Focus: “Oni jednostavno sve spaljuju u pećnici”
DNO PODZEMLJA Zastara nekog predmeta ne znači da treba uništiti pripadnu dokumentaciju. Prema pisanju njemačkog novinstva, SOA uništava dokumentaciju koja kompromitira sudionike ubojstva Stjepana Đurekovića 1983. u bavarskom Wolfratshausenu.
{jathumbnail off}Govorimo o udruženom zločinačkom pothvatu “Operacija Dunav” jugoslavenske Udbe, koji nije zastario nego je očigledno još aktivan. Uništavanje tragova zločina dio je samog zločina.
Zar sama kvalifikacija zastare zločina ne govori sve o karakteru ove države, koja je proklamirana kao Domovina izmirenih Hrvata, a zapravo je stvorena na podmuklom pomirenju kriminalaca i zločinaca svih ideologija. Podzemlje je ušlo u sve pore društva i nametnulo novu terminologiju. Umjesto zastare predmeta uveden je poremećen pojam zastare zločina. Da bismo to lakše prihvatili, obično se doda floskula da ratni zločin ne zastarijeva. Ako je neki predmet zastario, a odgovarajući zločin zaista se dogodio, onda se u svezi tog zločina treba otvoriti novi predmet i predati drugim tužiteljima/istražiteljima/sucima. Izbjegavanje mogućnosti da neki predmet ostane sahranjen kod nekog korumpiranog dužnosnika, pretvorena je u nevjerojatnu nagradu za ubojice – zločin se poništava. Zastara zločina, kao nadomjestak za zastaru predmeta, ima ulogu srednjevjekovne indulgencije – kupovanje oprosta grijeha od plemstva/države i Crkve. Ako zločinac plaća dobro umreženog odvjetnika, onda posredno plaća nekog državnog dužnosnika ili više njih.
Novost je školski klan Perković-Milanović
Ti su prokleti Nijemci nezasitni. Dali smo im naš HT gratis, a sada namjeravaju kroz HT prodavati nam struju. I još žele “našeg” Josipa Perkovića. Kao da je Tesla. Svi zaboravljamo činjenicu da je Josip Perković zajedno sa svojom baterijom ranih 90-tih sudjelovao u nabavi oružja, na crno. Gdje je dokumentacija? Gdje je famozna Perkovićeva bilježnica s pozicijama pošiljki? Tko može dekodirati šifre?
Kada se dohvatimo neke “političke” teme, često zaboravimo tu ružnu činjenicu da je Hrvatska duboko korumpirana zemlja. Kriminal je još za Jugoslavije izgradio sposobnost da se krije iza ideologije. Onima koji su imali naviku prelaska moralnih granica za Jugoslavije, RH je bila Eldorado. Svaki formacijski sklop ima zaseban interface za podzemlje. Srećom po sve nas, nisu svi SDP-ovci udbaši i komunjare, pa Peđa Grbin na određeni način odaje jednu zanimljivu državnu tajnu, drugu stranu medalje: Njemačkoj ne izručujemo udbaške ubojice, jer onda, primjerice, ne možemo od Njemačke tražili izručenje osumnjičenika iz slučaja Croatia busa. Prevedeno na jednostavniji izričaj: kroz sabotiranje izručenja Perkovića, korumpirana RH pronašla je izgovor da ne traži izručenje onih svojih kriminalaca koji su se sklonili u Njemačku. Štiteći udbaše i/ili zločince, kriminalci štite sebe.
