Patrick Madrid: ČISTILIŠTE
Donosimo nekoliko izvadaka iz knjžice-vodiča Čistilište, autora Patricka Madrida, (izd. Verbum, Split 2010.) koja na pristupačan način upoznaje čitatelja s katoličkim naukom o čistilištu i pomaže u otkrivanju važnosti uloge koje čistilište ima na životnom vjerskom putu. U ovome se oslanjao na Bibliju, Katekizam Katoličke Crkve i crkvene oce, služeći se jednostavnim oblikom pitanja i odgovora
Ako je Krist umro za naše grijehe, zašto bi itko morao ići u čistilište?
Na Tridentskom saboru (1535. – 1548.) Crkva je odredila službenu definiciju nauka o čistilištu. Evo što kaže Tridentski sabor:
Budući da je Katolička Crkva, poučena Duhom Svetim, na temelju Svetog pisma i stare predaje otaca, učila na svetim saborima i u novije vrijeme na ovom ekumenskom saboru, da postoji čistilište, te da se dušama koji se tamo nalaze pomaže molitvama vjernika, posebno pak [Bogu] prihvatljivom oltarskom žrtvom: sveti sabor naređuje biskupima da naučavaju i nastoje da se posvuda marljivo propovijeda, kako bi svi Kristovi vjernici vjerovali i držali se zdravog učenja o čistilištu kpoje su predali sveti oci i sveti sabor. (25. sjednica, 4. prosinca 1563.)
Dvije vrste kazne?
Neki su ljudi zbog ovoga u nedoumici. Nije im jasno zašto bi čistilište uopće trebalo postojati, uzmemo li u obzir da je Kristova smrt na križu dovršila njegovo otkupiteljsko poslanje. Pa i sam Gospodin je rekao: “Dovršeno je!” (tetelestai) trenutak prije nego što je umro na križu. (Iv 19,30).
Međutim, ovdje yse radi o dvjema različitim stvarima. Vječna kazna zbog grijeha je pakao, ali to je nešto posve različito od druge neizbježne kazne koja proizlazi iz grijeha: točnije, naknadnih posljedica koje se odigravaju u prostoru i vremenu.
Recimo na primjer, da je udana žena počinila grijeh preljuba. Vječna kazna koju je na sebe navukla svojim smrtnim (tj. “smrtonosnim”) grijehom potpuno je oduzimanje posvetne milosti iz njezine duše. Ona je sebe učinila duhovno mrtvom, isto kao da je sebi prislonila na glavu pištolj i povukla okidač (usp. KKC, 1849-1864). Vječna kazna zbog njezina grijeha (ako se nije pokajala i dobila božansko oproštenje i ako je umrla u tom stanju) bit će vječna smrt koju nazivamo paklom. Međutim ta kazna je uklonjena, oprana krvlju koju je Krist prolio na križu: – Za naše grijehe probodoše njega, za opačine naše njega satriješe. Na njega pada kazna – radi našeg mira, njegove nas rane iscijeliše. Iz. 3,5
….
Dakle ženi koja je počinila preljub Krist je obećao oproštenje tog grijeha ako se ona pokaje zbog njega, i Gospodin će u njzinoj duši ponovo uspostaviti život posvetne milosti kad ona primi sakrament pokore (ispovijedi). Oprostit će joj se a njezin ispravan odnos s Bogom bit će ponovo vraćen.
Međutim, njezina priča time ne završava. Premda joj je oprošteno i premda je ponovo u stanju milosti, vremenite posljedice njezina grijeha i dalje su prisutne. Njih Kristova smrt na križu nije uklonila.
Ovakav grijeh može imati brojne popratne posljedice:
– Možda je zatrudnjela.
– Možda se zarazila spolno prenosivom bolesti.
– Možda je tim što je učinila ozbiljno ugrozila vlastiti brak.
Kao što vidimo, vremenske posljedice njezina grijeha nisu izbrisane, premda se ona pokajala zbog njega.
Bog želi da duše njegovih ljubljenih sinova i kćeri budu savršene i čiste, lišene svake ljage i mrlje. Kad god griješimo time “ozljeđujemo” dušu. Te rane možemo izliječiti sakramentima, ali vremeniti “ožiljci” ostaju te se za njih mora ispaštati i mora ih se ukloniti.
Katekizam zatim navodi nauk o čistilištu pape svetoga Grgura Velikoga:
Što se tiče nekih lakih pogrešaka, treba vjerovati da prije općeg suda postoji čistilišna vatra, govoreći da onom koji izgovori hulu protiv Duha Svetoga ne će biti oprošteno ni na ovom ni na budućem svijetu. Prema toj pouci možemo zaključiti da se neke pogrješke mogu oprostiti na ovom svijetu, a neke druge u budućem svijetu.
Koja je razlika između vječnih i vremenitih posljedica grijeha?
Kako bismo bolje razumjeli potrebu za čišćenjem od vremenskih kazna koje smo zaslužili grijehom, vratimo se natrag na početak ljudske povijesti sve do edenskog vrta. Kad su Adam i Eva počinili “istočni grijeh” u edenskom vrtu (usp. Post 3,1-7), oni su poremetili blisko prijateljstvo koje su do tada imali s Gospodinom. Kad su izgubili milost izvorne svetosti, oni nisu samo izgubili brojne nadnaravne darove milosti i zajednoštva s Bogom nego su također izgubili i brojne naravne darove kao što su gospodstvo duhovnih moći duše nad tijelom i nadnaravno uvećanu ljudsku spoznaju. Oduzet im jetakođer i dar besmrtnosti (usp. KKC, 397-409).
