Prilagodite se drugi, a ne HRVATI!…
NEHRVATI, TREBATE SE PRILAGODITI! I to je to, bilo da vam odgovara ili ne. Sit sam da se ova nacija zabrinjava da nismo možda uvrijedili neke individue ili njihovu kulturu. Od trećesiječanjskog udara 2000. pa do danas
svjedoci smo vala domoljublja koji dolazi od većine Hrvata.
Ova je kultura izgrađena tijekom 13 stoljeća truda, muke i pobjeda milijuna muškaraca i žena u želji za slobodom. Govorimo pretežno hrvatski, a ne španjolski, srpski, slovenski, talijanski, engleski ili kineski. Što znači da ukoliko želite biti dio ovog društva, naučite naš jezik! Većina Hrvata vjeruje u Boga. To nije neka kršćanska desna orjentacija, niti je politički nametnuto, to je ČINJENICA, jer su ovu naciju utemeljili muškarci i žene kršćanske vjere, na kršćanskim načelima. Naravno da je u tom slučaju adekvatno da se kršćanska obilježja nalaze na zidovima naših škola. Ako je Bog za vas uvreda, predlažem vam da odaberete drugi dio svijeta za vaš dom, jer je Bog dio nas, naše tradicije i naše budućnosti! Dopuštamo vam vaše vjere i ne pitamo vas zašto u to vjerujete. Tražimo od vas da i vi prihvatite našu vjeru i da živite s nama skladno, mirno i radosno. Ovo je NAŠA DOMOVINA, NAŠA ZEMLJA i NAŠ STIL ŽIVOTA i dopustit ćemo i vama da uživate u svemu tome. Ali, prije svega, ukoliko se ne prestanete žaliti, protestirati i užasavati NAŠIM BARJAKOM, NAŠIM DOMOVINSKIM RATOM, NAŠOM KATOLIČKOM VJEROM i NAŠIM NAČINOM ŽIVOTA, srdačno vam preporučujem da iskoristite onu veliku slobodu, koju su stoljećima iskorištavali Hrvati i DA NAPUSTITE LIJEPU NAŠU! Ukoliko ste ovdje nesretni i ugroženi OTIĐITE tamo di vas očekuju raširenih ruku! Nitko vas ovdje prisilno ne zadržava. Sami ste zatražili naše DOMOVNICE i PUTOVNICE. Odlučite konačno hoćete li onda prihvatiti i Lijepu našu Hrvatsku!
Ne, nije ovo moj predizborni govor, niti se kandidiram na predstojećim izborima, iako, morate priznati, dobro zvuči, no, za hrvatske uvjete – NEMOGUĆE! Zamijenite li pojedine riječi u tekstu, npr. umjesto „13 stoljeća“ upišete „dva stoljeća“, a umjesto „trećesiječanjskog udara 2000.“ upišete „teroristički udar na Bali“ jasno vam je da samo parafraziram Australskog premijera Kevina Rudda. Nije da mi nije sinulo da se kandidiram na izborima, ali jednostavno konkurencija je prejaka… I nije to nimalo lak posao, jer odmah bi trebalo odlučiti kamo smjestiti izborni stožer. Prvo mi na pamet pada štala, ali to nije zgodno zbog registratora koji su tamo zakopani. Kokošinjac je već zauzet i tamo Jaca već Kokodače, a Zoki Kukuriče. Nemam dovoljno godina da umirovljenicima obećam da ću ih pretvoriti u još siromašnije penzionere, a ni dovoljno kondicije da na vrh brda uznesem križ visok 39 metara. Sve nešto gledam, kako bi najzgodnije bilo stožer organizirati, uštede radi, tamo iza kuće, u vrtlu, pa sjesti na kamen ili na stijenu i iščekivati izborne rezultate. Nadajući se da se nitko više neće vozati s američkom zastavom na američkom motoru da stvara buku i zagađuje hrvatski okoliš ispušnim plinovima, te da će s onog hrasta u vrtlu otpasti i posljednji požutjeli list i ostat će potpuno ogoljen. Drugi problem je ime stranke, no imena nisu važna, kako pjeva ministar Milinović u Saboru, važno je samo da bi moja stranka morala biti SAVEZ. Savez za za za za nešto, već ću u trku do na Sljeme smislit za što. Ili dok ubacujem predzadnji kamen temeljac u rupu za za za, smislit ću već za što. Dođi Milanka, sjedi i grij me da bolje mogu mislit! Dakle, Savez komunista izmakao mi je za dlaku, jer je ovih dana obnovljen, ili je ono bio savez za promjene, savez antifašista oduvjek je tu, a i savezi za YU i EU već su tu. U savezu uvijek svatko mora imati svoju ulogu, sjećate se u savezu s Račanom, Budiša je odigrao svoju ulogu, a sad Budišu igra dr Dodig!
