Osvrt na kratko prikazivani, no odličan film Put
Nedavno smo u Cinestaru imali priliku gledati vrlo dobar film Put. Nažalost u prilično kratkom razdoblju uzimajući u obzir da puno lošiji i banalniji filmovi imaju znatno dulji životni vijek u kinima kao i privlačnije termine prikazivanja.
Naravno nisu krivi prikazivači nego potražnja nas gledatelja. Pitam se na koji način nas je Hollywood indoktrinirao da punimo dvorane gledajući filmove upitne vrijednosti (ne mislim na uloženi novac i produkciju) kod kojih nije potrebno uključiti mozak, zapravo dobro ga je isključiti, a ne da nam se pogledati film koji će tražiti naš angažman i potaknuti u nama razmišljanje i osjećaje.
Često se sjetim kultne Kinoteke i vremena kad se za takve filmove moralo uraniti da bi se uhvatila karta. Pohvalno je, od prikazivača da ipak odvoje poneku dvoranu za prikazivanje filmova koji ne pripadaju Hollywoodskoj produkciji, a pri tom su svjesni da one neće biti ni blizu popunjene.
Ali, vratimo se filmu Put. Film gotovo u cijelosti prati hodočašće po putu svetog Jakova koje će napraviti glavni lik, Tom Avery (Martin Sheen). Radi se o hodočašću koje počinje s francuske strane Pirineja i proteže se u duljini od 800 km kroz cijelu Španjolsku do grada Santiago de Compostela. Ovaj put postoji i njime se hodočasti već gotovo 1.000 godina, a godišnje ga prođe oko 100.000 hodočasnika.
Tom je uspješan liječnik iz Kalifornije, zadovoljan svojom karijerom i igranjem golfa s prijateljima. Nikad nije čuo za ovo hodočašće. Međutim, njegov sin Daniel (Emilio Estevez), željan iskustava i upoznavanja svijeta, napustio je vrhunsko američko sveučilište Berkley zato što tamo “ne može učiti o životu”. Ovaj put je krenuo na hodočašće na kojem nesretnim slučajem pogiba već prvi dan. Tom dolazi u Francusku da bi prenio tijelo svog sina kući. Tom nije vjernik, “obilježava” Božić i Uskrs. On i Danijel su se udaljili otkad mu je umrla supruga, Danijelova majka. Udaljili su se, čak i doslovno, jer je Danijel putovao po cijelom svijetu, ali njihov odnos nije niti prekinut niti hladan. Prisjećajući se Danijela i razgovarajući s Danijelom koji mu se ukazuje u mašti, Tom odluči kremirati Danijelovo tijelo i krenuti na hodočašće i na taj način dovršiti Danijelov započeti put. Ovo je zaplet filma ako se to uopće može nazvati zapletom, poslije kojeg slijedi praćenje hodočašća na kojem Tom povremeno susreće Danijela u svojim vizijama, susreće nekolicinu drugih hodočasnika s kojima će se upoznati i udružiti u hodočasničkom pothvatu i nailazi na druge ljude koji žive uz taj put.
Iako film traje koju minutu dulje od dva sata, i ovaj „zaplet” neće nekome zazvučati privlačno, radi se o filmu s pozitivnim namjerama, u kojem se na vjeru gleda pozitivno, koji će vas podići iskrenošću i živopisnošću likova, prekrasnim krajolicima, i duhovitim razgovorima. Imamo veselog Nizozemca Joosta koji je na putu, jer želi smršaviti da bi ponovo mogao ući u svečano odijelo, a pri ruci mu je uvijek marihuana. Tom primjećuje da bi mu lakše bilo kupiti novo odijelo nego poduzimati ovakav put, a mi dodajemo da postoje i teretane i drugi načini mršavljenja. Dakle prvi lik, koji ne priznaje ili ne vidi da ima nešto drugo što ga vuče na hodočašće. Druga se priključuje nesretna Kanađanka Sarah kojoj je povod za hodočašće, želja za prestankom pušenja, a pravi razlog ćemo vidjeti tijekom puta. Treći je Irac Jack, pisac koji je izgubio inspiraciju i ideale, a pogođen je i skandalima vezanim uz crkvu. Njih četvoro putuju tim lijepim i lijepo snimljenim predjelima Pirineja, Baskije, Navarre, Burgosa, La Rioje, Galicije, razgovaraju, raspravljaju, šute, idu jedni drugima na živce, svađaju se, pomažu, upoznaju se međusobno i kao što se očekuje sprijatelje se. Dakle sve što bi se moglo očekivati od grupe ljudi koja se intenzivno druži kojih mjesec dana. Na kraju pronalaze vlastiti mir i vraćaju vjeru. Promatramo li hodočašće doslovno kroz sam korijen riječi: „Čašćenje Boga hodanjem” i na način na koji mi u našim krajevima hodočastimo, vidjet ćemo da su Tom i njegovi suputnici više okrenuti sebe negoli čašćenju Boga, ali sjeme će tijekom puta biti posijano.
Pojavi li se film u videotekama ili zaluta ponovo u kino svakako ga pogledajte.
Film je režirao Emilio Estevez. Za one koji ne znaju, Martin Sheen (pravim imenom Ramon Estevez) je otac Emilia Esteveza i glumio je među ostalim fra Jozu Zovka u filmu Gospa Jakova Sedlara. Inače je katolik koji svjedoči svoju vjeru, a smatra se i jednim od najboljih glumaca koji nikad nije nominiran za Oscara. Film je posvećen Franciscu Estevezu, Martinovom ocu, koji je rođen u Galiciji.
Mile Skelin
