JASENOVAC I BLEIBURG NISU ISTO
Slavko i Ivo Goldstein imaju problema sa savješću. Svojim pristranim povijesnim tezama pripomogli su gradnju lažnog mita o Jasenovcu, koji je poslužio Srbima i Srbijancima kao opravdanje za novu agresiju na Hrvatsku.
Slavko Goldstein je svjedok Bleiburga a ne Jasenovca
“Simplifikacije mogu dovesti do neslućenog zla” – priznao je Slavko Goldstein. U svojoj novoj knjizi “Jasenovac i Bleiburg nisu isto” zajedno sa sinom Ivom progovara nešto objektivnije o NDH, ali uz svoje poznate zaključke. Goldsteini su nas desetljećima davili sa svojim konstrukcijama, a danas pokušavaju odbaciti svoju odgovornost za “neslućeno zlo” koje su svjesno ili nesvjesno poticali. Na kraju te sulude kampanje protiv nepostojećeg hrvatskog fašizma, proveden je još jedan genocid nad Hrvatima. Bitno je naglasiti da kazivanja Slavka Goldsteina o Jasenovcu nisu autentična. Navodno je Slavko 1941. nakon smrti oca otišao u partizane. Osim sramotne beogradske vizure Jasenovca kao najvećeg logora u Drugom svjetskom ratu, prihvatio je i bolesno titoističko opravdanje genocida nad Hrvatima na kraju rata i nakon njega. Zašto je pola stoljeća šutio o zločinima svojih drugova? Neke simplifikacije ipak nešto govore. Primjerice, Slavko Goldstein bio je za Drugog svjetskog rata uz Broza, Boljkovca, Manolića i Tuđmana. Nitko od njih nije bio robijaš ili čuvar u Jasenovcu, nego su bili egzekutori i/ili svjedoci Bleiburga i Križnog puta. Neki od njih sudjelovali su u poslijeratnom likvidacijama Hrvata, odnosno “klasnog neprijatelja”.
Tito se navodno promijenio, ali Slavko Goldstein ne
Zašto svi Holokaust prepoznajemo kao tragediju, a genocid nad Hrvatima mnogima je razumljiv? Jasenovac i Bleiburg zaista nisu isto! Sabirni logor, kaznionica i radni logor uz Savu kreiran je odlukom najviših fašističkih autoriteta, na poznatom zasjedanju nacističke vlade o židovskom pitanju, a genocid nad Hrvatima proveli su “antifašisti” svojom vlastitom voljom, baš kada su trebali pokazati da su drugačiji od nacista. Slavkovi tekstovi redovito sadrže poneku partizansku zasjedu. Recimo, riječ totalitarizam vadi iz enciklopedije Britanika, a onda slijedi drumska diverzija: fašizam je totalitarizam, a komunizam to nije! A elaboriranje te teze je vrtnja u krugu: staljinizam je zločin, Tito je početno bio staljinist, a onda se promijenio! Ali, zar Slavko nije bio uz Tita i dok je Tito bio rigidni staljinist? Ako prihvatimo mogućnost da se Tito zaista promijenio, što nam garantira da se promijenio Slavko? Jer, on je sve ove godine ostao u Jasenovcu i na Bleiburgu! Reći će da je želio upozoriti Hrvate na Jasenovac (ne i na Bleiburg) da se zlo ne bi ponovilo, ali se zato ponovilo skoro isto zlo nad Hrvatima. Meni je osobno draže da su u Domovinskom ratu stradale tisuće i tisuće Hrvata, nego da se to dogodilo Židovima, ali me zanima što u svezi toga intimno misli Slavko Goldstein. Naglašava da je Komunistički manifest 1848. pozvao na “pravednu raspodjelu bogatstava”, ali nekako previđa da je fašizam pokušao provesti “pravedniju podjelu kolonija”, što se praktično svelo na isto. Po meni je sveučilišna sramota da povjesničar Ivo Goldastein misli kako je Drugi svjetski rat imao za cilj Holokaust. Kao što mi je krivo da oba Goldsteina ne vide da je suluda, predatorska jurnjava “partizana” prema Zagrebu, na kraju rata, imala samo jedan cilj: genocid nad Hrvatima.
