Učiti od zla
Današnji evanđeoski odlomak opisuje Isusov prvi nastup u sinagogi u Kafarnaumu, nakon što je pozvao svoje prve učenike i počeo javno djelovati. Sveti Marko nas izvještava kako su slušatelji bili iznenađeni Gospodinovim nastupom, jer nitko od njih nije imao prigodu prije toga čuti takve riječi niti doživjeti takav nastup. Premda su svi bili pod dojmom njegova govora, ipak uočavamo da je bilo različitih reakcija. Na jedan su način reagirali oni koji su bili zadivljeni njegovim naukom, a na drugi način je reagirao opsjednuti koji se zatekao u sinagogi. Njegovi slušatelji 
su bili zadivljeni svime što govori i načinom na koji je poučavao, no nisu znali izvući konačni zaključak nakon svega što su čuli i vidjeli. Za takvo što im je trebala prisutnost opsjednutoga iz kojega je zloduh odmah u Isusu prepoznao Sveca Božjega koji ima vlast uništiti snagu demonske prisutnosti u svijetu.
Vidimo tako da zlo mnogo intenzivnije osjeti i mnogo oštroumnije definira dobro od svih ostalih koji mu, doduše, nisu protivni, ali prema njemu imaju mlak i polovičan odnos. Ovo je činjenica koja se nije pokazala istinitom samo u Gospodinovo vrijeme, nego se potvrđuje i u naše vrijeme kad su protivnici istine i mrzitelji Božjeg dobra mnogo glasniji nego njegovi primatelji kojima se naviješta. I danas se pokazuje kako je zlo vrlo prodorno, a njegovi širitelji glasni. Širitelje ideologija zla mnogo bolje i oštroumnije osjete i zaključuju što je doista božansko u nečijem stavu ili govoru. Vrlo dobro otkrivaju što je autentično i iskonsko, kao i učitelje koji ga poučavaju. Zlo zna vrlo dobro definirati dobro, samo što ga ne prihvaća, nego mu se opire svim snagama.
Širitelji zla u društvu, bez obzira što se to događa pod krinkom ljudskih prava i sloboda, vrlo dobro osjete kad Crkva naviješta božansku uzvišenost čovjeka, te joj se odmah i do kraja protive. Oni vrlo dobro osjete prisutnost svetoga i svetih, što smatraju krajnje opasnim za svoje ideje, te ih svim silama nastoje ušutkati i pod svaku cijenu ukloniti.
Zato se zna dogoditi da kad netko lijepo i sadržajno govori naučavajući i svjedočeći Božju istinu, oni koji su mlaki u dobru često traže izgovor kako bi u sebi umanjili domet govornikovih riječi ostavljajući vremena za onaj konačni sud o prihvaćanju. No kad zlo čuje te iste riječi, ono mnogo jasnije definira, jer je izravno ugroženo i traži načina u javnosti spriječiti govor dobra. Dok dobri promišljaju u kolikoj je mjeri to dobro upravo za njih,dotle zlo, osjećajući se izravno ugroženim, mnogo jasnije spoznaje bit rečenoga. I, naravno, bori se protiv njega.
Tako vidimo da su Gospodina Isusa kao Sveca Božjega i Božjeg Sina prepoznali najprije sveci i demoni. Sveci kao što je bio Ivan Krstitelj, a demoni poput onih opisanih u ovom odlomku. Svi ostali su se našli između, te im je trebalo vremena kako bi dobro razumjeli o komu se radi, te kako bi se opredijelili za ili protiv njega. Zlo očito pokazuje veću lucidnost nego dobro uljuljanih i polovičnih vjernika koji se zadovoljavaju prosječnošću, te se u svom stavu prema Bogu ne određuju jasno i dosljedno, riječju i životom. Činjenica je da i u društvu zlo i zli ljudi stvaraju veću netrpeljivost prema dobru, nego što dobri mogu stvoriti simpatije prema Božjem dobru i istini.
Nakon svega rečenoga nameće se logičan zaključak kako bismo trebali učiti od zla i zlih, koji su Gospodina prepoznavali brže i radikalnije, kako u božanskoj biti tako i u spasiteljskom poslanju. Učiti nam je od zla kako oštroumno analizirati riječi i stavove Dobra, kako mu procijeniti djela, te ih nazvati pravim imenom. No s druge pak strane, valja onda gorljivo i zdušno prihvatiti božansku prisutnost, te ju braniti i promicati za dobro čovjeka i čovječanstva, ne dopuštajući da zlo i zli ljudi kroje javno mnijenje. Samo tako, snagom našega Gospodina Isusa, možemo ovaj svijet oslobađati zloduha zla koji mu se i dalje suprotstavljaju želeći mu uskratiti pravo da oduševljava slušatelje za Božji nauk i istinu o spasenju.
Ne bismo smjeli dopustiti da zlo bude prodornije od dobra, niti da preuzme inicijativu, te da onda ona malobrojna glasna skupina zla guši istinske vrijednosti od kojih bi čovjek trebao živjeti. Neka nas stoga pouči i oduševi za svoju riječ Onaj koji je naučavao kao onaj koji ima vlast, kako bismo i mi mogli zanosno svjedočiti tu istu njegovu vlast među ljudima, jer drukčije i nema smisla. Jer i nema smisla govoriti o njemu ni o Ocu nebeskome, kao da se radi o lijepoj teoriji, nego oduševljeno i snažno kao oni koji su iskusili moć njegove riječi i ljepotu oslobođenja. Nema smisla poučavati druge Božjoj istini s toliko ravnodušnosti, kao da nas se nimalo životno ne tiče, nego cijelim životom stajati iza nje, kao što nam je Gospodin dao primjer. Ako to već nismo učinili, vrijeme je da počnemo.
dr. sc. don Ivan Bodrožić
