SVETA IVANA ARŠKA – SPASITELJICA FRANCUSKE (IV. dio)
(SPAS FRANCUSKE, CRKVE I EUROPE) Bez sumnje djelovanje Ivane Arške ima povijesni domet koji nadilazi povratak Francuskog kraljevstva njegovom zakonitom kralju, što je bio neposredni cilj poslanja Ivane Arške. Posljedica pak procesa protiv Ivane Arške bila je – diskreditiranje Pariškog sveučilišta koje je sebi prisvajalo vlast kontroliranja papinskog djelovanja, a čiji su članovi bili najaktivniji na saboru u Bazelu u postavljanju posljednjeg antipape u povijesti Crkve, Feliksa V. Članovi Pariškog sveučilišta bili su naime veoma aktivni također u procesu protiv Ivane Arške. Nadalje, odjeljivanje dvaju kraljevstava, to jest Francuskog od Engleskog, očuvalo je Francusku od SHIZME koju je slijedećeg stoljeća prouzročio Henrik VIII.
Za spas Francuske i Papinstva, Katoličke crkve
Vremena Ivane Arške bila su revolucionarna na socijalnom, političkom, ekonomskom, filozofskom, religijskom polju. Sve je vrvjelo i postepeno se pripremala revolucija u državi i u Crkvi. Tom vremenu slijedila Velika shizma Zapada i sabor u Konstancu, kojemu je slijedilo razbojništvo u Bazelu. Vrijeme je to bilo, kako spomenusmo, izbora posljednjeg protupape, Feliksa V.
U to vrijeme također su napisane četiri knjige Nasljeduj Krista. Tako vidimo kako se Bog brine na razne načine da pomogne narodu ugroženom brojnim nevoljama. Upravo pred to se vrijeme rodila Arška. (usp. Virion, 50-51)
Pariško sveučilište postavljalo se iznad Papinstva, Englezi su se uplitali u povijest Francuske želeći uzeti njezinu kraljevsku krunu. Njima je pomagalo Pariško sveučilište i vojvoda iz Burgundije. Oni su, na svoj način, željeli iskoristiti ta teška vremena u svoju korist, na štetu naroda i Države i Crkve. (Virion,52-53)
Bog je tada preko Ivane Arške poveo svoju bitku za Francusku, oslobodio Orléans, i Ivana je odvela Prijestolonasljednika na kraljevsko posvećenje u Reims. Zaustavljena je tada revolucija. A Ivana je izjavila: „Plemeniti Kralj (Karlo VII.) izvršio je volju Božju“. (Virion, 54-56) Bilo je to 1430. Nažalost, revolucija će se pojaviti god. 1789. – budući da njezini korijeni nisu bili iščupani – ni na području života, ni politike, ni sociologije, filozofije, religije.
U razdoblju 15-16. vijeka tri opasnosti prijetile su Europi i zapadnom svijetu: najprije protucrkvene struje, zatim ekonomske opasnosti nezasitne trgovine kao i političke koje su prijetile pojedinim narodima i državama. Po Ivani Arškoj „njezin Gospodin Upravljač“ (droiturer Seigneur) braneći prava Francuskog naroda i kralja spriječio je razorno djelovanje tih faktora: razotkrio zlu silu koja je djelovala pri procesu Ivane Arške i preko toga spasio od velike Zapadne shizme, utvrdio Francusko kraljevstvo, učvrstio Crkvu i Papinstvo i time spriječio shizmu do koje bi bilo došlo po engleskom kralju Henriku VIII. u 16-tom stoljeću. Ivana je uputila pogled prema Gospodinu koji upravlja ljudskom poviješću – i u vremenitom njezinom tijeku – On je Vrhovni Gospodar i Upravljač (Seigneur Droiturier). (Virion, 108) Po njoj je Gospodin istaknuo Vrhovno Gospodstvo Isusa Krista. U tijeku njezinog procesa ona je to barem šest puta jasno izjavila da je Gospodin njezin „Vrhovni Upravljač“. (usp. Virion, 109)
Spasila je Francusku – Crkvu – Europu
Kada je pobožni Gerson, čovjek mistike, izrekao riječi A DOMINO FACTUM EST ISTUD – (Od Gospodina to potječe – Gospodin je to učinio!) zacijelo je imao pred očima mnoštvo naroda u molitvi za vrijeme jubilarne godine svetišta u Puy-u god. 1429., kada je mnoštvo naroda na sveta mjesta donosilo svoje tjeskobe u Francuskoj, kada je Francuska, ljudski gledana, bila izgubljena. A zatim je pobožni Gerson vidio to mnoštvo kako u zanosu klikće i zahvaljuje Bogu na spasenju Francuske te preporuča Gospodinu Ivanu Aršku, svojega Kralja Karla VII. i svoju spašenu Državu! On je također znao, u svojoj pobožnoj osamljenosti, da je Crkva prolazila, usprkos završetku velike Shizme, krizu opasnosti od latentne koncilijarne teorije o nadmoći sabora nad papinstvom i od neprijatelja koji se još nalazio na tlu Francuske.Naime, heterodoksne teorije koje su se koncem srednjega vijeka veoma množile. Proces protiv Ivane Arške, na svoj je način doprinio da se otkrije korijene tih nastranosti i opasnosti te da ih se otkloni. Tako je Ivana Arška odnijela dvije pobjede – svojim borbama pobjedu nad Englezima, svojim procesom suđenja, mukom i žrtvom paljenicom na lomači – pobjedu nad ondašnjom Velikom shizmom. Tako je Bog po njoj spasio Francusku i pokrenuo obnovu katoličke Crkve. Stoga je s pravom ustvrdio papa Lav XIII. da je Bog izabrao Ivanu „da potvrdi slobodu i slavu vjere čija su prava bila ugrožena“. Proces vođen u Rouenu protiv Ivane te njezino držanje i odgovori ostaju trajni uzor kako se boriti protiv iskrivljenja Istine i kako potvrditi katoličku vjeru. /Virion, 120-121/
