“U Hrvatskoj ne postoji sloboda medija. U jednom trenutku netko je čak ponudio nagradu od 10.000 Kn ako itko nađe članak u bilo kojim novinama koji sugerira da pristup EU nije prava stvar za učiniti. Čitava kampanja pristupa EU-u iskrivljena je i korumpirana, a to smo već vidjeli i prije od Unije. U Hrvatskoj se to događa na razini na kojoj to nikada nisam vidio…”. To su riječi vodećeg britanskog euroskeptika u Europarlamentu, nacionalista Nigela Faragea. Na stranu što je čista laž da ne postoji sloboda medija i njihova autonomija od vlade, kao i ono o kunama – ono što ne postoji je odgovornost medija i autonomija novinara od interesa vlasnika – njegova izjava je poput izjave lisice koja nagovara pile da ne ulazi u kokošinjac, jer su tamo sve same glupe kokoši.

U politici nikad se nikad ništa ne govori bez cilja i svrhe, a naročito to ne rade ljudi poput Nigela Faragea. Pustimo po strani mali paradoks da on sjedi u Europarlamentu iako je protivnik EU i pustimo po strani zašto je nekog tko želi izaći iz EU uopće briga tko misli ući. Britanski političari su se često predstavljali kao prijatelji Hrvatske, ali osim Maggie Thatcher to nisu bili. Nije ni Farage, jasno. Britanija nije postala imperijalna sila tako što je bila dobroćudna već tako što je dosljedno štitila svoje interese. Pozadina Farageovog istupa, koji se skriva iza brige za Hrvate i dobronamjernosti, je širenje njemačkog utjecaja na Balkan, što Englezi vide kao problem, i razne jugointegracije, što vide kao rješenje. Do nedavno su nas njegovi stranački i obavještajni kolege kočili pričom kako Hrvatska ne valja, što je Index uvijek rado prenosio, sad nam pak poručuju kako EU ne valja, nije dovoljno dobra za nas.

Farage cendra zato što će u EU iz zone srednje Europe ući Hrvatska, a neće ući Srbija. Ne sad, ne do 2030., i vjerojatno ne ikad. Prati ga, za sad ‘suptilno’, velik dio projugoslavenskih medija koji već odavno nisu objavili niti jedan afirmativan članak o EU i našem ulasku, a sve češće ‘diskretno’ serviraju tekstove kojima se provlači teza kako zapravo Hrvatima nije pametno ići u EU i kako je u Jugi bilo bolje. Pri tom se svijećom traže rijetki članci u kojima se negativno piše o RH (‘otrovna kiflica pred vratima Europe’), a stotine pozitivno intoniranih prešućuju čime se u javnosti stvara animozitet spram EU. Pa kad su već propali dugogodišnji napori oko regionalnog pristupanja kočenjem Hrvatske, možda bar uspiju navesti Hrvate da glasuju protiv ulaska na referendumu. Nevjerojatno kako brzo su Europejci koji su desetak godina optuživali HDZ da svojom korumpiranošću koči Hrvatsku na putu prema EU pretvorili u velike zaštitnike nacionalnih interesa i krenuli prodavati nacionalistička sranja o tome kako smo sve prodali strancima i kako će nam lopovi Njemci i Francuzi pokrasti silna blaga poput šuma i voda. Još je nevjerojatno koliko se naivaca isti čas nalijepi na tu priču o ‘zaštiti nacionalnih interesa’. Doduše, velik dio onih koji zadnja dva dana tule o strahotama koje nas čekaju u EU pišu ekavicom, iako se uglavnom trude oko ijekavice.

Saga o Boljkovcu nastavlja se brutalnim cinizmom njegovog odvjetnika Nobila, koji je rekao da će dokazati da je Boljkovac nedužan.’Ubojica je drug Mićo, a ne Josip Boljkovac’, kazao je odvjetnik Anto Nobilo. Nobilo si je u svojem trijumfalizmu dozvolio puno sarkazma, obzirom da je riječ o zločinima protiv čovječnosti, i da je uostalom nebitno tko je izvršitelj jer je pravi “drug Mićo” optužen po zapovjednoj odgovornosti, kao šef OZNA-e.  Međutim, Hrvati su predugo izloženi sustavnoj indoktrinaciji pa će i ova cinična pljuska moralu, ljudskosti i razumu proći bez veće reakcije javnosti. Jer je poznato da su šefovi tajnih policija Staljinovih satelitskih režima bili veliki humanisti i nisu kršili elementarna ljudska prava nitii činili zvjerstva, sve je to ustaška ujdurma. Jutarnji je izvjestio o tome s neskrivenom simpatijom za ratnog zločinca Boljkovca i neskrivenom antipatijom spram gamadi manipulatorske koja bi ga hapsila “samo jer su blizu izbori”. Ukratko, ako su izbori blizu onda nije važno što je netko klao i ubijao, a neće biti ni nakon izbora jer je on “naš” pa mu tada nećemo ni suditi.

