Boris iz Beograda, duhovni pastir Ljube iz Siska
U programu društveno – političkog djelovanja korporacije za ispiranje mozga EPH holding, jedne od onih zbog kojih se Hrvatska spominje u izvješću State Departmenta o ljudskim pravima kao zemlja u kojoj mediji reketare poduzetnike
i političare objavljivanjem afera ako ne plate ucjenu, a novinari se samocenzuriraju i ne usude se pisati negativno o svojim sponzorima, o čemu je pisala i njihova bivša suradnica Jasna Babić, velikim slovima zapisana je obveza borbe protiv Crkve. Rimokatoličke, jasno, ne pravoslavne jer ona je naša narodna, domaća. Jugoslavenska. Dočim je katolička nacionalistička, proustaška i klerofašistička, a pomalo i pedofilska. Najviše od svega, ona je licemjerna, krade vaš novac i troši ga na izgradnju velebnih palača za sebe i svoje debele biskupe. E da, i papa je nacist. I jadni crnci u Africi umiru od side jer im papa brani koristiti kondome. I općenito su svi tamo glupi i zatucani. U Crkvi, ne u Africi.
Tako bar u glas zbore kolumnisti Jutarnjeg Boris, Jelena, Predrag, Miljenko, i jedan Ante sa šeširom koji doduše jest Ante ali je bio i pitomac JNA tamo negdje do devedesete, pa mu je oprošteno što je Ante.
Uglavnom, Boris, suradnik Jutarnjeg iz prijateljskog i nesvrstanog Beograda, skače na komandu kao da ga je drug zastavnik zatekao da drijema na požarstvu i opalio vojničkom čizmom u guzicu čim se negdje spomene Crkva i Bozanić. Neprijatelji, klerofašisti, nikad ne spavaju, pa treba vječno biti na oprezu. Zadnja podvala klerofašističke klike s kaptola je što su pozvali da se pomogne radnicima željezare Sisak, nakon što su ovi ostali bez posla. Kaže Boris, kriv je tome liberalni kapitalizam, odnosno kontrarevolucija. U sociijalizmu su svi imali posla, ako ne u Sisku, a ono bar u Minkenu. Doduše, američki vlasnici kažu da je tome kriv sustav krađe koji su lokalni Romi organizirali, vjerojatno uz pomoćnike u samoj željezari, i još su prije dvije godine najavili da će se povući iz posla ako se krađe nastave, ali valjda su u tom Sisku svi Romi članovi HDZ-a. Ma, nisu svi, županica je SDP i iz novina je saznala da joj Amerikanci zatvaraju najveći industrijski pogon u gradu. I napala Jadranku Kosor da zašto ona nema pojma o tome.
Uglavnom, Bozanić je dao lokalnom župniku tih skromnih 150 tisuća, za najugroženije obitelji – nije to neka para. Novine su od toga napravile vijest, a onda su neke druge novine pitale da zašto se od te siće radi vijest, i da nije kršćanski darivati uz veliku pompu, nego darivati treba diskretno, da se ne zna da je netko uopće darovao, to je kršćanski.
Ja pretpostavljam da su novinari Jutarnjeg skupili za radnike željezare anonimno, i darovali anonimno, jer u medijima nismo ništa mogli pročitati o tome da se Butković odrekao jedne večere u restoranu gdje je večera tisuću eura i dao te pare radnicima željezare, ili da je Jutarnji otvorio neki žiro za pomoć. I siguran sam da je i Boris, uvijek spreman stati na stranu siromašnih, obespravljenih, i onih kojima gamad kapitalistička ne isplaćuje plaće i šalje ih na cestu anonimno darovao tim radnicima bar neki šampon, komplet školskih knjiga za djecu, nešto, kad ga već srce boli kako Crkva malo daje. A i to malo je uzela tom naivcu Ljubi iz Siska, kaže Boris, pa mu sad vraća mrvice. A da Ljubo nije bio naivan i vjerovao Crkvi i klerofašistima i da je ostao vjeran Dežuloviću, revoluciji i državi koja je brinula o radnicima, a ne kao ova.. eh
Kaže nam Boris, lupaju se u skrušenost, život po božjim pravilima… je li im Bog rekao da moraju se kupati u zlatu, voziti samo nove Mercedese i BMW-e, graditi velebna zdanja? Doduše u tim velebnim biskupskim zdanjima obloženim oniksom, koji je, kažu u Jutarnjem, poludragi kamen i strašno skup, čak 15.000 kuna po metru kvadratnom (a cjenik kaže da i nije tako skup i da taj oniks za fasade košta dvjesto dolara kvadrat) su sobice kakve su i u svakom studentskom domu. Ali istina je da nadbiskup Bozanić vozi nevjerojatno skupi Citroen, a dosta bi mu bio i Reno četvorka.
