Predsjednik: Kako se Island hrabro suprostavio Velikoj Britaniji
”Ako kolaps financijskog sektora može jednu državu poput Islanda baciti na koljena, što tek onda može proizvesti u zemljama koje nisu toliko stabilne?” pita predsjednik Islanda Olafur Ragnar Grimsson u podužem intervjuu koji je nedavno dao novinaru Adamu Tayloru.
Olafur tvrdi da snaga njegove zemlje dolazi od spoznavanja da problem nije samo ”ekonomski i financijski”, nego ”složen socijelni, politički, pa čak i sudski” izazov.
Nakon krize Island je proveo cjelovitu sudsku istragu i krenuo protivno ”prevladavajućih ekonomskih ortodoksija američkog, europskog i MMF oblika.” Olafur kaže da voli misliti da je MMF naučio više od Islanda za ovo vrijeme, nego obrnuto, da je Island išta imao naučiti od MMF-a.
Glavni primjer ovog islandskog pristupa je odbijanje da se upumpava novac u propale banke. Odluka je u to vrijeme bila kontroverzna, no sad izgleda sve mudrijom. ”Nikad nisam shvaćao argument – da je privatna banka ili investicijski fond na neki način važniji za dobrobit i budućnost ekonomije od industrijskog sektora, telekomunikacijskog sektora, kreativnog sektora ili proizvodnog sektroa.”
Postoji, naravno, i drugi aspekt. Nezgodna situacija se stvorila kad su Velika Britanija i Nizozemska tažile novac za svoje državljane kojima su ispražnjeni islandski računi, a Island je to odbio. Incident je pokrenuo veliku diplomatsku aktivnost, no Island je odbio platiti tako da je Britanija čak koristila ”protuterorističke zakone” protiv države Island.
Olafur je tad prvi put iskoristio pravo islandskog predsjednika i uložio veto na vladinu odluku da isplati potraživanja koje Britanija je tražila. I to je uradio dva puta i oba puta je zakon na referendumu odbijen u visokom postotku od skoro 100%.
”Bilo je uistinu jako teško,” govori Olafur. ”Svaka velika financijska institucija, i u Europi i na Islandu, bila je protiv mene, i bilo je snažnih sila, i na Islandu i u Europi, koje su mislile da je moja odluka potpuno suluda.”
Također, predsjednik Islanda okrivljuje Britance, posebice Gordona Browna, za kojeg smatra da Islanđanima duguje ispriku. Olafur povezuje situaciju sa Falklandskim ratom, dodajući da je bila ”velika uvreda” da ”jedna od najmiroljubivijih zemlji na svijetu, utemeljitelj NATO-a, snažan saveznik Britanije u Drugom svjetskom ratu, bude stavljena zajedno sa Al Qaidom i Talibanima na službenu listu terorističkih organizacija.”
Island nije imao izbora, kaže Olafur.
Nakon 2008. islandski odnosi sa Europom bili su napreti. Bilo je to za vrijeme večere sa stranim diplomatima kad je Olafur rekao ”Sjeverni Atlantik je važan Skandinaviji, Sjedinjenim Državama i Britaniji. To je činjenica koju ove zemlje sad izgleda ignoriraju. U tom slučaju, Island bi trebao potražiti nove prijatelje.”
Zbog toga sigurno nije slučajnost da prijemna soba u predsjedničkoj rezidenciji sadrži fotografije Olafura sa Vladimirom Putinom i Hu Jintaom – a nema ni jedne fotografije europskih lidera.
Olafur ipak naglašava da njegov problem nije Europa, nego europski i američki bankarski sustav. Kaže da je islandska lekcija da ”Ako želiš da ti ekonomija napreduje u 21. stoljeću, veliki bankarski sektor, čak i vrlo uspješan bankarski sektor, je loša stvar sama po sebi.”
”Čak bi se moglo tvrditi da što je bankarski sektor veći, to je onda tim gora vijest za vašu ekonomiju,” dodaje Olafur usput spominjući i nekompetentne rejting agencije kao dio cijelog problema.
Naprotiv, Island kao zemlja sad se nada da za svoj razvoj i prosperitet neće koristiti samo svoj kreativni i intelektualni kapital, sad oslobođen od zatočeništva financijske industije, nego da će iskoristiti i svoj jedinstveni zemljopisni položaj.
Pročitajte više na Business Insider
