MEDIJI U SLUŽBI PSIHOLOŠKO-PROPAGANDNOG RATA
“Teže je razbiti predrasudu nego atom”– Albert Einstein.
Istina nije relativna, nego cenzurirana. Javno znanje nije objektivno i istinito znanje. Zabranjeno, cenzurirano znanje, prijetnja je dominantnom javnome znanju, dominatnim vrijednostima, teorijama i svjetonazoru.
Svjesni da postoje “štetna” znanja kojima vladajuće elite zabranjuju pristup da bi zaštitile svoje interese kod građana pobuđuje nepovjerenje u institucije. To što masmediji dominiraju prostorom javnog znanja ne znači da su taj prostor ispunili istinitim i objektivnim znanjem. Javni prostor se pretvorio u bojišnicu NWO (Novog svjetskog poretka) što je tipično za totalitarno društvo. U totalitarnom društvu primarna funkcija javnog znanja nije prezentacija istine nego kontrola i nadzor ukupnog društvenog znanja u korist vladajuće elite.
Dezinformacija kao manipulacija objektivnosti koristi se kao oružje protiv “državnog neprijatelja”. Prema Alvinu Toffleru postoji šest ključeva koji utječu na javno mnijenje u propagandno-informacijskom ratu:
1. optužiti suprotnu stranu za zločine i krvoločnost;
2. hiperbolički napuhati važnost zbivanja;
3. demonizirati ili dehumanizirati protivnika;
4. polarizacija: tko nije s nama, taj je protiv nas;
5. poziv na (Božju) kaznu i sankcije;
6. voditi metapropagandu: diskreditirati propagandu protivničke strane.
Manipuliranje s dostupnošću podataka ostvaruje se reduciranjem informacijskih izvora u mainstream medijima. Suvremeni čovjek osjeća da je uskraćen za relevantne informacije. Svjestan je da je bit manipulacije u izvrtanju činjenica i zbog toga sumnja na zavjeru, ali ne zna tko iza toga stoji.
Prema A. Toffleru metapropaganda je najmoćnije sredstvo za manipuliranje ljudskim umom, jer dovodi u pitanje sve što dolazi od strane ideološkog neprijatelja. Taj neprijatelj su za proroke New Age-a reptilijanci, za desničare židovsko-masonski lobiji i iluminati, za neomarksiste korporatistička elita, itd. Teorije zavjera šire strah i stvaraju predrasude. One su neka vrsta ”metafizičke sociologije” kako kaže kolumnist “Glasa Slavonije” Ivica Šola, jer mnogo pojedinačnih događaja žele čitati pod vidom nekog prvog principa. Možemo ih tumačiti kao dio kolektivne paranoje, senzacionalistički eskapizam frustriranog uma koji silom želi razotkriti i uništiti globalnog neprijatelja.
Pod krilaticom ”otvorimo oči i razotkrijmo zavjerenike” često se krije bijeg od stvarnih neprijatelja, onih u nama samima. Najbolji način da se oslobodimo globalne manipulacije je da promijenimo sebe, svoj život i loše navike. Tiha revolucija protiv dehumanizacije čovječanstva počinje kad pobijedimo narcisoidni konzumeristički mentalitet i defetizam u sebi. To će biti pravi znak da smo izišli iz matrixa zarobljene svijesti i neoliberalnog socijalnog inženjeringa. ”Ne suobličujte se ovomu svijetu, nego se preobrazujte obnavljanjem svoje pameti da mognete razabrati što je volja Božja, što li je dobro, Bogu milo, savršeno” (Rim 12,2; 1 Iv 2,15-17).
Komunističke vlasti provodile su psihološke operacije na idejnoj i ideološkoj razini. Protuobavijest kao sredstvo borbe protiv svojih protivnika, koristili su sovjetski komunisti predviđeni Lenjinom. Sovjeti su razlikovali tri vrste propagande: crnu, bijelu i sivu propagandu.
Prave teorije zavjere na informacijskom bojištu kriju se iza različitih interpretacija povijesnih zbivanja. Te različite interpretacije proizlaze od različitih vrijednosnih kriterija kojima se utječe na kolektivno pamćenje. Stručnjaci navode nekoliko takvih metoda; proizvodnja determiniranog kaosa, proizvodnja pristanka, proizvodnja identiteta i na kraju proizvodnja zaborava. Psihološkim operacijama se šire glasine, dezinformacije, vode dijalozi s pažljivo odabranim sudionicima. Uređivačka politika pojedinih medija u službi je takvih psiholoških operacija.
Silvana Dragun