Uglavnom, Boris i ostali samoupravni socijalisti – ateisti se uvijek, iz nekog razloga, osjećaju pozvani tumačiti kako bi zapravo pravi vjernici trebali živjeti, skromno i pomažući drugima. To je licemjerno, kažu, kad kler propovijeda skromnost, a imaju dobre aute. Dok recimo kad je jedan socijalist multimilijarder kao Hombach, i kad taj milijarder izdaje Jutarnji koji se zalaže za socijalna prava i siromašne, i kad taj Jutarnji koji je Ljubi iz Siska najbolji prijatelj, uvijek spreman roniti suze i ukazivati prstom na krivce za Ljubino siromaštvo, uređuje vlasnik jedne od najskupljih vila u Hrvatskoj i ljubitelj vina čija cijena prelazi Ljubinu plaću, to nije nimalo licemjerno. Jer oni ne propovijedaju skromnost, samo suosjećaju sa siromašnima. Ne baš do te mjere da bi im dali što od svoga, ali… neće valjda reći da ih boli noga za sirotinju i da su oni tu samo zato da plate 7 kuna za novine, tko bi ih onda čitao? I kakvi bi onda oni socijalisti bili? Socijalisti se uvijek zalažu za siromašne i za preraspodjelu bogatstva, i kad su sami vrlo bogati. Uostalom bolje je siromašnima da utjehu potraže u Borisovim novinama nego u Bozanićevoj Crkvi. Jer u Ckvi odmah vide da Crkva koja im prodaje priču da suosjeća sa sirotinjom ima para. A u Jutarnjem ne vide odmah koliko je Bule zgrnuo na račun suosjećanja sa sirotinjom, jer to u novinama ne piše. Osim toga on, kako rekosmo, nije licemjer ko ovi u Crkvi. Njemu njih ozbiljno žao.
Nego, o pitanju odakle Crkvi pare smo sve rekli u članku o neprofitnim organizacijama. E ali Crkva, katolička, dobije pare iz proračuna. Kriza je i stvarno nije u redu u onih sto dvadeset milijardi kuna budžeta države imati i dvjesto pedeset milijuna izdataka za crkvu. Nek si vjernici sami plate svoju ckrvu. Doduše dobiju i ostale crkve para koliko imaju vjernika, ali problem je ova jer ova dobije najviše. A znate li vi koliko je 250 milijuna? To vam je čitavih 0,5% proračuna, heeej. Znate li vi da svaki građanin Hrvatske godišnje plati preko 54 kune za Crkvu! A neki čak nisu ni katolici.
Nego, imate ovdje državni proračun 2011…
Vadio je kolega par puta podatke.
Dakle, Crkva dobije oko 250 milijuna kuna (Crkvi pripada 85% stanovništva, u redu, nisu svi vjernici, neki samo pripadaju tom civilizacijskom krugu… )
Međuim, oko 500 milijuna kuna dobiju – Romi, LGBT udruge, udruga za borbu protiv Crkve David,
d.o.k.u.m.e.n.ta i druge udruge kojima je smisao postojanja dokazati da su Hrvati ratni zločinci, zatim vjerske zajednice Židova, muslimana, pravoslavaca, protestanata, udruge za ljudska prava, feminističke udruge, Antifa… oni predstavljaju, recimo, 15% stanovništva, a dobivaju dva puta više od Crkve. Jednostavan račun kaže – dobivaju 10 puta više per capita.
Uglavnom, problem je što je Bozanić premalo dao, a i to što je dao je zapravo samo vratio radnicima koji su i crkvu u Sisku svojim novcem zapravo sagradili. Da je to napravio Čačić mediji bi ga hvalaili do besvjesti. Dobro, možda ne Čačić, ali recimo Obersnel. No kada ustaša Thompson napravi humanitarni koncert na kojemu je zarađeno 160 tisuća kuna za vukovarsku bolnicu onda se to nigdje po medijima ne vidi, radije se piše kako Thompson ima para i masno zarađuje na račun debila koji ga slušaju. Umjesto da slušaju Bajagu i Brenu koji ne zarađuju ništa.
Zajedljiv Borisov tekst kako se nadbiskup isprisio za sitniš, a zapravo krade ljudima puno više nego što im vraća je našao svoje mjesto u jutarnjem, između izvješća o svećenicima pedofilima, afričkim svećenicima koji kolju djecu (vračevi su za tu priliku postali kršćani), i ostalim devijacijama ponašanja do kojih dovodi licemjerna rimska Crkva, teško se pronađe mjesta za, primjerice, vijest o velečasnom Ivanu Zirdumu, objavljena isti dan, koji pomaže siromašnima gradeći im kuće. Ne uklapa se u uređivačku politiku. Uglavnom, očekujemo da uskoro u Jutarnjem saznamo kako su kuće koje velečasni Zirdum gradi od lošeg materijala, kako su se neki razboljeli jer se štedjelo na izolaciji, kako neke od njih služe pedofilima za iživljavanje nad djecom, i kako velečasni uzima proviziju od građevnih tvrtki koje prodaju materijal. U međuvremenu, otpuštenim radnicima možda pomoć pruži i sisačka županica. Uz deset dobro plaćenih savjetnika, uvijek može uzeti još deset, i time zaposliti bar dio otpuštenih radnika.
Pitanje je samo hoće li itko imati hrabrosti, od političara, novinara, ili Crkve, reći im jednu žalosnu istinu. Oni nisu žrtve kapitalizma. Nisu žrtve religije. Oni su žrtve jednog glupog mita o proizvodnji, tonama čelika, neimarstvu, o radničkoj klasi koja će nas odvesti u socijalistički raj. Postoje mnogi propali industrijski gradovi od Urala do Detroita, i oni koji nisu na vrijeme shvatili da je vrijeme teške industrije za zapad prošlost, da su željezare značile razvoj u 19. stoljeću danas se muče s kriminalnom, nezaposlenošću, drogama. Oni koji su to shvatili na vrijeme, danas prosperiraju od poslova 21. stoljeća. I dok god se bude razmišljalo kako spasiti proizvodnju, bilo u škverovima bilo u željezarama, ljudi će ostajati na cesti. Jer vi ekonomske zakone možete ignorirati i tvrditi da su kapitalistička izmišljotina, socijalizam je to radio 70 godina, ali oni sigurno neće zato ignorirati vas.
