Poziv na razum: Javni apel domoljubnim strankama i pokretima
Svi smo odgovorni za sudbinu Hrvatske. Svi. Svi bez razlike. Samim svojim postojanjem bilo kao Hrvata bilo kao građana Republike Hrvatske mi tu odgovornost imamo i ne možemo je ignorirati.
Ali neki imaju sigurno veću odgovornost, jer im je dano posebno povjerenje koje bi trebali opravdati. Radi se o političarima. Ulaskom u politiku čovjek svjesno i dragovoljno preuzima na sebe zadaću koja glasi “raditi za javno dobro”. To također znači staviti sebe pod povećalo javnosti i snositi sve posljedice svojih postupaka.
Nažalost neki su to zaboravili i ono “javno” zamijenili su sa “osobno”.
I zato nam jest tako kako nam je. Ali sami biramo i sami odlučujemo o svojoj sudbini.
Naredni tekst, čiji je autor Aleksandar Kostjuk i kojeg sam dobio od jednog domoljuba, je snažan, žestok ali i vremena su takva. Namijenjen je svim političarima koji se deklariraju domoljubima. Oni koji to nisu, a zorno to pokazuju i dokazuju godinama, njih ovaj tekst ne će zanimati. Njih će uvijek biti i njihov broj u Hrvatskom Državnom Saboru treba na izborima minimalizirati.
Ali ovaj tekst je namijenjen i svima nama koji kroz svoje biračko pravo ispunjavamo svoju obvezu kada je u pitanju odgovornost za sudbinu Hrvatske.
Ova tema će biti definitivno top tema, tema broj jedan, narednih izbora. Na ovoj temi mi prolazimo ili padamo. Ova tema je test domoljublja. I zrelosti.
Nakon ovih izbora ni jedan političar koji za sebe drži da je domoljub, da voli Hrvatsku, a koji nije na oltar hrvatskog zajedništva žrtvovao svoje osobne ambicije, ne će imati mirnu savjest, jer će biti izravno odgovoran za sve loše što se s Hrvatskom bude događalo.
Ivica Ursić
Povijest mu to ne će zaboraviti, a Hrvatska oprostiti
Pozivam sve stranke koje sebe deklariraju kao prohrvatske da istoga trenutka prestanu provoditi veleizdajničku politiku prema hrvatskom narodu i hrvatskoj državi.
Ovo je upućeno svim HSP-ovima, HDSSB-u, JH-u, HDS-u, ali i novonastalim pokretima Hrvatskom Rastu, ABH-u, Hrvatskom Plamenu i svima ostalima čija silna imena nitko normalan ne može popamtiti.
Kako one sad provode veleizdajničku politiku, pitate začuđeno?
Siguran sam i znam da se mnoge od tih stranaka učinile mnogo na svraćanju pozornosti na probleme koji razaraju hrvatsko nacionalno biće i razgrađuju hrvatsku državnost, a koje uzrok imaju u poltronskoj politici aktualne vladajuće garniture koja se skriva pod nazivima HDZ i SDP.
Isto tako znam da su te iste stranke u mnogo navrata iznevjerile svoje birače sklapanjem neprirodnih koalicija, nehrvatskim, pa čak i nekršćanskim javnim istupima i ponašanjem, a golemu odgovornost u mnogim slučajevima snose upravo zbog svoje šutnje.
Ni jedno ni drugo ne odnosi se na njihovu veleizdajničku politiku.
Razlog zbog kojeg su te stranke veleizdajničke nije prepoznatljiv gledanjem pojedinačne stranke, već promatranjem svih stranaka zajedno. Vi provodite veleizdaju svojom kolektivnom i “složnom” raspršenošću.
Ono što vi u ovom trenutku činite jest razbijanje i zbunjivanje biračkog tijela.
I bili vi svjesni toga ili ne, činili vi to namjerno ili nenamjerno, vi tim svojim činom obavljate odličan posao za HDZ i SDP, odnosno za njihove strane gospodare koji žele vidjeti Hrvatsku rashrvaćenu i s licem u blatu.
