Ninoslav Mogorović: Vrijeme za temeljite strukturalne promjene
Kako je suvremena hrvatska država stvorena i obranjena u izvanrednim okolnostima rata na kratkoročno dobroj i jedino učinkovitoj pomirbi, ona je kao posljedicu neminovno u samom startu generirala dugoročno štetne posljedice za stvaranje demokratskog sustava temeljenog na privatno vlasničkim odnosima. Stvaranje samostalne države i ustrojavanje političkog sustava građanske demokracije iz višenacionalnog konglomerata gospodarske, socijalne, kulturne i vjerske različitosti te totalitarističkog samoupravno socijalističkog režima na taj način, neminovno je rezultiralo cementiranjem monopola gospodarskog, visokoškolskog, pravosudnog i medijskog prostora, a time i političke vlasti, od onih slojeva društva koji su se i do tada nalazili u drugom ili trećem ešalonu vladajuće upravljačko -nadzirateljske kaste bivše države.
Izuzetno teške okolnosti pri stvaranju Hrvatske
Dakle, nemoguće je bilo u danim okolnostima očekivati kako će formalno – pravno napuštanje jednog nehumanog, neučinkovitog, na negativnoj selekciji i potpunoj kontroli temeljenog sustava rezultirati na način da stvorimo u kratkom povijesnom razdoblju samosvjesnu, učinkovitu, prosperitetnu, stabilnu i modernu državu. Kadrovi starog režima jedino su se u vojsci, nastaloj u Domovinskom ratu, morali adaptirati novim okolnostima i prihvatiti drugačiju vojnu doktrinu i ustroj ali i to samo do 2000. godine. Sve ostalo je od samog početka bilo već unaprijed determinirano. Toga je i te kako bio svjestan dr. Franjo Tuđman koji je iskreno želio da se iz dijaspore vrati što veći broj Hrvata te da se na taj način olakša prijelaz iz jednog sustava u drugi međutim, do realizacije takve njegove koncepcije na žalost nije došlo u potrebnoj mjeri prije svega zbog svjesne opstrukcije ljudi starog režima dobro umreženih u novi državni i pravosudni aparat.
S izuzetkom stvaranja i obrane države mnogo štošta je bilo izuzetno frustrirajuće za prvog hrvatskog Predsjednika tako da pri kraju svoga života nije u svojem širem okruženju čak ni pokušao pronaći nekoga tko bi razumio i iskreno prihvatio kako dalje voditi i razvijati Hrvatsku te na toj crti nakon njegovog odlaska nastavio. On nije gajio iluziju da ima kvalitetnog(e) nasljednika(e) u stranci i državi pa slijedom toga se s pravom može već sada ustvrditi kako je umro svjestan da će još puno vremena proći prije nego se u Hrvatskoj uspostave nekakvi normalni društveni odnosi primjereni demokratskim državama dulje demokratske prošlosti.
Dolazi vrijeme kad će biti moguće strukturalne promjene
Još 1991. godine moja je malenkost prognozirala kako će se prve supstancijalne promjene u Hrvatskoj moći dogoditi tek između 2010. i 2015. godine te da se u tom razdoblju (1991. – 2010. godine) treba biti isključivo orijentiran na čuvanje države, a odnose u njoj da će se tek moći početi mijenjati kad izumre jedna generacija, a druga paralelno stasa. Mi koji smo početkom 90-tih bili još dovoljno mladi ali i zreli, a nismo bili ili nismo ostali nepromijenjeni mentalni “proizvod” bivše države i režima, trebat ćemo novoj, ne više neojugoslavenskoj već potpuno hrvatskoj, generaciji pomoći da preuzme odgovornost za naciju i državu. Pošto se upravo nalazimo u tom razdoblju mislim da treba pristupiti ostvarenju nužnih i temeljitih strukturalnih promjena u hrvatskom društvu. Treba pronaći model djelovanja za promjene koji preliminarno mora točno i jasno odrediti one slojeve društva koji imaju interes za mijenjanjem
stanja, a ono je usput budi rečeno katastrofalno loše ne samo zbog naših vlastitih slabosti već i zbog općih svjetskih gospodarsko – političkih prilika.
