Kako je magija učinila da grčki dug nestane taman prije ulaska u eurozonu
OBMANE I GRIJESI
Razlika između javno objavljenog proračuna i onog pravog bila je ogromna, čak 7 % BDP-a. Javnosti je rečeno da je deficit proračuna 1.5 %, a u stvarnosti je bio 8.3 %, što je bilo puno više u odnosu na ugovor iz Maastrichta koji jasno govori kako niti jedna zemlja ne smije imati deficit proračuna veći od 3 % BDP-a.
Grčka je usred krize eurozone, no je li nekadašnja hitrina ruku grčkih statističara kriva za aktualni nacionalni financijski kolaps?
– Navikli smo ga zvati mađioničarom jer je mogao učiniti da sve nestane. Učinio je i da nestane inflacija, a nakon toga i deficit, prisjeća se grčka ekonomistica Miranda Xafa koja je u 90-ima radila za investicijsku kuću u Londonu dok su se njeni Grci spremali za euro, i već tada znala i savjetovala svoje klijente da grčka ekonomija nije spremna te da statistike koje pokazuje Vlada nisu odraz stvarnosti.
– Znala sam dolaziti iz Londona u Atenu sa ‘Solomon Brothers’ klijentima i uvijek bi se sastajali sa šefom državne statističke agencije koji bi sastavio statistike duga, deficita i takvih stvari, priča Xafa o ‘mađioničaru’ koji je učinio da inflacija i deficit ‘nestanu’.
Novi fiskalni ugovor na koji je ovaj tjedan pristalo 25 od 27 zemalja Europske unije, trebao bi osigurati da u budućnosti niti jedna zemlja nema deficit proračuna veći od tri posto Bruto domaćeg proizvoda (BDP). To isto 3-postotno pravilo zajamčeno je i ugovorom iz Maastrichta 1992. godine koji je prvotno i doveo do eura, no neke zemlje ga jednostavno nisu poštivale. U grčkom slučaju tako je bilo od samog početka. I, kako zapravo funkcionira magija koju spominjemo?
– Uzmite grčku željeznicu, gubila je milijardu eura godišnje i imala više zaposlenika od putnika. Bivši ministar Stefanos Manos izjavio je tada kako bi bilo jeftinije svima platiti taxi, priča gospođa Xafa o zgodnom i vještom triku koji je Vlada izvela ne bi li problem nestao. – Željeznička kompanija izdala je dionice koje bi kupila Vlada, tako da to nije bio izdatak, već financijska transakcija. I nije se pojavila na proračunu.
Obmana postala vidljiva
Tako je Grčka ispunila obveze prema ugovoru iz Maastrichta te je 1. siječnja 2001. godine primljena u eurozonu. No, već 2004. godine obmana je izašla na vidjelo. Te godine izabrana je i nova, ‘centar-desno’ orijentirana, vlada s Peterom Doukasom kao ministrom financija.
– Pozvao sam sve visoke članove ministarstva i upitao ih da mi daju detalje proračuna koji je dogovoren prošlog prosinca, dva i pol mjeseca prije no što smo preuzeli ured. Rekao sam ‘Ne brinite za ikakve tužbe ili bilo što, samo mi recite istinitu priču’, rekao je gospodin Doukas.
Razlika između javno objavljenog proračuna i onog pravog bila je ogromna, čak 7 % BDP-a. Javnosti je rečeno da je deficit proračuna 1.5 %, a u stvarnosti je bio 8.3 %. I, što je gospodin Doukas učinio, s obzirom da ugovor iz Maastrichta jasno govori da proračuna ne smije biti iznad 3 % BDP-a?
– Rekao sam svima kako imamo alarmnu situaciju i kako pod hitno moramo početi rezati budžet, no odgovor koji sam tada dobio glasio je ovako: ‘Slušaj, imamo Olimpijske igre za nekoliko mjeseci, ne smijemo uznemiriti cijelu populaciju i dozvoliti si štrajkove i sve to taman prije Olimpijskih igara’ – prisjeća se Doukas.
Umjesto reforme javnih financija, Grčka je posuđivala i posuđivala, a banke su se samo redale. Tržišta nisu vjerovala u nikakav rizik jer je euro bio ‘njemački zaključan’. Grčka je mogla posuđivati jeftino i s malim kamatama. Dobivala je kredite, više manje, kao i Njemačka. Razlike u stopama po kojima su velike, i one malo manje, ekonomije mogle posuđivati, kao da su nestale. Odjednom, nekim čudom sve su zemlje bile Njemačka, a to nije bio plan, priča Dietrich Von Kyaw, njemački ambasador u EU, za vrijem 90-ih godina prošlog stoljeća.
– Nismo predvidjeli da bi zbog lijepog i uspješnog monetarnog sustava svatko dobio vrlo slične uvjete kao Njemačka. Sada se sve polako vraća na mjesto prije monetarne unije, rekao je Von Kyaw dodavši kako tržišta jednostavno nisu vidjela dugove veličine najvećih planina i svakako podcijenila rizik.
Njemački grijeh
Uz limit deficita od 3 % BDP-a, članice eurozone također su morale držati svoj ukupni dug ispod 60 % BDP-a. Potpisale su Pakt o stabilnosti i rastu prema kojem Vlade mogu biti novčano kažnjene dopuste li probijanje limita. Međutim, Francuska i Njemačka prekršile u ta ista pravila na kojima su inzistirale za sve druge članice.
Njemačka, velika europska, financijski disciplinirana, zemlja borila se financijskim problemima i velikom rupom u proračunu koju je napravilo ponovno spajanje s Istočnom Njemačkom. Čak i gospodin Von Kyaw priznaje da je Njemačka ‘zgriješila’, tj. prema njegovim riječima to zapravo i nije bio ‘grijeh’, već je Njemačka ‘fleksibilizirala rasporede’.
– Ali kada velika zemlja to napravi, kako onda kasnije nametnuti manjim zemljama, kao na primjer Grčkoj, da slušaju pravila? – upitao se Von Kyaw o situaciji koja je svakako utjecala na pogled Grčke na posljedice kršenja pravila.
– Bilo je pritiska, ali ne onakvog koji bi vam slomio vrat. Svi koji su mogli pročitati brojeve, mogli su vidjeti da su ti brojevi loši, rekao je Peter Doukas.
Zapravo, kada je Doukas 2004. godine preuzeo ured, Pakt o stabilnosti i rastu bio je već praktički mrtav pa je zapravo lekcija povijesti ta da bi se eventualni novi sporazumi trebali slagati kada jedna od velikih nacija u budućnosti prekrši pravilo.
Autor: K.K.| dnevno