14. MOLITVENI TJEDAN – ČETRNAESTA KRIŽNA POSTAJA, PETAK – 14. – 20. XI. 2011.
MOLITVENI LANAC BL. ALOJZIJA STEPINCA ZA DOMOVINU
(Redovita zajednička molitva u 21.00 sat – pola sata molitve. Za odvažnije i otpornije – dodatno POLA sata klanjanja, ukupno JEDAN sat !)
Molimo za Domovinu i narod
„Molitva poniznog prodire kroz oblake… i Gospod neće oklijevati dok ne slomi žezlo opakima.“ (Sirah 35, 17-21)
Zadivljujuće je koliko u slučaju Gospe Sinjske ima biblijskih elemenata .
Gospa ČUDOM OSLOBAĐA SINJ – dok se branitelji bore – a narod moli i bdije!
Slavna pobjeda 1715. godine
Početkom 1715. godine stigla je u Sinj vijest da je Turska (8. prosinca 1714.) navijestila Veneciji rat. Svi su slutili da će Turci iz Bosne najprije napasti Sinj pa su se u Sinju odmah počeli pripremati na obranu utvrđujući Grad.
Narod se u Cetinskoj krajini silno prestrašio. Jedni su bježali prema primorju, drugi u brda. Svoju imovinu donosili su u novu crkvu, nadajući se da će topovi iz Grada obraniti crkvu od Turaka.
U sinjsku tvrđavu zatvorila se četa od oko 700 vojnika, žene, djeca i sedam fratara. Fratri su sa sobom ponijeli sliku Majke od milosti i stavili je u tvrđavnu crkvu sv. Mihovila, na oltar sv. Barbare.
Turci nisu odmah napali na Sinj. Najprije su osvojili Otok. Zatim su se razišli po Cetinskoj krajini i Zagori paliti, plijeniti i ubijati.
Juriš na Sinj počeo je 8. kolovoza i ponavljao se često slijedećih dana. Oko Grada sve je bilo popaljeno i uništeno. Sam je Grad bio napola razrušen.
Za branitelje Sinja molilo se po cijeloj Dalmaciji. Svatko se bojao, ako padne Sinj, da će Turčin zauzeti Klis pa ostalu Dalmaciju. Splitski nadbiskup Cupilli pošao je pod zastavom križa Sinju u pomoć, ali nije mogao prodrijeti dalje od Dicma, pa odatle šalje pismo (9. kolovoza) Papi Klementu XI. u kojem ga zaklinje da moli za Sinj.
U Omišu je pobožni svijet, čitavu noć u crkvi, pred Gospinom slikom, molio za Sinj.
Dana 14. kolovoza bio je posljednji, opći juriš, koji je trajao tri sata. Kroz to vrijeme redovnici, žene, djeca i ostala čeljad koja ne bijaše za borbu, molili su s plačem i suzama pred Marijinom slikom za pomoć.
Branitelji su očekivali novi napad, ali je neprijatelj “noću od 14. na 15, kada je svitao dan naše Zaštitnice na nebo uznesene, u najvećoj tišini digao topove i uz pratnju cijeloga tabora vratio se na sigurno u svoje prvobitno stanište u Livnu…”. izvijestio je pisac Dnevnika, opisa opsade Sinja.
Izjutra, na Blagdan Velike Gospe nijednog Turčina nije bilo pod Sinjem, već su i posljednje turske čete prešle preko Cetine. Pod Gradom se našlo 10.000 mrtvih i mnoštvo ratnog materijala. Od naših padoše 3 časnika, 35. vojnika i vojni kapelan fra Stjepan Batarelo. Ranjenih je bilo 52.
Suvremenici događanja uvjereni su da je pobjeda postignuta po zagovoru Majke Božje. Suvremeni povjesničar fra Petar Filipović piše: “Da je dakle ovo bilo njezino dobiće, sumnje ne ima; pak i Turci isti posli govorili su da su gledali svaku noć u vrime obsidnuća odit po zidu Grada jednu ženu u velikoj svitlosti”. Te su se Gospođe strašili i zato su pobjegli.