Mladi obrazovani ljudi, studenti, dio nacionalne (državotvorne) inteligencije, sitni poduzetnici, obrtnici, seljaci, ribari i najveći dio dragovoljaca i branitelja iz Domovinskog rata trebali bi biti pokretači i nositelji tih promjena jer se nalaze, u gospodarskom i političkom smislu, na margini društva, osiromašeni i bez ikakvog utjecaja ali i bez vjerodostojnih izgleda da bi im u dogledno vrijeme moglo biti bolje. Te kategorije stanovništva su uz umirovljenike najviše nezadovoljan dio pučanstva.
Nakon ovih izbora svakom je, za politiku imalo zainteresiranom, moralo postati jasno da se kod nas svjesno manipulira svim onima, a to je ogromna većina naroda, koji očekuju temeljite promjene i to na vrlo jednostavan i učinkovit način naime, tako da se ih što više podijeli, razmrvi i međusobno posvađa, među ostalim forsiranim stvaranjem niza malih strančica te istovremenim kočenjem demokratskih promjena u onoj najvećoj, a sada, nakon što je najavljena demokratizacija, i odvraćanjem od ulaska/povratka u nju i to naravno samo zato da bi ona i dalje ostala u funkciji održavanja dosadašnjih društvenih odnosa.
|
Neojugoslavenstvo Neojugoslavenstvo je danas u Hrvatskoj na vlasti. Od Josipovića do Šprajca…od politike do dominantnih medija. Velikosrpski general Rašeta je nedavno bio na HTV-u, prije njega Kadijević, Miroslav Lazanski… uskoro će i Mamula koji u intervjuima iz Tivta poručuje kako je JNA trebala izvršiti državni udar pa bi se spriječile sve “tragedije izazvane nacionalizmima” i spasila Jugoslavija! Manolići, Boljkovci imaju svoje nasljednike i slijednike od Josipovića i njegovih savjetnika, preko aktualne ministrice vanjskih poslova do Nobila, Šprajca i njima sličnih. |
Omasovljenje i demikratizacija HDZ-a
Nužno je suprotstaviti se takvom stavu i djelovanju te omasoviti demokratizirani HDZ . Valja osmisliti ostvariv program stranke za promjene na bolje za te najbrojnije skupine stanovništva. Paralelno sa tim procesom mora se nastaviti započeta borba protiv mita i korupcije, kriminala dakle, a nastavit će se jedino u koliko vladajući budu podvrgnuti silovitom političkom pritisku tim više što su ovi koji upravo preuzimaju vlast došli na nju zahvaljujući forsiranju percepcije u javnosti kako je kriminal prisutan samo u redovima jedne stranke iako to naravno nije i ne može biti istinito. Svakom normalnom Hrvatu jasno je da se u Hrvatskoj vodi evidentno selektivna borba koja ima zadaću zaštititi “kapitalce” kroz njihovu neojugoslavensku političku opciju koja je upravo osvojila vlast. Bajić im je trasirao put do pobjede na način što je pokretao kaznene postupke samo protiv onih iz HDZ-a ili bliskih toj stranci. Sav onaj relevantan kriminal
gotovo da do sada, usprkos saznanjima i dokazima, nije ni taknut. Tako nova vlast ima statističke pokazatelje da se nešto napravilo i da se još uvijek radi pa im je sada primarna zadaća, zbog koje su i došli na vlast, zaštita odnosa u društvu koja se temelji na onoj famoznoj Polančecovoj tvrdnji (prije nego ga je sveprisutni odvjetnik privilegiranih i moćnih, Nobilo, preuzeo) o “pedeset nedodirljivih” kriminalaca u Hrvatskoj! Vrlo je dobro poznato tko su oni, a dobar dio se već u izbornoj noći došao staviti pod zaštitničke skute nove vlasti!
