobodi. Ljubite. Uzmite inicijativu ljubavi. Otvorite svoja srca Bogu! Učinite da se uz pomoć Gospe umnažaju vaši primljeni darovi! Otvorite svoja srca u dimenzijama čitavoga svijeta. Otvorite se civilizaciji ljubavi. Budite aktivni suradnici Boga i blažene Djevice.
(prijevod: Lidija Paris; odabrao za Portal: fra Josip Marcelić)
