Kod Lepanta sunce moje
Ljubo Stipišić Delmata: Kod Lepanta sunce moje
Bio je jedan od najpoznatijih čuvara dalmatinske glazbene baštine, muzikolog, aranžer, skladatelj i dirigent.
U Splitu je u 74. godini umro Ljubo Stipišić,. Rođen 28. rujna 1938. u Vrbanju na otoku Hvaru, a glazbom se bavio od 1958. Bio je voditelj i osnivač brojnih klapa.
Skladao brojne skladbe, ponajviše baš za zborove i klape, često utemeljene na starogradskoj folklornoj baštini koralnog podrijetla. Pokrenuo je, te sudjelovao u pokretanju brojnih klapskih manifestacija, ali i časopis Bašćinski glasi te glazbenu edicije Leut.
Radio je i u većim vokalnim oblicima, skladajući kantate “Zaplakalo dite na žudinski kanat”, “Dignite barjak za neznane i male”, “Hrvatska suita”, oratorije “Matija Ivanić”, “Kalvarija”, “Misa Croatie redivivae”, “I rič se čovikom učini”…
Najznačajniji rad, njegovo remek-djelo, je skladb “Dalmatino povišću pritrujena”, kojom je pobijedio na festivalu u Omišu 1973., a koja je otad postala neslužbenom dalmatinskom himnom.
Uz sjećanje na velikog glazbenika i domoljuba, predstavljamo njegovu pjesmu Kod Lepanta sunce moje
Klapa Cambi
Kod Lepanta sunce moje
Braćo, sestre! Čorne visti
donosimo sa Levanta:
Osan galij ‘z naših misti
suprotiva turski brodin.
Sa Levanta vaši muži
jauk neće nan doplutat;
i veslačin i puntarin
bojovnicin greb u škunan.
kod Lepanta, sunce moje,
kod Lepanta, kod Lepanta,
sunce moje, utopi si tilo,
tilo jako.
Kod Lepanta u bojevju,
kod Lepanta, kod Lepanta
u bojevju galijunin
Turci, Turci bisni.
Plač’te brata, žene muža
tujin dnima mladost njina;
koj’ priživi, višje srama,
veslu tujen obverigan.
Di van poja mašklinana,
siročići išću ćaću!?
Zemjo stoput potakjana,
tila stoput uskrisana.
‘Oće l’ more igdar dovuć’
‘oće l’ more, ‘oće l’ more
igdar dovuć’
tvome mistu kosti, kosti bile?
‘Ol’ će more mene odvuć’
‘ol’ će more mene odvuć’,
‘ol’ će more, ‘ol’ će more
mene odvuć dolin u tve dvore, dvore smirne?
Glazba i riječi: Ljubo Stipišić Delmata
Ili uživo: http://www.youtube.com/watch?v=flXMX3uMDT8