Parametri mimikrije
Židovi su svakako fenomen ljudske civilizacije. Sama činjenica da se netko tri tisućljeća jednako predstavlja, izaziva šok. Na Židovima pada teorija evolucije. Židovi u drugačijoj kulturi ulaze u vanjsku mimikriju. Možemo reći da su Slavko i Ivo u RH profesionalni Židovi, društveno angažirani u stalnom međunarodnom i manjinskom dežurstvu glede hrvatskog fašizma, koji zapravo nikada nije niti postojao. Kao mi smo svedeni na četvrt današnjeg New Yorka jer smo nespretno stradali zatirući druge narode. Kako razabrati parametre mimikrije u lozi Goldstein? Slavko se rodio u Sarajevu, dva tjedna nakon ubojstva Stjepana Radića. Ružno bi bilo reći zajedno sa Ustaškim pokretom. Ivo se rodio 1958. u Zagrebu, gdje je dobio ime po djedu. Koliko imena određuju ljude? Možemo li reći da je Slavko Goldstein nekakav (jugo)slavenski Jevrej, a njegov sin Ivo zapravo je Hrvat, kroatizirani Židov koji kao Hrvat provodi mimikriju unutar židovske zajednice Bet Israel? U tekstu Slavka i Ive ogleda se to interno i nesvjesno natjecanje dva pomalo zadrta naroda. Mogu označiti koje je pasuse napisao Slavko iz Sarajeva, a koje je korigirao Ivo iz Zagreba. Kod Slavka se pitamo jeli njegov komunistički svjetonazor iskren, ili je također bio dio mimikrije unutar Jugoslavije? Ako je Slavko Goldstein bio iskreni partizan i komunist, pa pripadnik židovskog kibuca, zašto ne piše o prihvatljivim španjolskim sindikalnim komunama. O komunizmu s ljudskim licem.
Zašto se Slavko Goldstein vratio u Jugoslaviju?
Karl Marx, Moša Pijade i Slavko Goldstein bili su komunisti – možda je komunizam novija židovska podvala, kojom su razorene starije židovske podvale: kršćanstvo i islam? Slavko je vjerojatno intimno pripadao cionističkom pokretu, koji je tada imao neke pozitivne konotacije. Nakon WW2 dragovoljno se priključio Židovima koje je Tito “iselio” u Izrael. I tamo završio u kibucu – židovskoj komuni! Možemo reći da je Titu pošlo za rukom nakon rata ono što Hitler nije ostvario za rata – Tito je nesmetano “iseljavao” Židove u Izrael! Ako Slavko svejedno uvažava takvog Tita, možemo li pretpostaviti da je možda tada Beograd podvalio Izraelu svog agenta, koji je tek u Izraelu djelomično judaiziran i nakon toga ubačen među Židove u drugoj Jugoslaviji? Kada se Slavko vratio iz progonstva na Sinaju, natrag u “Egipat”, nije postupio poput Mojsija, nego je podržao faraona Tita, njegove nove zapovijedi i njegov najnoviji zavjet. Koliko pamtim, Tito se snažno angažirao u Pokretu nesvrstanih. Oružjem, novcima i kadrovima pomagao je boljševičke revolucije, podržao PLO i druge slične pokrete. I otvoreno se postavljao nasuprot državi Izrael! Danas je razvidno da Jevrej Slavko intimno nije podržavao vanjsku politiku Josipa Broza – ne priznaje Palestincima njihovo povijesno pravo na Palestinu. A ipak je javno podržao istog boljševika, koji je proveo genocid nad Hrvatima! Možda su ključ obične ljudske slabosti, odnosno povlastice partizana u drugoj Jugoslaviji. Slavko nije u Izraelu dobio šansu da se upiše na pravni fakultet, nego je to dostigao u Titovoj Jugoslaviji! Slavko je u Izraelu bio izbjeglica, a u Jugoslaviji vlast. Uređivao je Vjesnik u srijedu, Radio-Zagreb i bio glavni urednik izdavačke kuće Stvarnost. Kreirao je javno mnijenje!
Što je mit a što istina?