Pio X. je pisao Mons. Debout-u: „Spasenje Francuske ne može se ostvariti nego priznanjem Kristova kraljevstva nad narodom/državom“ (Virion, 199/. Doista, Francuska je, poslije Francuske revolucije, posvećena Presv. Srcu Isusovu i na Mont Martreu je podignuta velebna bazilika Presv. Srcu u kojoj je danonoćno klanjanje Isusu u Presv. Sakramentu. Nameće nam se ipak pitanje: Zašto Francuska, prvorođena kćerka Crkve, tako daleko stoji od Krista, svoga Kralja? Tajna je u osobnom, obiteljskom, narodnom, privatnom i javnom, zakonskom i službenom životu. Srce Isusovo ulazi u naše živote, ako mu otvorimo vrata svojih srdaca.
Na to pitanje odgovorio je biskup Lurda Mons. Théas, u svojoj propovijedi god. 1954:
„Istina je da je po krštenju Klodviga Francuska postala prvorođena kćerka Crkve, da je Bog spasio Pariz po sv. Genovevi i Francusku po sv. Ivani Arškoj…Istina je da je Francuska zemlja katedrala i da je većina njih posvećena Našoj Gospi. Istina je da se Presv. Srce ukazalo u Paray-le-Monialu i da se je Djevica Marija ukazala na više mjesta u našoj zemlji…
„Sve je to istina i mnogo je drugih stvari istinito koje dokazuju doktrinalno i duhovno zračenje Francuske. – Ali, ako Francuska ima dužnost da Bogu iskazuje zahvalnost, ona jednako tako ima zahtjevne razloge da vapije Parce Domine (Oprosti, Gospodine) i da duboko u svoje srce ureže poruku Naše Gospe Bernardici: Pokora! Pokora! Pokora!… Službena Francuska je zaboravila i zanijekala svoga Boga… Laicizam je glavni grijeh Francuske i korijen svih nesreća… Francuska više ne pozna Boga. Eto velikog zla.“ (Virion, 205)
Mont Martrte u Parizu
Značajno je da je pred Bazilikom Presv. Srca Isusova na Mont Martreu podignut kip sv. Ljudevita, francuskog kralja i sv. Ivane Arške; svaki od njih na svome konju. A ta bazilika je zavjetni hram u čast Presv. Srca, sagrađena kao naknada za uvrede Presv. Srcu nanesene od Francuske za vrijeme Francuske revolucije i u drugim vremenima. Dao Bog da njih dvoje na poseban način posreduju za Francusku pred prijestoljem Božjim.
Ivana Arška i ovozemne brige
„Poslanje Ivane Arške uključivalo je uz svagdašnji uspon njezine duše također i političko poslanje pred kojim bi se kolebali i najodvažniji političari i vojskovođe“ ( Marie-Madleine Martin).
Otajstvo njezine vjere bacalo je snažne zrake na politiku, u svjetlu božanskog nebeskog svjetla i cilja, i u snazi Duha. Uzdizala se Bogu na poljima svojega sela, po cvijeću na livadama i poljima, po molitvi i kontemplaciji u svojoj seoskoj crkvici, po čestim ispovijedima i pričestima, po intimnoj i jednostavnoj pobožnosti prema Majci Mariji. – Kasnije, u svojoj vojnoj akciji, nosila je lik Gospe na sebi, pjevala – i pred vojnicima – himne u čast Gospi, a u crkvi sv. Dionizija odložila je kao pravi vitez svoje naoružanje pred slikom Naše Gospe. Zanimljivo, velike pobjede Ivane dogodile su se upravo u subote, na taj Marijin dan! Sve je svoje uspjehe pripisivala Majci Božjoj i njoj zahvaljivala. Njoj se utjecala za utjehu i savjet u najvećoj svojoj napuštenosti u zatvoru. (Virion, 237-238)
Ivana Arška i Presveta Euharistija
U svemu njezinu životu najpotresniji je njezin odnos prema Euharistiji. Svaki dan je sudjelovala u sv. Misi i često se ispovijedala. Euharistija sja kroz čitavu njezinu epopeju. „Prije vojnog napadaja, kaže nam Charlotte Hauvet, ona bi slušala sv. Misu i primila sv. Pričest“. Za vrijeme njezinog ispitivanja u zatvoru u Rouenu tražila je da bi, na dan Uskrsa, slušala sv. Misu u odjeći muškarca, koju je kao vojnik nosila, i da bi primila sakrament Euharistije.“ Bila je spremna da odloži mušku odjeću i obuče žensku samo da se može pričestiti, uz uvjet da poslije toga opet može nositi svoju vojnu mušku odjeću. Ali to joj je odbijeno.