| Obavještajno-kriminalno podzemlje plasira tezu da nisu u pitanju mreže udbaša i kriminalaca, nego obiteljski i prijateljski klanovi. Znamo da u tajnim službama RH zaista rade rođaci i prijatelji Josipa Perkovića – korumpirana državna uprava boluje i od nepotizma. |
>>> Hrvati iz Njemačke: Milanoviću, odmah izručite Perkovića
Obavještajno-kriminalno podzemlje plasira tezu da nisu u pitanju mreže udbaša i kriminalaca, nego obiteljski i prijateljski klanovi. Znamo da u tajnim službama RH zaista rade rođaci i prijatelji Josipa Perkovića – korumpirana državna uprava boluje i od nepotizma. Državu trese i sida – pad imuniteta, odnosno zaštite. Legli smo baš sa svakim tko se ponudio. Sve su boleštine tu i pravo je čudo da RH nije davno odapela. Možda je ulazak u EU zapravo svečana sahrana, ukop. Robert Bajruši ukazuje u Jutarnjem listu na prijateljstvo Saše Perkovića i Zorana Milanovića iz studentskih dana. Kada je Zoran Milanović 2004. dao otkaz(?) u MVP, dobio je od Saše ponudu za posao. Nakon toga se Milanović profesionalno aktivirao u SDP-u, pa se pitamo radi li još uvijek za Perkoviće? Ako padne Josip Perković, pada li Zoran Milanović? Fascinira ta lakoća kojom pripadnici SDP-a i HNS-a pokazuju svoje ljudske mane. Kao, oni su pozitivci, pa je njima sve dozvoljeno. Oni zaista vjeruju da se
| Zanimljivo je gledati s kolikom predanošću “hrvatske” strukture štite Josipa Perkovića i usporediti to sa strašću kojom su tragale za Antom Gotovinom, za potrebe njegovog izručenja haaškom Tribunalu. |
civilizacija potvrđuje samom njihovom prisutnošću. Kada nešto lupnu, samo su krivo shvaćeni. Kada povuku krivi potez, samo su učinili neminovno, definirano za prethodne vlasti. Uz problem izručenja Josipa Perkovića šlepa se sva sila političara i/ili udbaša i/ili kriminalaca. Navodno je u pitanju 80-tak predmeta tipa “Operacija Dunav”. Zagađene europske rijeke progutale su mnoge hrvatske domoljube.
Svejedno, Zoran Milanović ima obraza izjaviti da je čist u slučaju Perković i Perkovići. A u saborsku proceduru uputio je takozvani “Lex Perković”, kojim uvodi ograničenja na izručivanje državljana RH na temelju uhidbenog naloga EU. Uz sve probleme EU, imat ćemo i podjelu na kriminalce koji se mogu privesti, i one koji će slobodno šetati, zahvaljujući “čistim” osobama poput Zorana Milanovića. Zanimljivo je gledati s kolikom predanošću “hrvatske” strukture štite Josipa Perkovića i usporediti to sa strašću kojom su tragale za Antom Gotovinom, za potrebe njegovog izručenja haaškom Tribunalu.
Kako pojmiti moral “čistog” udbaškog uma?
Svaka zemlja bori se sa tuđom agenturom, a Hrvatska ima najveći problem sa opakim putnicima kroz vrijeme, koji nam dolaze iz bivše države. Iz bivšeg formacijskog sustava! Monstrumi su ubijali na Križnom putu, u poslijeratnim likvidacijama i u komunističkim kazamatima, mučeći nesretnike fizički i psihički. Svatko od njih je Hanibal Lector. Imali su podršku režima, školovali su se i dograđivali u likvidatorskim i špijunsko-diplomatskim misijama u inozemstvu. Kontroliraju svoje ponašanje i odmjereno daju izjave. Još uvijek se nose kao uhode obučene i obučavane za infiltraciju u zapadne zemlje, u vrijeme Hladnog rata. Odijela i šešire tri Josipa: Manolića, Perkovića i Boljkovca, koristili su šefovi američkih policijskih i obavještajnih agencija. Kako jadno izgleda Slavonac sa Hooverovim šeširom na širokoj dinarskoj glavurdi – kišobranu. Ostao je bez kose. Plemenite okice tri blijeda Josipa iz hrvatske Apokalipse vire spokojno. Nema kajanja! Ubijanje savjesti bilo je uvjet za tečaj Udbe i Ozne. Ako je što slučajno ostalo, obrambeni mehanizam pronašao je potreban balans. Poražavajući civilizacijski fenomen je da udbaški kreten složi facu civilizacijske nadmoći. Mučio je ljude, ubijao nesretnike, ali je iskreni antifašist, humanist i tajno hrvatski domoljub! Ako je sugovornik nacionalno osviještena osoba, udbaš je veći katolik od pape, skriveni ustaša! Osposobljen je da se proda Albancima, ako zatreba.
