Vrijeme je da se Dalmacija odvoji od Hrvatske!
ŽIVJELA IREDENTA!
Čija je Dalmacija? Čija je Bosna? Takva pitanja donijela su Hrvatima brojne ratove, masovne grobnice i narodne egzoduse. Svejedno, vrijeme je za novu iredentu u Dalmaciji. Zašto bi stanovnici najljepše obale na svijetu dijelili svoj raj sa kontinentalnim barbarima?
Moramo osporiti taj famozni Dolazak Hrvata na Jadran, koji se nije dogodio u stoljeću sedmom, nego za Tita, kada su Hrvati stigli u radnička odmarališta. Kao što to priliči narodu koji se stalno gura da postane jeftina radna snaga. Možda netko vjeruje da su dotepenci Buga, Tuga, Kosen, Muha, Luka, Hrvoje i Prga bili europski nautičari? Navodno su Hrvati pozvani od Bizanta, da pomognu protiv Avara. Za nagradu su dobili zemlje koje su Avari zaposjeli. Bila je nekakva bitka, ali u Sclavoniji, ne u Dalmaciji. Svaki put kada Hrvat ugleda more, razvali od čuđenja svoje kontinentalno lice. Nema šanse da je Dalmacija bila hrvatska.
Kako bi glasovala međugorska Gospa?
Jučer sam se tužan i žalostan poklonio Gospi u Međugorju. Ni kriva ni dužna ostala je sa one strane schengenske granice. Hrvati su je izdali! Možda se u Međugorju samo pojavljuje, a živi u Dalmaciji? Znate, sveta je cijela Marijanska Hrvatska, a Dalmacija je raj na Zemlji, dragulj Lijepe Naše. Gospa je vjerojatno odabrala najljepšu obalu na svijetu. Marija nije stigla u Dalmaciju deset godina nakon Hrvatskog proljeća, niti deset godina prije osamostaljenja RH, nego stoljećima ranije. Majka Božja na božanskim jadranskim otocima traži svoga sina, kojega ta navodno kršćanska Europa dnevno ponižava. Stoga me smeta vijest da se Marijanska Hrvatska vraća iskvarenoj Europi. Zar se Europa ne bi trebala vratiti k nama, na Mediteran, na ishodište kršćanstva i zapadnoeuropske civilizacije?
Dalmacija nerado ulazi u sve te euroslavije, ali njenu volju Hrvati ne poštuju. Barbarska kontinentalna Hrvatska pripisuje sebi draži Dalmacije. Ne da Europa ne želi Sclavoniju, nego se njoj fućka za cijelu Panoniju! Europi su Hrvati dobri samo kao kupci za njen napoj, proizveden na zatrovanoj ledini između tvornice automobila i atomske elektrane. Dok su Hrvati bili brana prodoru protestanata u Dalmaciju, odnosno prodoru Turske u Europu, nešto su predstavljali, a danas su ponovno sirotinja. Hrvati moraju konačno shvatiti da EU ne želi Sclavoniju nego Dalmaciju. Ako žitelji Dalmacije ne žele stranu dominaciju, Hrvati to moraju poštivati. Glede mogućeg pridruživanja Uniji, Dalmacija mora zahtijevati pravo na vlastiti referendum, bez kontrole Zagreba.
Tko Dalmošima kroji život?
Plodna je Sclavonija, ali nas hrani Dalmacija. Nisu lijenčine Dalmatinci, nego Hrvati, koji bi trebali živjeti od proizvodnje. Nisu se bunili seljaci, nego Franjo Tahi! Bivši kmetovi uzmu poljoprivredne poticaje, ali ne zasade svoje oranice. Najčešće samo zaoru ledinu, a ne posade ništa, jer ako nešto posiju, treba brinuti o urodu, provesti sjetvu ili branje, odvojiti plodove i sve uskladištiti. Zar nije jednostavnije objaviti da je u nekom silosu nestalo toliko i toliko tisuća tona žita? Zbog veleizdaje Hrvata nije proglašen dalmatinski gospodarski pojas na Jadranu, tako da naši ribari nemoćno gledaju kako Talijani i Slovenci pljačkaju njihov riblji fond. Da ne bude zabune, granica prema Sloveniji ne ide na arbitražu voljom Dalmoša, nego Sclavonaca. Nisu nas prodali Ivo Sanader, Ivo Josipović i Davorin Rudolf, nego Jadranka Kosor, Vladimir Šeks, Stipe Mesić i Vesna Pusić!
Turizam, ribarstvo i brodogradnja nisu dovoljni da Hrvatska dobro živi, ali su dovoljni Dalmaciji. Ne trebaju Dalmatinci Hrvatsku, nego Hrvati trebaju Dalmaciju. Ali, ako je to tako, zar nije vrijeme da Hrvati pitaju Dalmatince što oni žele. Pod kojim uvjetima Dalmacija ostaje u Hrvatskoj? Dalmatinci, Hercegovci i Bosanci (uključujući Hrvate i Dalmatince islamske vjeroispovijesti) trebaju reći konačno NE svakom obliku okupacije. I formirati Nezavisnu Državu Dalmaciju, koja bi prirodno uključivala Istru, Hercegovinu i Bosnu – ta bi država imala normalniji oblik od današnje RH. Netko spominje Neum i Pelješki most! U čemu je problem? Zar nije Tomislavgrad nekada davno bio upravno središte Dalmacije? Naravno, Dalmatinci će prepustiti kontinentalnoj Hrvatskoj da bira hoće li u EU ili će zajedno sa RS i Srbijom obnoviti Jugoslaviju, sve bez Dalmacije, bez Hercegovine i bez Bosne! Čemu sve te unije? Čim uronite prst u more, povezani ste sa cijelim svijetom.
Moramo vratiti Sabor u Split!
Značajnija hrvatska povijest uglavnom je povijest Dalmacije i hrvatskog prava na Dalmaciju. Kada spomenemo Antu Pavelića, vlaškog Poglavnika, prva je referenca njegovo prepuštanje Dalmacije fašističkoj Italiji. Zar Dalmacija nije bila odsječena čim je zasjeo Franjo Tuđman. Mala promjena na ovome prostoru i netko je već stigao u Dalmaciju. Ne bi vjerovali, doklatarili su Napoleon, Mussolini, Hitler i Staljin. Netko će osvanuti i nakon ulaska RH u EU. Postoji jedna mogućnost da se takve nesreća izbjegnu, da Dalmacija ostane hrvatska, unutar RH ili izvan nje. Potrebito je vratiti Hrvatski sabor u Split! Moramo nečim naglasiti da je Dalmacija naše središnje tlo, temelj Hrvatske. Tko to ne vidi, može voditi svoga cucka u šetnju, a ne državu. Ne tako davno imali smo Sabor Hrvatske, Slavonije i Dalmacije!
Često znamo čuti da je Hrvatska uvijek pripadala kršćanskoj Europi, ali je tu bilo svega. Prije nego što se Branimir priklonio Rimu, zbog Dalmacije, Hrvati su bili pravoslavci! Hrvati su slavenizirali dalmatinski jezik i dalmatinsku kulturu, da bi na kraju uvukli Dalmaciju u saveze sa njenim neprijateljima. Još uvijek nije kasno da se narod Dalmacije digne protiv nove okupacije. Još nije kasno Uniji reći NE. Ili će Hrvati uvažiti volju Dalmacije ili Dalmacija više neće biti hrvatska. Zabrinuta međugorska Gospa čeka našu konačnu odluku.
Autor: Tvrtko Dolić/dnevno.hr