Kada je u zatvoru oboljela, tražila je da se može ispovjediti i pričestiti, jer je u velikoj životnoj pogibelji, – ali joj je i to uskraćeno. (Virion, 238-239) Vapila je tada Gospodinu: Moj Spasitelju! U tom vapaju se osjećala njezina duboka želja da primi Spasitelja, i zacijelo Ga je primila na duhovan način. Ona je na neki mistični način osjećala prisutnog Gospodina u Euharistiji. Stoga su je jednom htjeli iskušati. Svećenik je došao k njoj s dvije Hostije – s jednom posvećenom i drugom neposvećenom. Kada joj je svećenik pružio kao pričest neposvećenu hostiju – ona je uzela tu neposvećenu hostiju na ruku i rekla svećeniku, da to nije Tijelo Krista, Njezinog Otkupitelja! (Virion, 140)
Za vrijeme sv. Mise u Orléansu – pri podizanju Tijela Kristova, moglo se vidjeti Ivanu kako lije obilne suze, svjedoči kanonik Compaign iz Orléansa. (Virion, 241)
A kada je u tvrđavi bila vođena iz zatvora prema sudištu, prolazeći pokraj zatvorske kapele, zapitala je sudskog izvršitelja koji ju je vodio, da li je u kapeli Euharistija (Tijelo Kristovo). Na njegov pozitivan odgovor, ona se bacila na koljena, makar vezana lancima, i s vanjske strane vrata kapele poklonila se prema Svetohraništu. (Virion, 243)
Svečana kalvarijska završnica
Najsvečaniji čas njezinog euharistijskog života i zvanja bila je njezina posljednja pričest. U srijedu, 30. svibnja 1430. donijeli su joj u procesiji s Križem i svijećama svetu Pričest. Kada su otvorena vrata zatvora, Ivana je bila na koljenima. A na riječi: „Gospodine, nisam dostojna da uniđeš pod krov moj…“ u zanosu je pogledala na Hostiju i potok suza je prelio njezino lice. Primivši sv. Pričest naklonila je glavu i uronila u klanjanje. Dirnuti tom pobožnošću prisutni su je u šutnji promatrali.
Poslije toga je slijedilo njezino žrtvovanje, kao i njezinog Spasitelja – poslije Posljednje večere. Isus joj je rezervirao da dovrši svoju žrtvu i da uđe u Nebo upravo na „Blagdan Tijela Gospodnjega“ – na Tijelovo! To su povijesne činjenice. One nisu bez značenja. (Virion, 244)
Njezino cjelovito poslanje, vojničko i političko, njezina epopeja oslobođenja s europskim posljedicama, njezina borba za Crkvu, njezina križarska borba za mir slijevaju se potpuno u njezinu osobnost prožetu EUHARISTIJOM. (Virion, 244-245)
Divan primjer i uzor nama
Isus ostaje s nama u Euharistiji i daje nam se pod sakramentalnim prilikama Kruha da bi nas vodio, jačao, posvećivao naše životne napore i naše sudjelovanje u njegovoj Kalvarijskoj žrtvi – kao što je to učinio i u Ivani Arškoj.
Njezina završnica je bila nije bila Patnja Kalvarije, nego slava Uskrsnuća. Dušu je ispustila Gospodinu u plamenu lomače, očima je promatrala Križ Kristov, i posljednje njezine riječi su bile: ISUSE!
A ujutro toga svog završnog boja – kaže se da joj je netko postavio pitanje: „Što misliš, gdje ćeš večeras biti?“ Ona je odgovorila: „Nadam se u Raju!“
Zacijelo se to i dogodilo!
Sveta Ivana Arška, moli za nas! Moli za Francusku! Moli za Hrvatski narod i državu!
Ako budemo Božji, Bog će i u Hrvatskoj naći jednu malu nepismenu hrvatsku djevojku, od 17-19 godina, našu „Ivanu Aršku“ – po kojoj će spasiti našu Hrvatsku domovinu!
GOSPODINE, U TEBE SE UZDAMO !
Za portal hu-benedikt.hr: Ivo Škarić
pOVEZANI TEKSTOVI:
Treba li Hrvatima danas, jedna Ivana Arška (III. DIO)!?
