Stagnacija kao način života u Europi
Bez obzira na sve bitke kroz koje je Grčka prošla kako bi zadovoljila zahtjevne kreditore, europski problemi ne nestaju.
Zbor raznih mjera koje su europski dužnosnici poduzeli tijekom skoro tri godine dužničkih problema koji su počeli u Grčkoj, krizna groznica se znatno smanjila zadnjih mjeseci – kao i strahovi da bi se unija eura mogla iznenada raspasti. No, kriza je oživjela mračnu stvarnost Europe: gospodarsku stagnaciju na većem dijelu kontinenta i duh još jedne krize u manje od tri godine nakon što je recesija nestala.
Grčki čelnici su se u četvrtak dogovorili o novom paketu strogih mjera štednje, u nadi da će dobiti novi paket od 130 milijarda eura spasa od Europske unije i Međunarodnog monetarnog fonda kako bi se izbjegao bankrot u ožujku. Taj sporazum, koji je na neki način mikrokozmos u europskim poteškoćama, kao slična mjera prihvaćen je u drugim dugovima opterećenim zemljama u uniji eura, uključujući Portugal i Irsku.
Mnogi ekonomisti kažu da će stezanje remena samo gurnuti druge države u recesiju, iscrpiti gospodarstva i napraviti malo za rješavanje sustavne slabosti koja opterećuje europske banke. Tržišta su nedavno zauzela optimističniji stav prema Italiji i Španjolskoj, tržišta za koja se strahuje da bi grčka „zaraza” mogla udariti, s gorim regionalnim posljedicama. U zadnje vrijeme troškovi posuđivanja obje zemlje su pali na održivu razinu. Pod novim političkim vodstvom Rim i Madrid nastavljaju s planovima za restrukturiranje koji imaju za cilj ne samo smanjiti visoke dugove i deficite, nego i položiti temelje za eventualni gospodarski rast.
Ulagači su također razuvjereni kroz poteze Europske središnje banke za smanjenje kamatnih stopa i otvaranje pipa za novac da će banke biti zaštićene i ne će biti pritisnute uz zid. Za Nicolasa Vernona, istraživača u Breugel gospodarskom istraživačkom centru u Bruxellesu, to znači da će Europa moći lakše disati, bar neko vrijeme. „To ne znači da su problemi riješeni. No, to uklanja neku vrstu kratkoročnog pritiska i može stvoriti začarani krug.”
To ovisi o tome kako će gospodarstva eurozone djelovati u mjesecima i godinama koje dolaze. Ulagači koji su jednom kritizirali zemlje koje nisu prihvatile stroge mjere štednje, su nedavno priznali da previše štednje stišće rast, i čini težim, a ne lakšim, otplatu dugova.
Već postojeća razlika u rastu između bogatih zemalja sjevera i onih koji su na južnom rubu još više se proširila prošle godine, dok one koje se nalaze u recesiji – kao Grčka i Portugal posebno, izgleda stvaraju ultra sporu zonu u eurozoni.
Slaba gospodarstva će biti teret Europi u godinama koje dolaze. Ona već potiču na slabljenje rast u Njemačkoj i nekada robusnim zemljama kao što je Francuska, dok u obje zemlje izvoz u druge europske zemlje pada.
Ostaju snažne sumnje oko grčke sposobnosti da oživi svoje gospodarstvo i generira dovoljno rasta kako bi ispunila cilj smanjenja njenog duga na 120 posto njenog godišnje bruto proizvoda u 2020. – a to je cilj koji je postavila Europska unija i MMF. Grčki dug je sada 142 posto njenog domaćeg bruto proizvoda. Nezaposlenost u Grčkoj je dosegnula 21 posto u studenom, dok je industrijska proizvodnja pala za 11 posto u prosincu.
Izvor: THE NEW YORK TIMES