Kako kriza u svijetu nije ni približno pri kraju, već se zapravo tek pravo zahuktava, svi oni koji vole Hrvatsku i žele je sačuvati, razvijati i modernizirati trebali bi se priključiti HDZ-u i od njega napraviti pokret za radikalne promjene u Hrvatskoj. Jedino uz takav HDZ Hrvatska može biti promaknuta u red stabilnih i prosperitetnih nacionalnih država. Zato je na proteklim izborima glavni cilj danas vladajućih bio, ne samo poraziti već i potpuno uništiti HDZ, i to samo zbog opravdane bojazni da bi se ta stranka mogla vratiti Tuđmanu i na taj način ugroziti odnos snaga u društvu u kojem kukurikavci predstavljaju vladajuće koji i u budućnosti žele zadržati dominantnu poziciju.
Zbog toga je danas imperativ vremena podržati demokratizaciju HDZ-a ulaskom u stranku, a ne, stojeći po strani, zapravo svesti se tako na poziciju nezadovoljnih navijača koji jedino mogu pljeskati ili pak zviždati ali mijenjati ne mogu ništa. Samo na taj način moći ćemo HDZ osposobiti vrativši mu nacionalni, domoljubni, suverenistički – Tuđmanov predznak za prijevremene izbore, do kojih će neminovno morati doći već iz prostog razloga što je ova Vlada ne samo nacionalno i socijalno neosjetljiva već u najvećoj mjeri neojugoslavenska, a što se može lako dokazati stavovima koje su do sada zastupali pojedini današnji ministri.
Neojugoslavenstvo
Neojugoslavenstvo je danas u Hrvatskoj na vlasti. Od Josipovića do Šprajca…od politike do dominantnih medija. Velikosrpski general Rašeta je nedavno bio na HTV-u, prije njega Kadijević, Miroslav Lazanski… uskoro će i Mamula koji u intervjuima iz Tivta poručuje kako je JNA trebala izvršiti državni udar pa bi se spriječile sve “tragedije izazvane nacionalizmima” i spasila Jugoslavija! Manolići, Boljkovci imaju svoje nasljednike i slijednike od Josipovića i njegovih savjetnika, preko aktualne ministrice vanjskih poslova do Nobila, Šprajca i njima sličnih.
Na sam Božić HTV se požurila objaviti “čestitku” britanske obavještajne službe hrvatskoj naciji koja preko Nicola Duckworth, ravnateljice Amnesty Internationala za Europu i središnju Aziju, šalje jasnu poruku i zapovijed da nova vlada RH mora ispraviti pogreške prijašnjih vlada koje su “žrtvama zločina i njihovim obiteljima uskratili pravo na istinu, pravdu i odštetu” !?!?!? Iz Amnesty Internationala posebno su istaknuli Vladimira Šeksa o čijoj se zapovjednoj odgovornosti za zločine u Slavoniji govorilo za vrijeme suđenja Branimiru Glavašu. Također je spomenuto ime hrvatskog admirala Davora Domazeta – Loše, za kojega su se “pojavile informacije” o mogućoj odgovornosti za zločine počinjene u akciji Medački džep.
Gospođa Duckworth upozorava kako će postaviti pitanje je li Hrvatska ispunila svoje obveze vezane za zaštitu ljudskih prava ili uvjete za članstvo u EU-u ako hitno ne poduzme mjere za rješavanje tih problem.
Evo još jednog, najsvježijeg, razloga zbog čega Tuđmanovom, a ne više Sanaderovom, HDZ – u treba vratiti snagu koju je 90-tih godina imao u hrvatskom narodu. Hrvatska bez snažnog HDZ-a je na putu da nestane u bespućima britanske balkanske politike!
Ninoslav Mogorović/hakave.org