Slavko Goldstein spominje nekakav “bleiburški mit”. Kao da se tragedija nije dogodila, nego su Slovenci i Hrvati izmislili pokolj. Možemo li mi ostali govoriti o jasenovačkom mitu, pa da vidimo koliko je to nekome podnošljivo? Netko treba objasniti ocu i sinu Goldsteinu, publicistu i povjesničaru, da su Nijemci u Gradišci vršili selekciju: zdravi su išli na rad u Njemačku, a nemoćni i bolesni u Jasenovac. Tih godina umiralo se od starosti, gladi i bolesti i izvan Jasenovca. Umiralo se i u Jasenovcu, od ruke nekog primitivca. Pa i u takvim uvjetima, zapovjednik logora Ljubo Miloš priveden je od ustaških vlasti zbog prihvata seljana Crkvenog Boka u studenom 1942. Slika starijeg uznika kojemu ustaše oduzimaju prsten svakako je tragična, ali zar to stražari ne rade i danas, u svim zatvorima? NDH se prije svega osramotila označavanjem Židova. U NDH su Židove ubijali, ali je to prije svega krimen njemačkih nacista, talijanskih fašista i njihovog namjesnika Ante Pavelića. Kao i danas, u pregovorima za pridruživanje EU, Hrvatska je morala dokazati da je civilizacijski dostojna uvođenja rasnih zakona! Možemo li događaje u NDH promatrati kroz prizmu zapovjedne odgovornosti, koja je završavala u Berlinu i Rimu? Stipe Mesić, veliki prijatelj Slavka Goldsteina, rekao bi neka se krivnja individualizira. Ili su branitelji Vukovara odgovorni za privatizacijsku pljačku u RH? Na Bleiburgu i na Križnom putu sasječena je hrvatska mladost, uključujući malodobne mladiće koji su na silu mobilizirani pred kraj rata! Naravno, Slavko Goldstein vidi ih kao “razoružane vojnike i borbeno spremne muškarce”! Dakle, ako je netko razoružan, a ipak borbeno spreman, posebno kada je riječ o demografskoj obnovi, treba ga likvidirati. Starce pustiti! Ionako će uskoro umrijeti. Za razliku od Jasenovca, glede Bleiburga ne možemo govoriti o zapovjednoj odgovornosti – postojao je konsenzus u zločinu: Titova direktiva, podrška njegovih najbližih suradnika i ista volja brojnih pripadnika “antifašističkih” postrojbi. Možda je suđenje Josipu Boljkovcu pogrešno, jer je zločin partizana kod Bleiburga i na Križnom putu nemoguće individualizirati.
Tko je počinio zločin u Jadovnu?
Nije posve sigurno bacaju li nova saznanja novo svjetlo o NDH ili se razotkriva mrak jugoslavenskih krivotvorina. Tko je ubio djeda Goldsteina? Jer, u travnju 1941. ubijali su srpski fašisti, slaveći priključenje prve Jugoslavije fašističkoj Osovini, kojim bi Jugoslavija iliti Velika Srbija dobila Solun! Tada se bude hrvatski antifašisti! Jasno je da ustaška NDH nije odmah profunkcionirala i da su mnogi zločini pripisani administraciji u konstituiranju. Za razliku od direktne konverzije SRH/RH, transformacija Banovina/NDH išla je sporije, jer je NDH odmah mijenjala sve institucije i sve zakone. A organiziran četnički pokret u Hrvatskoj djelovao je od početka 20. stoljeća. Zašto Goldsteini ignoriraju mogućnost da je Jadovno posve drugačije stratište nego što se misli? Mnogi su svoje umrle pisali u Jasenovcu, jer je to donosilo podobnost i privilegije. Zašto Goldsteini ignoriraju masovna smaknuća Hrvata u Jasenovcu na završetku rata i česta smaknuća Hrvata nakon završetka rata? Zašto dozvoljavaju da se skoro svi umrli i poginuli za vrijeme rata vode u Jasenovcu kao logorske žrtve? Goldsteini nam nude podnošljiv suživot ako prihvatimo njihovu verziju naše povijesti. Jeli razumno da Ivo Goldstein, opsjednut mitom o Jasenovcu i “mitom o Bleiburgu” drži katedru za hrvatsku povijest? Hrvatima više nisu prihvatljive obmane glede njihove povijesti. Nakon šest desetljeća upornog mrcvarenja Hrvata za Hitlerov Jasenovac, Hrvati počinju sumnjati da se iza tog mentalnog nasilja krije partikularni interes.
Jesu li Židovi u Jasenovcu bili zapovjednici?