Pošto je vaša veleizdajnička politika kolektivnog, a ne individualnog tipa, ona se ne može poništiti – zapravo se učinjeno ne može nikada poništiti – ni obustaviti pojedinačnim istupom pojedine stranke. Ona se može poništiti jedino i isključivo potpunim ujedinjenjem. Veleizdajnička se politika ne može poništiti tako da jedna stranka tvrdi da je za ujedinjenje, a optuži drugu da opstruira ujedinjenje.
Vaš grijeh nije u tome što činite, već u tome što postojite razdvojeno. Dakle, postoji fundamentalna greška u vašem vlastitu konceptu postojanja. Krivi ste – prije svega ostaloga – za ono što jeste, a ne ono što činite. Taj se grijeh može poništiti samo ako se poništi razdvojenost. Znam, to zvuči nepošteno, ali je tako.
Isto vrijedi i za svakog pojedinog Hrvata i Hrvaticu. Mi također imamo odgovornost prema Domovini. Moramo donijeti odluku o svojoj Domovini. Možemo donijeti odluku u korist svoje Domovine ili protiv svoje Domovine. Ne možemo se suzdržati od odluke jer i time donosimo odluku. Možemo mi pobjeći na skrivenu stranu Mjeseca, ali i time ćemo donijeti odluku za svoju Domovinu. Iz tog se paradoksa ne možemo izmigoljiti. Tako je i sa strankama. Ako se neka od njih pokuša distancirati od odgovornosti za razjedinjenost, to će njihova veleizdaja biti veća. Jedini put otkupljenja jest ujedinjenje, koliko god ono bilo bolno.
Zašto bolno?
Činjenica je – a koje proizlazi iz činjenice da su tolike stranke raštrkane – da je vodstvo tih stranaka arogantno i tašto. Svi volite optuživati druge da nisu veliki domoljubi kao vi i da su sateliti HDZ-a. Imam novost za vas. U ovom trenutku vi ste svi sateliti i HDZ-a i SDP-a jer za njih obavljate ogroman posao kojeg ne bi mogli sami.
Priznajmo, svi ste zakazali.
Svi smo zakazali.
Svi ste svojevremeno prodavali integritet svoje stranke za zadovoljavanje svojih niskih poriva. A ako i niste, ostaje vam onaj kolektivni grijeh, najveći od svih. Razjedinjenost. Što god Ruža imala za predbaciti Đapiću/Srbu, njoj se može podjednaki teret predbaciti. Svi ste teški od grijeha i propusta, i teško bi bilo za Hrvatsku kad bi se probirali samo one najčišće. Nažalost, takvih nema. Takvi ste kakvi jeste, ali trebate jedni druge. I mi trebamo vas.
Sad će netko reći: Pa ne možemo se slijepo ujedinjavati. Ima tu i lažnih domoljuba. Točno, ima. I zbog toga je ujedinjenje toliko važnije. Neka se svi kojima je Hrvatska istinski na srcu udruže i zajednički prokažu one pozere kojima to uopće nije.
Dakle, vaša je odgovornost velika i ne možete ju odbaciti. Upravo zbog ovog kritičnog trenutka u našoj povijest buduće će generacije pamtiti kako ste shvatili svoju odgovornost.
Ovisi o vama kako želite da vas te generacije pamte: Kao mudre ljude koji su zajedničkim snagama izvukli Hrvatsku iz gliba ili kao ljude koji su zbog svoje tvrdoglavosti i sitničavosti ostavili vlastitu Domovinu na cjedilu u trenutku najveće potrebe.
Vi odlučite. Ali odlučite brzo.
Ovo ne pišem kako bih nekoga uvrijedio. Pišem ovo kako bismo svi shvatili kolika je zapravo težina odluka koje ćemo u sljedećih nekoliko mjeseci donijeti.
Ovo je poziv da se svi okane mržnje i pohlepe, i da se okrenu ljubavi prema Bogu i Domovini.
Neka nam je vječna Hrvatska!
Aleksandar Kostjuk