Vječiti prijepor: Tko je vratio Istru i Dalmaciju u sastav Hrvatske – Pavelić ili Tito?
HDZ-ov zastupnik Dujomir Marasović jučer je kolege zastupnike šokirao revizijom povijesti. Prema dr. Duji je, naime, Dalmaciju i Istru u sastav Hrvatske vratio Ante Pavelić, a ne Josip Broz Tito, piše index .
Temeljem Marasovićeve izjave i ovakvog medijskog natpisa pokušali smo provjeriti povijesne činjenice i čitateljstvu ponuditi dodatne informacije vezane za ovaj vječiti prijepor. Listajući radove jugoslavenskih historiografa redom smo nailazili na “veličanje uloge druga Tita u vraćanju Istre i Dalmacija u sastav Jugoslavije”. Kao službeni nadnevak takve odluke najčešće se spominje 29. studenoga i dobro poznato II. zasjedanje AVNOJ-a.
Međutim, postoji i druga strana medalje, prema kojoj je odluka o ulasku Istre i Dalmacije u sastav Nezavisne Države Hrvatske donesena 09. rujna 1943. godine.
Pavelićeva odluka od 09. rujna 1943.
“Nekoliko sati nakon kapitulacije Muslolinijevog režima, točnije 09. rujna 1943.,proglasom hrvatskom narodu obratio se i tadašnji poglavnik Nezavisne Države Hrvatske dr. Ante Pavelić. U tom proglasu obznanio je i odluku hrvatskog državnog vodstva o ponovnom priključenju Dalmacije i Istre Hrvatskoj”, vijest je koju prenose hrvatska sredstva javnog priopćavanja u rujnu 1943.godine.
Na temelju te odluke u sastav Nezavisne Države Hrvatske ušli su područja koje je Italija otela Rapallskim sporazumom iz 1920., temeljenom na tajnom Londonskom ugovoru i Versajskom mirovnom sporazumu, kao i područja koja su u sastav Italije ušla na temelju Rimskih ugovora koje su 1941. potpisali Musolini i Pavelić. Na područjima koja su ovom odlukom priključena Nezavisnoj Državi Hrvatskoj tada je živjelo 674.000 Hrvata.
>>RASKID RIMSKIH UGOVORA I VRAĆANJE NEZAVISNOJ DRŽAVI HRVATSKOJ OTRGNUTIH DIJELOVA
Na tragu ove političke odluke pripremljena je, s ciljem ostvarivanja punog vojnog nadzora nad jadranskom obalom i vojna operacija, poznata pod kodnim nazivom «Munja». Međutim, ta operacija nije polučila odgovarajuće rezultate a kapitulaciju Italije najbolje su iskoristili Titovi partizani.
Kapitulaciju Italije najbolje iskoristili partizani
Ljeti 1943., glavnina partizanskih postrojbi iz unutrašnjosti krenula je priobalju. Neovisni analitičari smatraju, a potvrdu toj tezi daju i britanski izvori, kako su ti pokreti usmjereni na temelju britanskih obavještajnih izvora o skoroj kapitulaciji Italije.
Zahvaljujući tome partizanima je nakon kapitulacije Italije u ruke dospjelo kompletno naoružanje i oprema jedanaest talijanskih okupacijskih divizija. Partizanske su postrojbe u do konca 1943. narasle do 300 000 boraca i uspjeli su ovladati dobrim djelom istočne obale Jadrana.
U takvoj situaciji došlo je do iznimne ekspanzije partizanskog pokreta a već početkom studenog 1943. zamijećeni su njihovi brojni pokreti prema središnjoj Bosni a odmah potom prema Srbiji, koja je u to vrijeme bila pacificirana i pod apsolutnim njemačkim nadzorom.Tek tada slijedi II zasjedanje AVNOJ-a i odluke donesene na njemu.
Ovako posložene povijesne činjenice kazuju kako je Dujomir Marasović u potpunosti u pravu.
Međutim, ukoliko kao povijesne činjenice koristimo isključivo ono što je prošlo kroz ideološke filtre KPJ i njenih ideologa onda su u pravu današnji jugonostalgičari.
Na koncu, ovo nije ideološko, nego isključivo povijesno pitanje na koje bi odgovor, vodeći računa o činjenicama, trebali dati povjesničari.
Pitanje je samo, ima li današnja Hrvatska ideološki neobojene povjesničare?!
Damir Šimić
