Opatijski memento Predsjednika Josipovića

Pokušaj  da nas se navuče na sociopatsku prilagodbu života u kokošinjcu u kome je dozvoljeno samo ‘pijetlu’ kukurikati!

„U suvremenom europskom društvu nema opasnosti od lijevog radikalizma i ekstremizma“ – reče Predsjednik Ivo Josipović neki dan u Opatiji, povodom obilježavanja “Dana antifašizma”, te odmah potom iskaza strahovanje od desnog ekstremizma, koji ponekad u klupama EU parlamenta dobije više mjesta nego bi bilo poželjno. Iz rečenog ostaje nejasno je li svaka desnica po sebi ujedno i ekstremna, tj. nešto loše  ili je mislio samo na dio desnice.

Pri tom se osvrnuo na slučaj Grčke dovodeći ga u vezu s potrošenim liberalnim kapitalizmom, koji ne pronalazi prave odgovore na krizu, što pogoduje jačanju nasilnih nacionalista. No, kome to prijeti opasnost od ekstremne Grčke desnice i znači li to da bi i 01. Maja trebalo prestat obilježavati kao državni praznik? LOL

„Virus radikalizma u, za njega, povoljnim uvjetima, vrlo brzo zarazi čitav organizam i uništava demokraciju“ – reče Predsjednik, aludirajući da su nasilni  prosvjednici u Grčkoj oni koji uništavaju svoju državu, a ne oni na vlasti, nedemokratski izabrani, ili pak oni izvana koji su proizveli krizu, s ciljem otvaranja državnog stečaja i oduzimanja  suvereniteta kao prvoj u nizu svojih članica. Naravno, o ovom zadnjem nije ni govorio, iako je svakom tko ima oči jasno što je po srijedi. Zato je sasvim opravdano da se upitamo koji je pravi motiv vodio Predsjednika da na jednom ‘antifašističkom spomenu’ dovodi u vezu razložna nezadovoljstva radnika i građana jedne države s radikalnim desnim snagama.

Ono što je i vrapcu na grani jasno jest da je na jednom takvom kritičnom mjestu i trenutku bilo dovoljno izreći riječi „desničarski ekstremizam“ pa si već dobio pogodno tlo za sve ostalo što si mislio posijati. Svi znamo da su gnojivo i pesticidi poželjna sredstva ukoliko želimo da  urod brže i bolje prispije, bez obzira o kojoj vrsti ‘biljke’ se radi. A ako je itko majstor u takvoj vrsti posla, to su upravo ovi ‘producenti’ koji su nas punih pedeset godina ‘obrađivali’. No, koja je to sada biljka koju treba ‘potaknuti’ i omogućiti da ugleda svjetlo dana?

Budući je povjesničar Franko Dota u svom izlaganju rekao kako danas u Hrvatskoj politički desničari svoje aktivnosti kanaliziraju isključivo unutar okvira parlamentarne demokracije (a svi znamo da je njihova uloga u tom političkom segmentu minorna), valjda i sam svjestan činjenice kako se na čelu jedne od njih nalazi bivši predsjednik, a sada član Rotary Club-a, Danijel Srb, a humanista Lino Veljak naveo primjer Mađarske kojoj, prema njegovom viđenju stvari,  EU ne zamjera zbog ograničavanja ljudskih prava, a prigovara zbog manjka autonomije banaka, za pretpostaviti je kako je cijela priča bila usmjerena kao preventivna mjera kojom se misli utjecati na građane Hrvatske u slučaju pojave nasilja na našim ulicama i trgovima, tako što će ih se unaprijed etiketirati kao ‘desničare’, tj. kao nešto ekstremno i neprihvatljivo.

Sve nekako ispade po onoj narodnoj pošalici „Para nema – Pare nisu problem“, odnosno „Vi ste krivi ukoliko od toga pravite problem!“  A vrhunac cijele farse bila je Predsjednikova rečenica: „Antifašizam vidim kao borbu za vrijednosti“. No, koje to vrijednosti, gospon Predsjedniče?  Nije li preočito  kako ste ih vezali uz EU-centralizam, a ne uz ostvarenje prava i zaštitu onih koji zbog manjka  istih prosvjeduju?

A upravo tu se krije istinski problem! U pokušaju da nas se navuče na sociopatsku prilagodbu života u kokošinjcu u kome je dozvoljeno samo ‘pijetlu’ kukurikati!
Zato bismo se mogli u neku ruku i složiti s Josipovićevom izjavom (sic!) da  „u suvremenom europskom društvu nema opasnosti od lijevog radikalizma i ekstremizma“, kad znamo da je skoro sva politika koncentrirana samo u jednom smjeru, tj. ka centru. Ali ne kao ‘centru’ koji drži do temeljnih ljudskih i duhovnih vrijednosti, nego upravo suprotno, kao centru moći, tj. ‘centralizmu’.

U tom smislu ‘oni’ ne skreću niti lijevo, niti desno. Politička desnica im služi jedino da poput Amera talibanima pođubre njivu na kojoj misle orati i svoje hibride sijati. Jedino s čim ne računaju jeste da postoji Onaj istinski koji vedri i oblači, i da, ma koliko god oni mislili suprotno, o Njemu ovisi tko će od svega imati više koristi, a tko štete. U trenutku kada se najmanje nadaju mogao bi im se preko noći dogoditi istinski CENTAR, ili  na hrvatski prevedeno: „U sridu!“, kao nekoć ‘crvenom zmaju’ i njegovim gulagima ili nekadašnjim graditeljima babilonske kule, kada su u jednom danu bili ‘de-centralizirani’, jezici pomućeni, a oni potom raspršeni.

Gospodin Josipović bi trebao uvažiti činjenicu da nije rad taj koji nas oslobađa (kao što reče na opatijskom skupu), nego vjera u Božje Milosrđe i Njegovu svemoćnu Desnicu, po kojoj nam sloboda dolazi kao Dar, i da su dobra djela plod zahvalnosti, koja smo dužni činiti. Na prvom mjestu prema Bogu, a potom onima koji su prolili svoju krv za slobodnu Hrvatsku.

Obraćenje k istinskim duhovnim vrijednostima su uvjet zdravom i prosperitetnom društvu, a ne zaokrenutost k babilonskom centru moći (s pozivima na lojalnost i veći rad) koji za cilj ima ropstvo naroda i pojedinaca.

Govoriti o antifašizmu kao borbi za vrijednosti, a ispustiti antikomunizam, (opet i po tko zna koji put) nedvojbeno upućuje na postojanje motiva koji su na strani jedne ‘nove  pravednosti’ koji u osnovi ima isti onaj ‘stari’ internacionalizam s naglaskom na radikalno i ekstremno jak centar globalne moći. Memento mori!      

Miljenko Bušić

Odgovori

Skip to content