I svi branitelji bili su duboko uvjereni da je to bilo djelo “naše zaštitnice”, “Majke od Milosti” pred čijom su se Slikom molili.
Generalni providur u svome izvještaju od 16. kolovoza priznaje čudesnu činjenicu: “Bog je počeo dokazivati svoju svetu zaštitu ovoj provinciji oslobodivši prošle noći, na dan Uznesenja Djevice veoma važnu tvrđavu Sinj, izmučenu krvavom opsadom goleme turske vojske”.
A splitski je nadbiskup Cupilli održao misu zahvalnicu zbog pobjede i “održao vrlo lijep govor u zahvalu bl. Djevici što je prisilila Turke da napuste opsadu sinjske tvrđave, poslije 16-dnevnog uzaludnog opsjedanja” .
Usporediti:
Pobjeda Izraelaca pod kraljem Jošafatom kroz molitvu i slavljenje Boga!
Gospodine, pohiti nam u pomoć, jer navališe neprijatelji na nas! Ti si JEDINI naše utočište!
Preporuka za molitvu:
razmišljati nad odabranim tekstom
izmoliti jednu deseticu Gospine Krunice ili
deseticu Božanskog Milosrđa ili Srca Isusova
te pojedine litanije: Gospine, Srca Isusova, sv. Josipa, Svih Svetih
ili – po osobnom izboru (Brigitine molitve ili drugo)
Klanjanje
PARAY-le-MONIAL
PARAY (2)
Nekoliko mjeseci poslije toga, jednog petka pred izloženim Svetotajstvom, sutradan po Tijelovu, Isus se je pokazao Svetici “sav u sjaju slave, s pet rana, koje su sjale kao pet sunaca, i iz njegovog svetog čovještva izlazile su na sve strane plamenovi, ali nadasve iz njegovih časnih grudi, koje su izgledale kao užarena peć i, pošto su se grudi otvorile – piše Margarita – ona je zapazila Srce koje ljubi i koje je dostojno ljubavi, koje je bilo izvor tih plamenova.”
Isus se je tužio na ljudsku nezahvalnost: “oni imaju samo hladnoću i nebrigu za sve moja nastojanja da im činim dobro”, i zamolio ju je da za to nadoknadi. I u taj čas je iz njegova Srca izlazio tako žarki plamen te je mislila da će je uništiti: “Ti ćeš me primiti – nadodaje – u svetom Sakramentu svaki put kada ti to dopusti poslušnost.” Zatim ju je zamolio da se pričesti svaki prvi petak u mjesecu i da se prostre glavom na zemlju od jedanaest ure do ponoći, u noći od četvrtka na petak. Time su označene dvije glavne pobožnosti: pričest svakog prvog petka u mjesecu i Sveta ura.
Između 13. i 20. lipnja 1675., u oktavi Tijelova, vjerojatno u nedjelju 16. VI., dogodila se najdivnija i najvažnija objava. Naš Gospodin reče da je ranjen nepoštovanjem vjernika i svetogrđima bezbožnika, ali nadoda: “Ono što me još više boli jest da to čine i osobe koje su meni posvećene.” Zatraži također da bi se petak poslije oktave Tijelova posvetio posebnom štovanju njegovog Srca po Pričestima i s činima zadovoljštine kao naknadu za uvrede koje mu se nanose dok je izložen na oltaru. “Obrati se mojemu sluzi (ocu de la Colombiereu, superioru isusovačke kuće u Parayu) i kaži mu u moje ime da učini sve što može da se uvede ova pobožnost, i da tako razveseli moje božansko Srce.”
U jednom ukazanju poslije god. 1678. Gospodin joj je ponovno pokazao bogatstva svojega Srca i postavio ju je baštinicom i djeliteljicom tih bogatstava.
Margarita je revno uzela k srcu zadatak koji joj je Gospodin povjerio i širila je pobožnost Presv. Srcu: u svome samostanu i izvan njega.
Margarita Marija je proglašena blaženom god. 1864., a svetom god. 1920.
Ne zanemariti ( tj. svakako na tome vrijedno raditi )
– Žrtvice – dobra djela
post + neka usluga bližnjemu + žrtvica u obitelji