Ako niste znali, “hrvatski” udbaši vjerovali su da će samostalna Hrvatska doći, pa su ušli u Oznu, Udbu i KOS da se pripreme za zaštitne dužnosti u budućoj RH. Šestorica udbaša sudjelovala su u ubojstvu Stjepana Đurekovića da prevare beogradsku saveznu kliku! Ne bi oni niti mrava zgazili. Što mi hoćemo? Ubijeni Stjepan Đureković bio je komunistički dužnosnik! Nije haaški Tribunal blesav – zašto nisu optužili niti jednog hrvatskog udbaša ili KOS-ovca, pa niti onog otužnog lika koji je odveo Alojza Stepinca u pržun – bio je šef svih kriznih štabova/stožera u SRH/RH, zapovjedno odgovoran za moguća zastranjivanja na terenu. Josip Perković bio je šef vojne tajne policije u ratu! Ako je Franjo Tuđman bio zločinac, trebamo pospremiti sve njegove najbliže suradnike. Kakav je to zločin mogao izvesti Franjo Tuđman a da zaobiđe poznata tri Josipa i Stipu Mesića? I slične spodobe.
Ako želimo razumjeti što se danas u Hrvatskoj događa i zašto je tako moralo biti, ne smijemo zaboraviti simbiozu Partije i Udbe. Josip Perković izvršio je zločinačku “Operaciju Dunav” po nalogu Mike Špiljka i republičkog CK. Jeli sve blagoslovio CK SKJ ili je republička mafija provela svoje. Zbog Ine i referentne korupcije ubijani su ljudi i za SRH, i tako će vjerojatno ostati. Na vrhu jugoslavenske piramide zločina bila je Partija, a Udba je izvršavala naloge. U fazi očiglednog raspada Jugoslavije, republička Udba (SDS, preimenovan u SZUP, HIS i kasnije u SOA) i republička Partija (SKH, preimenovan u SDP, sa dvije transliteracije), sjeli su na “radni” dogovor i podijelili plijen: SRH/RH. Prethodno je savezna Udba imala sastanak u Beogradu, gdje je dogovoreno da svaka republička udba (SDS u SRH) preuzme “svoju” republiku. Jugoslavenski disidenti i lažni hrvatski emigranti poslužili su kao zaklon. Josip Perković bio je siva eminencija HIS-a i načelnik SIS-a , vojne protuobavještajne službe (u prvim godinama Domovinskog rata). Pogledajte tu žgadiju – šefovi vojne službe pokrali su operativnu blagajnu! Veliki obavještajci ispali su obični lopovi.
Udba nam ponešto i pokloni, ali tu nema sreće
U sjeni raspada Jugoslavije, Udba je nedvojbeno sabotirala tranziciju SRH/RH. Ovdje na neki način govorimo o propuštenim prilikama. Svaki potez Udbe otvarao je naciji različite opcije, ali to nije iskorišteno. Zapravo, pomalo lijeni hrvatski domoljubi uklapali su se u ponuđene obmane i tako poružnili Lijepu Našu. I posljednjih je godina Udba poduzela sve da ne uđemo u EU, ali su presudili direktni namjesnici stranog kapitala. Da se tako izrazim, fenomen ovog našeg političkog trenutka je da trebamo podržati aktualnu koncepciju Udbe uz odbacivanje Udbe. U protivnom je sve besmisleno. U tom smislu Zoran Milanović nije ispunio nadanja Josipa Perkovića, ali to ne znači da će Milanović žrtvovati Perkovića. Ako je istina ono što piše Bajruši, postoji mogućnost da Perković “pobjegne” u neku sigurnu kuću – vjerojatno posjeduje adrese. Imao je priliku za neke sigurne kuće uništiti podatke i zadržati ih samo za sebe. Dam ruku u vatru da banda iznajmljuje sigurne kuće obavještajne zajednice. Dakle, imamo treću stranu medalje, udbašku državu i udbašku državu u udbaškoj državi, što je previše za normalan ljudski um. Velik broj udbaša pronašao je nove gazde – strane obavještajne službe i strani kapital.