Što se financija tiče, tu se mogu ugledati u postojeće uspješne stranke. Na trećem mjestu je SDP sa 170 tisuća kuna na računu, njima pravne osobe ne žele dati ni lipe, ali zato su im tu uvijek odani penzić-komunist-partizanske uplate od kojih su prikupili skoro 100.000 kn. Nevjerovatno, ali drugo mjesto, i to jedva, zauzeo je HDZ sa dvjesto tisuća kuna. Njima su fizičke osobe uplatile čak 7.000 kn. Koji su to? Baš me zanima ima li osobe koja bi javno priznala da je kunu uplatila hdz-u? Uvjerljivo prvo mjesto zauzima HNS sa pola milijuna kuna. Svaka čast, Miro Crnković, Imre Vereš i Centar za vozila Hrvatske dali su 200.000kn. U stvari su navedeni osnovali tvrtku Inter-net, koja je donirala ovu lovu. Nedavno mi se na tehničkom pregledu djelatnik požalio da kamere uopće ne zadovoljavaju njihove potrebe na tehhničkom pregledu vozila, iako je taj videonadzor masno plaćen, no, očito su ugrađene jeftine kamere. Da ne duljim, s ovim sitnišem neće imati ni za plakate ili reklamne majice. A neki već sad nose majice koje nisu platili, kako ih optužuje njihov osnivač Ivica Relković, a državu bi vodili i uz to su veliki vjernici! Obzirom da krsni list kume Jace nismo uspjeli vidjeti, nabrusim se da ću oce biskupe priupitati kako razvedena osoba može kumovati, no, u startu me obeshrabriše da se naša kuma nije ni vjenčavala – crkveno! Stoga se može i pričešćivati. Konačno, svima nabrojenim, znanim i neznanim kandidatima, iz gornjeg džepića na košulji (tamo di stavljaju ruku dok svira himna) viri crvena knjižica. Zato i stavljaju ruku. Rekoh li vam da je konkurencija prejaka? Zato ništa od izbora.
Uostalom, kako bi smo se mi ugledali na Australskog premijera, kad neće ni Britanci. BBC pokušava izbjeći neosporni Kristov dolazak na zemlju, koji je rascijepio vrijeme na dva dijela: prije i poslije Krista. Kako se ta činjenica ne može ni zataškati, niti pomaknuti, BBC govori o novom i starom dobu, novoj eri i p.n.e. baš kao nekad u komunizmu.
Englezi su nam odnedavno učinili dostupnom odjeću svoje ugledne modne kuće. Tiskali su katalog s cijenama u hrvatskoj i rumunjskoj valuti. Ako ste mislili da smo nešto ispred Rumunja, što se mode tiče, e nismo. Tako kažu Englezi, a oni su poznati da se znaju odjenuti – ni u štalu ne idu bez šešira!
U garaži punoj jabuka, Steve Jobs s prijateljem Stevenom Wozniakom, napravio je prvo kućno računalo. Opet je jesen, svijet je prepun i jabuka i kućnih računala u trenutku odlaska genija.
Iako snimljen prije 35 godina, Papillon je remek djelo filmske umjetnosti i rado se odgleda, makar sedmi put. Pitanje je samo s kim će se Hrvati poistovjetiti: živjeti cijeli život kao Dega ili se baciti na glavu poput Leptira? A odluka je uskoro, još samo 630 dana hrvatske neovisnosti, pa sretan vam pretposljednji blagdan hrvatske neovisnosti!