Boljkovac je rekao je da su ga u zatvoru posjetili neki drugovi antifašisti, poput Vesne Pusić i Stipe Mesića. Normalan i prosječno inteligentan čovjek bi iz ovoga mogao zaključiti da vrh hrvatske države prikriva masovne ubojice i brani šefa komunističke tajne policije. U normalnoj državi nezamislivo je da političari dolaze u zatvor posjećivati kagebeovce optužene za zvjerstva za kakva je optužen Boljkovac.

Cinično je da oni koji su se najviše zgražali nad brđanskim primitivizmom branitelja koji su nosili parole “Svi smo mi Norac” i “Heroj, a ne zločinac” danas otvoreno govore da je Boljkovac ‘antifašista, a ne zločinac’. Cinično je da ljudi koji su se zgražali nad parolama da se Gotovini sudi samo zato jer je Hrvat i solili nam pamet kako svaki zločin treba osuditi danas deru da se Boljkovcu sudi samo zato je je antifašista, a ne zato jer je osobno ubijao civile, žene i invalide i izravno naređivao ubojstva (za što Gotovinu nitko nije niti optužio, ali je svejedno dobio 25 godina za mutan ‘udruženi zločinački pothvat’). Cinično je da oni koji su govorili da je fašistoidno stati na stranu ‘svojih’ i ne suditi za zločine svima jednako danas otvoreno govore da se to odnosi samo na one koji su se borili za Hrvatsku, ali ne i na one koji su se borili za Jugoslaviju. Cinično je da oni kojima je HDZ simbol svega zla na planeti brane dva osnivača tog istog HDZ-a, Manolića i Boljkovca, i ističu njihove ‘zasluge za Hrvatsku’. Od cijelog HDZ-a samo su im ta dvojica prihvatljiva, pa i nedodirljiva: primordijalni hadezeovci s dna kace.

Zašto su uostalom oni koji Drugog svjetskog rata nisu niti vidjeli antifašisti, a partizani poput Tuđmana, Bobetka, Hebranga starijeg ili Đurekovića ustaše i fašisti, i zašto su dvojica od navedenih ubijena od strane takvih ‘antifašista? Čitava stvar postaje malo zastrašujuća kad pogledate rodoslovlje ljudi koji danas brane Boljkovca od progona Karamarka. Pusić, Bajić, Mesić, Josipović – svima su njima neposredni preci ili bliska obitelj bili upleteni u masovne likvidacije protivnika Jugoslavije, a mnogi su bili i članovi jugoslavenskih nacionalističkih i fašističkih organizacija poput ORJUNE, osim možda Josipovićevog oca za kojeg nema dokaza da je sudjelovao u likvidacijama, ali i on je bio upleten u progone “Hrvatskih nacionalista” i visoko pozicioniran u komunističkom aparatu. Nešto kao u “Killer instinctu”, kad shvatite da su svi likovi zapravo ubojice i da je to ono što ih zapravo povezuje. Možda ćete reći da nije lijepo gledati tko je kome bio otac ili ujak, ali budimo realni, kad bi se djeca Adolfa Eichmanna angažirala u njemačkoj politici i kad bi nastavili zastupati sličnu politiku ali mirnodopskim sredstvima, morali biste se zapitati neke stvari… a isto tako, morate se zapitati kako bi, primjerice, Židovi reagirali da se netko na Simona Wisenthala nabacivao blatom i sprdao se s time što istražuje 50 godina stare zločine. Kao na ovoj karikaturi. Svi bi to protumačili kao pokušaj zaštite starih nacista, i ne bi pogriješili. Probajte zamisliti kako bi vlasnici portala net.hr reagirali da se ta karikatura pojavila sa slikom Wisenthala umjesto Karamarka? E sad se sjetite što se desilo Vedrani Rudan koja je godinama brutalno vrijeđala Hrvate, a onda je za promjenu malo uvrijedila Židove. Pa su oni uradili ono što su Hrvati trebali učiniti davno prije.

“Ako ugrozimo jasnu i čvrstu većinu, tada ne možete od nas tražiti rezultat“ – ispalio je v.d.direktora Kukuriku koalicije jezdeći 8. izbornom jedinicom, i nastavio: „U uspješnom upravljanju zemljom nas mogu spriječiti mali demagozi, strančice cilj kojih nije preuzimanje vlasti nego ulazak u Hrvatski sabor. A govorim, naravno, o Lesaru, Jurčiću i Cuccurinu!“