Što je sve usporilo ulazak Hrvatske u EU? Bijeg Ante Gotovine, topnički dnevnici, Slovenci, ili je presudio interes jugoslavenskog obavještajno-kriminalnog podzemlja, koje dolazi pod udar europskih pravila igre. Kriminalni umovi u vrhu RH gurnuli su pod zastaru sva komunistička ubojstva, pa i sve masovne zločine partizana, komunizma i jugoslavenske represije. Žrtve trunu pod zemljom, dokazi nestaju, svjedoci umiru, podaci blijede. Nije u pitanju sam Josip Perković, koji je obavještajno podbacio i obavještajno brljao, u Jugoslaviji i nakon Jugoslavije, nego sveukupna pozicija jugoslavenskih aparatčika u RH, pozicija jugoslavenske društvene elite i pozicija “kroatiziranog” podzemlja, kao i pozicije njihove djece – široko je ugrađen dinastički model Sjeverne Koreje. Sve je to na našu sramotu. RH se otvoreno deklarira kao udbaško-partijska tvorevina, kojoj nije mjesto u bilo kakvoj zajednici civiliziranih nacija. Hrvatska je pala toliko nisko da joj nije mjesto u EU. Demokracija je posve suspendirana, neovisno o svjetskoj krizi tog političkog modela.
Sramotno cementiranje udbaško-komunističke RH
Bilo je tužno gledati kako državna administracija RH zasipa međunarodna sudišta sa dokumentacijom koja kompromitira Domovinski rat i Hrvatsku, ali kada je njemačko pravosuđe zahtijevalo izručenje Josipa Perkovića za slučaj konkretnog ubojstva, servilnost vladajućih u RH naglo je splasnula. Napravljena je takva smjesa udbaša, vanjske jugoslavenske agenture i hrvatskih lažnih i pravih disidenata da više nitko ne može razabrati tko je zaista domoljub, a tko podmukli uhoda. Samostalna Hrvatska bila je neminovnost, ali je takvim pristupom kreirana kao zločinačka tvorevina. Neprijatelji Hrvatske narugali su se njenom osamostaljenju. Njihov podsmijeh postao je otvoren. Ubacili su se u sve političke opcije. Dok su branitelji ginuli na ratištu da zaustave agresiju Srbije i posrbljene JNA, kako u RH, tako i u BiH, jugoslavensko obavještajno-kriminalno podzemlje preuzelo je državne institucije, javna poduzeća i sve nacionalne resurse. Konačno su imali u rukama sve poluge vlasti, oslobođeni neugodnog beogradskog saveznog nadzora. U Jugoslaviji su uvijek imali nekoga iznad sebe, kao prijetnju i opomenu, a u RH su konačno mogli raditi što su htjeli. Boje se ulaska u EU, ali im u određenom smislu odgovara, najviše kao nova mogućnost za brisanje preostalih tragova o komunističkim zločinima. Hrvatska ministarstva za sebe uzimaju struju od Slovenaca! Možemo li uskoro očekivati da se Huda jama “tektonski” uruši?
Tko je veće zlo, udbaš ili komunjara? Teško je izravno odgovoriti na to pitanje, ali moram priznati da je ovih dana aktualno. I među udbašima bilo je kukolja – onih koji su bili ili zaista postali hrvatski orijentirani domoljubi. Partija je bila gora, odnosno čišća, ako se tako mogu izraziti. U RH komunjare, udbaši i kriminalci dijele isti plijen, glumeći višestranačje. Novi “Zakon Perković”, koji sabotira izručenje bivših jugoslavenskih udbaša, donosi bivša Partija. Zastrašujući su razmjeri te činjenice. Najveći domoljubi položili su život za samostalnu Hrvatsku, branitelji su razoružani i pasivizirani, pa danas nema tko detronizirati jugoslavenske strukture i sveukupno podzemlje.
Tvrtko Dolić/croative