A s tim je gubitkom nastupio i niz drugih vremenitih kazna”, posljedica njihova grijeha koji se, usađen u ljudsko stanje nastavlja sve do danas.
Ranije, prije pada, Bog je upozorio Adama i Evu što će im se dogoditi ako sagriješe:
kSa svakog stabla u vrtu slobodno jedi, ali sa stabla spoznaje dobra i zla da nisi jeo! U onaj dan u koji s njega okusiš, zacijelo ćeš umrijeti! Post 2,16-17
….
Vidimo i to da je njihovu duhovnu smrt u stopu slijedio i niz posljedica koje su nagovjestile i propast čovječanstva i svega stvorenja. Progovorivši prvo zmiji, Bog ju je prokleo zbog njezine zloće što je iskušavala Adama i Evu.
….
Nije li Kristova spasonosna smrt uklonila svaku kaznu?
Nije. Budući da je Bog, samo je Krist onaj koji može platiti cijenu vječne kazne zbog naših grijeha, ali njegova smrt na križu nije uklonila vremenite posljedice grijeha. Sjetite se, Adamu i Evi su bile oproštene vječne posljedice grijeha koji su počinili, kao što se praštaju i svakom drugom čovjeku koji se pokaje i zatraži oproštenje grijeha. Međutim, vremenite posljedice njihova grijeha – kao što su bolest, trpljenje, naporan rad i smrt – i dalje su ostale (usp. KKC, 1008,1472, 1505).
Ovo načelo zasebne vremenite kazne zbog grijeha je prisutno kroz cijelu Bibliju. Izvanredan primjer toga su posljedice dvostrukog grijeha kralja Davida, preljuba i ubojstva….
Za razliku od “vječne kazne” pakla, ove kazne očito pripadaju kategoriji koju mi kršćani nazivamo “vremenitim posljedicama” koje proizlaze iz grijeha. Tri najozbiljnije posljedice istočnog grijeha, koji su počinili Adam i Eva su bolest, smrt i požuda – nesreće koje pogađaju i vas i mene, budući da smo svi potomci Adama i Eve.
Vremenske posljedice grijeha protežu se, na žalost, mnogo dalje od same tjelesne bolesti ili smrti. One u sebi uključuju duhovne nečistoće i slabosti koje prijanjaju uz dužu. Dakle, osim toga što ćemo biti očišćeni od svih nečistoća, moždaćemo jednako tako morati učiniti zadovoljštinu, nadoknadu za njih.
Zašto bih morao učiniti zadovoljštinu?
Razmislite o slijedećoj usporedbi
Zamislimo da ste pronašli način kako ukrasti vrlo skupi, najnoviji televizor “velikoh ekrana” iz vama obližnje trgovine, a da pri tom ne budete uhvaćeni. Ukrali ste televizor, donijeli ga kući i odmah počeli osjećati grižnju savjesti zbog upravo počinjenog zločina. Ovo je jednako grješniku kojega mući savjest, podbadajući ga da se pokaje.
Nakon toga osjećate se toliko loše zbog onoga što ste počinili da se vraćate u tgovinu, pronalazite njezina vlasnika i priznajete mu da ste ukrali televizor (ovo je jednako griješniku koji je napravio dobar čin kajanja).
Pa…što ako mi je oprošteno? Što onda?
Vlasnik trgovine se na trenutak zamisli, a onda reče: “Znaš što ćemo učiniti? Po zakonu si kriv, budući da si učinio kazneno djelo. Bez obzira na činjenicu što stojiš preda mnom i što si mi priznao što si učinio, mogao bih pozvati policiju da te uhiti. Sudilo bi ti se na sudu i bio bi osuđen na dugu i neugodnu zatvorsku kaznu zbog krađe koju si počinio. U svojem bi dosjeu doživotno imao jedno kazneno djelo. Ne bi se mogao zaposliti gdje želiš i tvoj bi život bio uništen kao posljedica ove krađe” (ovo odgovara Božjoj pravednoj kazni koju je grješnik zaslužio i kojom bi ga Bog mogao kazniti).
Vlasnik se zatim nasmiješi: “Ali budući da si priznao svoj zločin, ne ću pozvati policiju. Ne ću te dati uhititi i suditi. Ne ćeš ići u zatvor. Prema ovome ću se odnositi kao da se nikad nije ni dogodilo.”
Samo što ne padneš u nesvijest od olakšanja. Zaista ne zaslužuješ ovaj oprost ali svejedeno si oduševljen. Pustit će te bez da platiš ijednu kaznu. Ali se onda, dok se zahvalno rukuješ s vlasnikom i spremaš se otići iz njegove trgovine, on potapše po ramenu i doda: “Sad očekujem da mi danas vratiš natrag televizor.”
Drugim riječima, postoji jedan preduvjet da bi se stvari ovako odvile. Moraš učiniti zadovoljštinu – nadoknaditi ukradeni predmet. Očito je, iako si izbjegao zatvorsku kaznu koju zaslužuje tvoj prekršaj, i dalje dužan vratiti ukradeni televizor u trgovinu. A ako si ga u međuvremenu oštetio ili prodao, i dalje si dužan, budući da je to pitanje pravednosti, platiti iznos jednak vrijednosti otuđenog televizora. Ne napraviš li to, time poništavaš dobrotu koju ti je iskazao vlasnik trgovine.
Čistilište je, dakle, ono gdje netko tko umre u stanju milosti odlazi, kako bi dao nadoknadu za vremenite posljedice koje imaju njegovi grijesi koji su mu oprošteni.
……
