DEVETI MOLITVENI TJEDAN, ČETVRTAK – DEVETA KRIŽNA POSTAJA – 10. – 16. X. 2011.
MOLITVENI LANAC BL. ALOJZIJA STEPINCA ZA DOMOVINU
(Redovita zajednička molitva u 21.00 sat – pola sata molitve.
Za odvažnije i otpornije – dodatno POLA sata klanjanja)
“Zaista, kažem vam, ako budete imali vjeru i ne posumnjate, činit ćete ne samo ovo sa smokvom, nego – reknete li i ovoj gori: ‘Digni se i baci u more!’, bit će tako. I sve što zaištete u molitvi vjerujući, primit ćete.” (Matej 21, 21-22)
Evanđelje u Europi. Lidijino obraćenje
11 Otplovismo iz Troade i zaputismo se ravno u Samotraku pa sutradan u Neapol, 12 a odande u naseobinu Filipe – grad prvog dijela Makedonije. U tom se gradu zadržasmo nekoliko dana. 13 U dan subotni iziđosmo izvan gradskih vrata k rijeci, gdje smo mislili da će biti bogomolja. Sjedosmo i stadosmo govoriti okupljenim ženama. 14 Slušala je tako i neka bogobojazna žena imenom Lidija, prodavačica grimiza iz grada Tijatire. Gospodin joj otvori srce, te ona prihvati što je Pavao govorio. 15 Pošto se pak krsti ona i njezin dom, zamoli: “Ako smatrate da sam vjerna Gospodinu, uđite u moj dom i ostanite u njemu.” I prisili nas.
PSALAM 16 (15)
Jahve – moja baština
16
1 Miktam.
Davidov.
Čuvaj me, Bože, jer se tebi utječem.
2 Jahvi rekoh: “Ti si moj gospodar,
nema mi blaženstva bez tebe!”
3 Za svetima što su u zemlji
sav plamtim od čežnje!
4 Gomilaju patnje moje
koji slijede bogove tuđe.
Ja im ljevanica nalijevat’ neću,
ime im spominjat’ neću usnama.
5 Jahve mi je baština i kalež:
Ti u ruci držiš moju sudbinu.
6 Na divnu zemlju padoše mi konopi,
vrlo mi je mila moja baština.
7 Blagoslivljam Jahvu koji me svjetuje
te me i noću srce opominje.
8 Jahve mi je svagda pred očima;
jer mi je zdesna, neću posrnuti.
9 Stog’ mi se raduje srce i kliče duša,
i tijelo mi spokojno počiva.
10 Jer mi nećeš ostavit’ dušu u Podzemlju
ni dati da pravednik tvoj truleži ugleda.
11 Pokazat ćeš mi stazu u život,
puninu radosti pred licem svojim,
sebi zdesna blaženstvo vječno.
Klanjanje
“Ištite i dat će vam se! Tražite i naći ćete! Kucajte i otvorit će vam se! Doista, tko god ište, prima; i tko traži, nalazi; i onomu koji kuca otvorit će se. Ta ima li koga među vama da bi svojemu sinu, ako ga zaište kruha, kamen dao? Ili ako ribu zaište, zar će mu zmiju dati? Ako dakle vi, iako zli, znate dobrim darima darivati djecu svoju, koliko li će više Otac vaš, koji je na nebesima, dobrima obdariti one koji ga zaištu!” (Matej 7,7-11)
POSEBNO O PORUKAMA GOSPE U FATIMI
Trinaestog kolovoza 1917. Gospa je odgovorila na pitanje o ozdravljenju nekih bolesnika: «Da, tijekom godine neki će ozdraviti. Molite, puno molite i žrtvujte se za grješnike, jer mnoge duše dolaze u pakao stoga što se nitko za njih ne žrtvuje i ne moli.« (nav. dj., 179)
Trinaestog listopada 1917. Gospa poručuje preko Lucije bolesnicima: Moraju se popraviti i moliti za oproštenje svojih grijeha.
Čudo sa SUNCEM… sunovraća se u ludom okretanju na Zemlju… Kao da je Sudnji dan… Zaustavlja se Sunce!
Pokraj Sunca SV. JOSIP S DJETETOM ISUSOM i Naša Gospa u bjelini i plavom plaštu.
Sv. Josip s Djetetom blagoslivlja svijet, kretnjom ruke u znaku križa.
Ponovno se pojavljuje NAŠ GOSPODIN, koji blagoslivlje svijet poput sv. Josipa, i NAŠA GOSPA OD ŽALOSTI…
Poslije se pojavila NAŠA GOSPA OD KARMELA. (SJEĆANJA SESTRE LUCIJE, nav. dj., str. 181-182).
VELIKO OBEĆANJE SRCA MARIJINA
Tijekom god. 1917. Gospa je rekla Luciji i ostalim pastirićima: «Jacintu i Franciska ću uskoro povesti sa sobom, no ti moraš još neko vrijeme ostati. Isus će se poslužiti s tobom da me učiniš poznatom i voljenom. On želi da na svijetu započne pobožnost mojem Prečistom Srcu. Onomu tko je bude vršio obećavam spasenje, i Bog će ljubiti te duše poput cvijeća, koje se preda me stavlja, da krasi njegovo prijestolje.
