VELIKI BRAT SE SVUGDJE UPLIĆE AKO MU TO DOZVOLIMO
Ako se pravna država pretvori u državno-odvjetničku državu tko će se spasiti? Dovoljno je zamjeriti se Velikom bratu, pa da se on odmah potuži državnom odvjetniku. Ima i onih koji su prepoznali da je lažno svjedočenje unosno zanimanje.
Velikom bratu smetaju ljudi koji previše znaju, smetaju mu seljačke bune, prosvjedi radnika i sindikata. Smetaju mu novinari koji hrabro ukazuju na grijeh strukturâ i prave probleme u društvu. Smetaju mu ljudi sretna lica pa je propisao da je smijeh kršenje etičkog kodeksa. On, koji nimalo ne drži do pristojnosti, drugima drži lekcije o moralu i poštenju. On, koji sve čini iz pohlepe i gramzljivosti boji se onih koji bi ga mogli razotkriti i doznati njegove tajne. Osudit će sva zla ovoga svijeta, a svoja vlastita će sakriti. Zato se bavi prisluškivanjem, lažnim optuživanjem i izmišljanjem priča o drugima. Gotovo da nema institucije koju neki Veliki brat ne nadzire, ili bar želi nadzirati.
Protivim se teorijama zavjere jer često vode u krivom smjeru, ali zbilja se ponekad pod krinkom antikorupcijskog programa, borbe protiv terorizma i antirecesijskih mjera kriju zavrzlame i političke igre bez granica. Kriza je natjerala “inkvizitore ledenog doba’’ da krenu u masovni pljačkaški pohod i unifikaciju svijeta. Ti inkvizitori su demagozi, rušitelji zapadne civilizacije koji privatizaciju svijeta provode zahvaljujući krizi duha koja se širi putem duha mlakosti.
Europsku epohu banalnosti lucidno je predvidio još 1930-e španjolski filozof José Ortega y Gasset. U knjizi Pobuna masa piše: ,,Politika se žuri ugasiti svjetlo da bi sve mačke bile iste (…) Politika proizvodi čovjeka-mase, hermetičkog pojedinca koji nije otvoren za istinu na jednoj višoj instanciji.“
Čovjek-mase, kako ga naziva Ortega, nema program, projekt, ne zna kamo ide, ne radi dugoročnu razvojnu strategiju, ne planira. Vlast čovjeka-mase svodi se na izbjegavanje konflikta i bijeg od problema. Čovjek-mase potpuno se prepušta struji vremena, korupciji i egocentričnosti što vode društvo u ledeno doba i diktaturu prosječnosti. Čovjeka-mase zanima samo blagostanje, ali ne i uzroci tog blagostanja.
Njime naizmjenice upravljaju strah i požuda. Suprotno duhu mlakosti je duh jakosti koji podrazumijeva askezu, herojska djela i dosljednu borbu za ideale. Duh je naša stvarna mogućnost transformacije koja nas čini ljudima. Jedino nas duh može izdići iznad površnosti, nasilja i kiča. Lišiti se duha, znači otvoriti put Velikom bratu da započne s još jednom erom totalitarizma. U eseju o fenomenu privatizacije svijeta ekonomski analitičar Jörg Huffschmid razotkriva kako se pohlepa velikih korporacija sve više usmjerava sa gospodarstva na kulturne i socijalne usluge, kao što su obrazovanje, zdravstvo, socijalno osiguranje.
Koliko je u pravu, svjedoči pismo koje je nedavno objavio američki portal The Huffington Post o tome kako se pojedine korporacije sve više bore za nadzor nad državnim zatvorima. CCA (Corrections Corporation of America), drugi najveći operater privatnih zatvora u SAD-u, nudi zakup državnih zatvora u 48 saveznih država. U zamolbi za sklapanjem ugovora s državom CCA jamči popunjenost zatvornih kapaciteta za 90%. Što više zatvorenika, to veća zarada, jer privatni zatvori ostvaruju profit ovisno o broju zatvorenika, budući im država isplaćuje određenu svotu po glavi zatvorenika. Da bi korporacije popunile zatvorske kapacitete dolazi do tijesne suradnje između lokalnih sudova i kompanija.
Kritičari se pitaju nije li to put za masovno uhićenje nevinih osoba? Važno je napomenuti da je korporaciji CCA privatizacija zatvora u posljednjih 20 godina peterostruko povećala profit. Poznato je da mnogi imigranti završe u takvim zatvorima. Prošle godine, savezna država Ohio je korporaciji CCA prodala svoj najveći zatvorski kompleks radi krpanja proračuna. Državni službenici su zaključili kako će privatizacijom zatvorskih kompleksa godišnje uštedjeti oko tri milijuna dolara. Jedan od izvršnih direktora u kompaniji CCA, Damon Hininger, otvoreno izjavljuje: “Unatoč financijskim poteškoćama u zemlji, mi smo jako dobro pozicionirani na tržištu.
Zapravo, upravo zbog tih financijskih tegoba i kroničnog nedostatka novca u javnom sektoru, vjerujemo kako naša kompanija može puno pridonijeti našim klijentima (državi).” Privatna zatvorska industrija direktno ovisi o represivnim zakonima. Ako želi popuniti kapacitet zatvora od 90%, a toliko nema počinitelja kaznenih djela, korporacija ih mora stvoriti.
Sad se vidi koliko je njemački književnik Thomas Mann bio u pravu kad je jednom rekao: ,,Dođe li fašizam ikada u Ameriku, doći će u ime slobode.“ A što reći na istraživački institut Heartland Institute čiji je cilj uz financijsku podršku velikih korporacija globalno zatopljenje proglasiti zavjerom? Prema podacima američkog lista Mother Jones cilj instituta HI nije samo stvarati podobne istraživačke radove, već i ,,podučavati“ studente kako su sve priče vezane uz klimatske promjene samo tlapnje i razne ,,teorije zavjere“. Čak su aktivno lobirali da se takvi programi uvrste u škole i fakultete u SAD-u.
Tko će se spasiti u državi u kojoj se pravda kupuje novcem, a velike korporacije određuju što je istina, a što laž?
piše: Silvana Dragun