Bleiburg je bio nevjerojatno smaknuće u kratkom intervalu vremena, brzi surovi genocid i ništa blaže od toga, a Jasenovac je kao nacistički sabirni logor, ustaška kaznionica i ustaški radni logor trajao tri godine i imao niz svojih fenomena. Pri prezentaciji knjige “Jasenovac i Bleiburg nisu isto”, Ivo Goldstein spomenuo je “Bespuća povijesne zbiljnosti” Franje Tuđmana. “U osnovi revizionizma stoji Tuđmanova teza o Jasenovcu, kojim su tobože upravljali Židovi!” Prije svega, ta teza nije Tuđmanova, jer je Tuđman samo citirao jasenovačkog robijaša Antu Ciligu. Ovih je dana Naklada Pavičić objavila Ciliginu knjigu “Jasenovac: ljudi pred licem smrti”, koja je prvi put tiskana 1978. u Rimu. Zna se da Srbi nisu deportirani u Jasenovac, ali su u Jasenovcu bez ikakve sumnje zatočeni mnogi Židovi, pa je prirodno da su kao pismeniji uznici bili uključeni u podjelu zatvorskih poslova, uključujući neke zapovjedne dužnosti na robijaškom nivou. Ante Ciliga želi naglasiti tu činjenicu pa kaže da je Jasenovac bio posljednje židovsko carstvo u Hrvatskoj! Tvrdi da su u Jasenovcu logorsku nutarnju upravu držali Židovi, za razliku od njemačkih logora, gdje su nutarnju upravu držali komunisti. Ciliga kaže da su Židovi u Jasenovcu grubo postupali s nežidovskim logorašima. Nisu iz Jasenovca pušteni samo Ante Ciliga, Vladko Maček i Andrija Hebrang. Knjiga Milka Riffera “Grad mrtvih: Jasenovac 1943” u izdanju Nakladnog zavoda Hrvatske iz 1946. bila je zabranjena! U njoj je Riffer naveo brojku od 2500-3000 zatvorenika u Jasenovcu. Logoraš Milko Riffer došao je u Jasenovac krajem 1942. i dobio broj 2376. Zašto Goldsteini šute o svemu tome? Zar i danas lažemo zbog veće ratne odštete Njemačke?
Možda je i Franjo Tuđman bio ubačeni Židov?
Ne nasjedam na podvalu o razmiricama između Franje Tuđmana i Slavka Goldsteina. Bili su suborci i prijatelji. Obojica su obavili prilično čudne misije. Meni osobno ne paše Hrvatska kakvu su formirali. Danas postaje razvidno da su židov Tuđman i Židov Goldstein svojim proizvoljnim procjenama po principu “priznajmo svega 10-15%” sačuvali mit o Jasenovcu kao najvećem stratištu na Balkanu, iako se znanstveno može dokazati da je u Beogradu, u uvjetima pakta s Hitlerom i neposredno nakon pada tog pakta, pobijeno više Židova nego u Jasenovcu za dvije-tri godine njegovog funkcioniranja. Tuđman i Goldstein podvaljuju nam laži kroz osporavanje veće laži. Zašto Tuđman i Goldstein nisu nikada spomenuli britansku početnu brojku od 20.000 umrlih i ubijenih u Jasenovcu, koja je diljem svijeta prikazana u kratkim dokumentarcima prije projekcije filmova? Zar je to malo? A znamo da su nas Englezi tovarili gdje su stigli, deseterostruko. Goldsteini nam danas nude okrugle procjene, u tisućama! U omjeru 2:1. Potrefilo se! Prema njihovim najnovijim “korekcijama”, u Jasenovcu je pobijeno oko 90.000 logoraša, a na Bleiburgu oko 45.000 Hrvata. Možemo reći da se broj umrlih u Jasenovcu broji tisućama, a koliko je logoraša i kažnjenika zaista ubijeno, to će teško izaći na vidjelo, jer su načinjene nevjerojatne krivotvorine. Nikako ne treba dozvoliti izjednačavanje krivnje onih kretena među Hrvatima koji su sudjelovali u funkcioniranju nacističkog sabirnog logora za nemoćne i radno nesposobne Židove, u očajnoj močvari uz Savu, i krivnju onih pravih zločinaca među Hrvatima, koji su sudjelovali u zastrašujućem partizanskom i komunističkom zločinu nad radno i reprodukcijski sposobnim Hrvatima (“borbeno sposobnim”) nakon što je rat završen!
Tvrtko Dolić