(…) Ja te nikad neću ostaviti. Moje Prečisto Srce bit će tvojim utočištem i putom koji će te voditi k Bogu.»
Ukazanje u PONTEVEDRI (Španjolska)
«Desetog prosinca 1925. ukazala se Presv. Djevica u Pontevedri, a sa strane u sjajnom oblaku dijete. Presv. Djevica položila je svoju ruku na prsa pokazujući bodljama okrunjeno srce koje je držala u drugoj ruci. Dijete je reklo:
– «Imaj sućuti sa Srcem svoje presv. Majke, okrunjeno bodljama kojima ga nezahvalni ljudi stalno ranjavaju, a nitko ne čini pokoru da bi to trnje izvadio.»
– Na to je Presv. Djevica rekla:
«Kćeri moja, vidi moje Srce okrunjeno bodljama kojima ga nezahvalni ljudi stalno ranjavaju uvredama i nezahvalnošću. Potrdu se barem ti, utješi me i razglasi kako onomu tko se tijekom pet mjeseci bude na prvu subotu ispovijedio, pričestio, izmolio krunicu i sa mnom tijekom petnaest minuta razmatrao svih petnaest otajstava krunice, u nakani da mi čini pokoru, obećavam kako će na svom smrtnom času primiti milosti potrebne za spasenje svoje duše.» (nav. dj. 193)
Dana 15. veljače 1926. Dijete Isus je reklo Luciji, koja se ispričavala da njezin ispovjednik ne smatra prikladnim širiti pobožnost prvih subota, budući da mnoge duše širom svijeta o prvim subotama i primaju Isusa u sv. pričesti na čast Gospe, i razmišljaju otajstva krunice:
«Istina je, kćeri moja, da mnoge duše započinju, ali malo njih ostaje vjerno do kraja. A i one koje izdrže do kraja, čine to samo zato da bi primile obećane milosti. One duše koje pet prvih subota održavaju zdušno i s namjerom da srcu tvoje nebeske Majke prikažu žrtvu i pokoru, milije su mi od onih koje to čine petnaest puta u mlakosti i ravnodušnosti.» (SJEĆANJA SESTRE LUCIJE, nav. dj., 195)
PADRE PIJO – (4)-EUHARISTIJA – IZVOR SVETOSTI
Otac Pijo je veoma živo osjećao središnje krščansko otajstvo – Isusovu prisutnost i žrtvu u Euharistiji! On je živio uz euharistijskog Isusa, a vrhunac je svakog njegovog dana bilo euharistijsko slavlje!
On je “živio za svetu misu” i “živio je od svete mise”; ona je bila za njega “izvor svjetla, snage, hrane u njegovom napornom služenju na spas grešnika”, upravo kako uči Drugi vatikanski sabor: “Svi sakramenti, kao i sve crkvene službe i djela apostolata, najuže su povezani s Euharistijom i k njoj su usmjereni.”
Njegovo slavljenje svete mise na izraziti je način privlačilo pažnju i poticalo je na pobožnost svih prisutnih.
“Kristovo euharistijsko tijelo” je bilo izvorom njegova apostolata, središte i hrana njegovog nutarnjeg života. Njegovo je srce čeznulo da se sjedini s Isusom, još od najranijih jutarnjih sati. Njegove priprave na svetu misu su bila produžena bdjenja. Netom bi pročla ponoć, “za jadnog oca Pija bi započela patnja i trajna čežnja (…). O oltaru je ovisio čitav njegov život: s njegovom ljubavlju, s njegovim bolima, s njegovom ljubavlju. I u svoju duhovnu djecu ulio je čitav žar koji mu je dolazio od Tijela i krvi Isusove.”
Sveta misa se nastavlja u euharistijskom štovanju, te stoga crkveno Učiteljstvo stavlja svećeniku pred oči da je “u prvom redu usmjeren prema slavlejnju evete euharistije” i da mu ovaj sakramenat treba postati “hrana nadnaravnog života za njega i za vjernike”, ali mu također preporuča “neusporedivu važnost čašćenja Euharistije izvan mise”.
Kao da i sada promatramo oca Pija – piše o. Ripabottoni – kako kao “jedinstvena straža” stoji na svojem običajnom mjestu u koru stare crkve ili pak u matroneju nove, u neprestanom i intimnom razgovoru s Isusom u Hostiji, “dok ga duše promatraju pune pažnje, povezane među sobom istom snagom: snagom jedinstva duha.”
Otac Pijo je satima razmišljao pred Isusom u Presv. Sakramentu. To je za njega “pravi odmor poslije naporne službe”. Kada mu je netko postavio pitanje: “Oče, kako ćemo kada vas više ne bude?“, on je odgovorio: “Idite pred Svetohranište: u Isusu ćete naći i mene.”
Kada ga je netko zapitao nije li predugo vrijeme priprave koje upotrijebi prije svete mise, on je odgovorio: “Djeco moja, nećemo se nikada predugo pripremati na svetu pričest!…”
Preporučamo zapaliti svijeću za vrijeme molitve!
Ne zanemariti ( tj. svakako na tome vrijedno raditi )
– Žrtvice – dobra djela
post + neka usluga bližnjemu + žrtvica u obitelji