Kaže to Radimir Čačić, vođa stranke koja nije mnogo veća od Lesarove, Jurčićeve, i Cuccurinove po broju birača, ali zato po korupcijskim aferama nije mnogo manja od HDZ-a. E, to je onaj koji je objesio Pedra kad je Pedro na Martinje s nešto alkohola u krvi ogrebao odbojnik službenog Passata. Pedro je izbačen s izbrnih lista zbog tog grijeha, što su podržali i Milanović i Kosro i mediji, a veliki gazda rekao da se takvo ponašanje neće tolerirati. Milanović je klimnuo glavom i potvrdio da se takvo ponašanje neće tolerirati. Klimanje glavom je nešto što će po svoj prilici raditi i kad Čačić dođe na vlast i postavi ga za premijera. Ponašanje koje će se tolerirati, očito, je da sa 160 na sat ubijete dvoje siromašnih ljudi, a onda slažete na sudu da ne zarađujete ni tisuću eura mjesečno, iako imate milijarde, kako njihovoj djeci ne bi morali platiti odštetu. Ponašanje koje će se tolerirati je da to pokušate prikriti javnosti i da tri dana nakon što ste ubili te ljude pijete šampanjac i slavite Josipovićevu pobjedu, što je ostalo dokumentirano na videu. Laganje, licemjerje, i korupcija se više neće tolerirati, jer toga u koaliciji nema.

Poruka biračima je: nemojte glasovati za male demagoge-diletante poput Lesara, glasajte za velike demagoge, majstore zanata, poput mene. Ako mi ne date dovoljno glasova, sami ćete biti krivi za to što ću vas iznevjeriti. Mladen Shwartz je to isto rekao jednostavnije i kraće: “Dajte mi diktatorske ovlasti”.

On nije jedini koji je u predizbornoj kampanji. Umirovljeni svećenik Ivan Grubišić, milljenik ljudi koji inače ne mogu smisliti religiju jer su u njemu prepoznali  ‘unutarnjeg neprijatelja’ mrske Crkve, došao je u pratnji svog ‘comic sidekicka’ Pilsela, novinara i udbaša poznatog po tome što se inače ne ponaša baš naročito normalno pa je tako jednom za Isusa rekao da je ‘super zombi’, u Makarsku. Tamo ih nije dočekao nitko, što je povrijedilo ranjivi ego don Grubišića.  Murphyjev zakon kaže da je nužda majka čudnog društva u krevetu, pa je to možda ono što je spojilo bivšeg argentinskog ustašu i antisemita Pilsela koji je nakon prosvijetljenja postao veći antifašist od Boljkovca i Berije zajedno, i bivšeg svećenika, jedinog čiji angažman u politici ljevica ne smatra nedopustivim. Vjerojatno bi se pojavio novi idol građanske hrabrosti u Hrvata koji je pred dva dana ometao predizborni skup Jadranke Kosor u istom gradu puštajući glasno cajke, ali je prigodno priveden. No, Grubišić je dobro i prošao. Slično se desilo Bandiću, koji je kanio ugostiti potencijalne birače na najvećem gradskom trgu čiji zakup nije jeftin. Nekad miljenik medija, Bandić je danas među omraženijima u Zagrebu, pri čemu se uz priču kako je Josipović fin, a Bandić seljačina obavezno spominje i Bandićevo porijeklo i rodno selo. Time “pravi purgeri” ne govore baš ništa o Bandićevom primitivizmu, ali mnogo govore o vlastitom. Usto, nama koji imamo korijene u ovom gradu je malo tragikomično kad oni koji su u Zagreb doselili nakon 1945., unučad druga komesara Živojina i ponosni nasljednici njegove boračke ‘pemzije’, predbacuju onima koji su doselili nakon 1990., naročito Bandiću, da su seljačine i da te ‘rvatine Hercegovci ‘uopće nisu pravi Hrvati’ (ali su inače jako osjetljivi na brojanje vlastitih krvnih zrnaca).

U međuvremenu, slavodobitno je iz bijelog svijeta javljeno da je isti spašen. Odnosno, spašene su banke, što bi nas trebalo radovati, ali nas nekako ne raduje. Velike sile, Kina, Japan, EU i Amerika, su postigle dogovor koji, ukratko, znači da su Amerikanci, nakon što su briljantnom makinacijom na burzama u bescjenje otkupili svoj dug od Kine – po sličnom receptu kako je to svojevremeno uradio Ante Marković s dugom Jugoslavije – ponovo osigurali da dolar ostane jedina svjetska valuta, što im i dalje ostavlja kontrolu nad svjetskim novčanim tokovima i cementira njihov status jedine prave velesile. Oni koji su početkom krize prognozirali da ona znači konačni pad Amerike i nadali se da će EU zauzeti njeno mjesto mogu se slobodno ugristi za jezik. EU je najveći gubitnik, ali će u konačnici od Kinamerike dobiti dovoljno novca da nastavi s ‘reformama’, koje god one bile. Istine radi, stanje u njoj stvarno sve više liči na ono u bivšoj Jugoslaviji, samo s tom razlikom što u njoj nema Srbije. A prema onom što smo jutros čuli od Merkel, neće je nikad ni biti.

M. Holjevac/fizzit.net

Share on Facebook

Post on X

Follow us

Save