OČE NAŠ, meditacija
OČE NAŠ – Obraćamo se Bogu, koji je naš otac.
To znači da smo dionici božanske naravi. Prije krštenja bili smo potopljeni grijehom i smrću, a sada imamo život vječni. Molimo stoga na početku Boga da budemo dostojni te milosti. Kao što majka pazi na dijete, isto tako Bog štiti nas. Sv. Pismo kaže da kad bi i koja majka zaboravila na svoje dijete, Bog nas neće zaboraviti nikada. To je radosna vijest, to je ono što svi trebaju znati. A da li ja doživljavam Boga kao svog oca ili kao nekog tko će me kazniti kad pogriješim? Neće li roditelj uvijek oprostiti svome djetetu?
Dok govorimo riječi Oče naš, spominjemo se također da kao što je dijete slično majci ili ocu, mi trebamo biti slični Bogu. Zato ovdje molimo Boga da nam podari tu milost da možemo živjeti životom koji je Njega dostojan i kajemo se za svaku situaciju u kojoj smo izgubili onu sličnost Bogu.
Kažemo Oče naš, a ne Oče moj, jer to znači da smo svi djeca istog Oca. Zato moramo početi praštati, ne se dijeliti, jer u Isusu prestaje dijeljenje. A grijeh i mržnja su oni koji dijele ljude.
KOJI JESI NA NEBESIMA – To što je Bog na nebesima znači da je izvan naših ljudskih spoznaja, neograničen prostorom i vremenom, te mu je zato sve moguće. Ali On je ujedno stalno prisutan u našem životu, poznaje svaki detalj našeg bića. Uvijek je uz nas, zato se ne treba plašiti što budućnost donosi. Molimo Boga da učvrsti našu vjeru u tu istinu, kako se ne bi izgubili u strahovima i prolaznostima ovoga svijeta, nego uvijek vjerovali da je On uz nas, da nas ljubi i da nas vodi k našem spasenju. Iako će ponekad situacije u životu izgledati beznadne, moramo vjerovati da je i u njima Bog prisutan. Moramo vjerovati da nas ponekad On usmjerava putovima koji nam se čine bezizlaznim, ali da je to zato da bi se ojačalo naše pouzdanje i ufanje u Njegovu ljubav. Ako nemam tu vjeru, ne živim životom djeteta Božjeg. No, Bog će mi tu vjeru dati samo ako zatražim.
Za Boga kažemo da je na nebesima. To te potiče da razmisliš što je važno u tvome životu, da li nebesko ili zemaljsko? Je li doista važno samo da skupljaš materijalna dobra, ili je važno da najprije živiš? Da li je važnije da sve imaš ili da najprije budeš? Kad si sretniji – onda kad uživaš sam u svojoj imovini, ili kad je podijeliš s drugim? Učiniti nekome radost – samo tad postaješ radostan. Obratiti se – to je temelj da bismo uživali život i da bismo bili sretni. Obraćenje – to je uvjerenje da se život može spasiti samo tako da ga se izgubi, a to znači da se izgubi sve ono što je privid života.
SVETI SE IME TVOJE – Spoznajemo da je na nama da Božje Ime proslavljamo među ljudima. Zadatak je svakog Isusovog učenika da pronosi Njegovo Ime svijetom. Bog me ovdje pita je li me sram spomenuti njegovo Ime u društvu ili sam ponosan na to Ime. Molimo Boga da izlije na nas Duha Svetoga kao bismo bili sposobni navješćivati Božju Riječ. Isto tako molimo da se mi sami promijenimo kako bi drugi vidjeli naša dobra djela i slavili našega Boga. Također molimo i za one koji pogrđuju Božje Ime, da im Gospodin bude milostiv i da ih obrati. Ali ako smo mi sami u grijehu, ta molitva neće biti uslišana. Ako si ti ugašena svijeća, ne možeš zapaliti drugu svijeću. No, ako se obratiš, nemoguće je da ljudi oko tebe ostanu isti.
DOĐI KRALJEVSTVO TVOJE – Kraljevstvo nas Božje želi zaštititi, osloboditi, učiniti sretnima, da uživamo život. Ne da patimo i glumimo da smo sretni, ne da uzalud skupljamo blago, a ono nas ne može usrećiti jer se bojimo, jer su užici kratkotrajni, a praznoća u našem srcu golema.
Spominjemo da mi kršćani živimo za ono što dolazi, a ne od onoga što je bilo. Naš je cijeli život samo most koji prelazimo i koji nas vodi ili u vječni život ili u propast. Kako bismo hodili onim prvim putem, moramo već ovdje na zemlji stvarati Božje kraljevstvo. Molimo Boga da nas obrati tako da bismo bili sposobni živjeti ne životom ovoga svijeta, nego životom istinskih učenika Isusa Krista. Molimo Ga da nas obdari darovima Duha kako bismo bili u stanju živjeti Evanđelje, živjeti po Božjim zakonima i imati život u izobilju jer je Isus zbog toga i došao.
Isus kaže: “Tražite najprije kraljevstvo Božje i sve ostalo će vam se nadodati.” No, mi u našim molitvama tražimo sve ostalo, osim kraljevstva Božjeg. Neprestano tražimo da u našem osobnom životu živimo dobro. A Evanđelje je radikalan izlazak, to je egzodus iz našeg mentaliteta i ulazak u Božji. To je jednostavno odricanje od naših misli i dopuštanje da Bog ima svoje misli i da one budu ispravne u našem životu. Jer “Božje misli su iznad ljudskih misli kao što je nebo iznad zemlje”.
BUDI VOLJA TVOJA – Molimo Boga da sve ono što je stavio u nas, naše želje i čežnje, On ostvari. Kad se bojimo prepustiti volji Božjoj događaju nam se loše i neočekivane stvari, te postajemo nesretni. Volja je Božja bolja od onog najboljeg što sami sebi možemo zaželjeti. Vjerovati Bogu znači uvijek očekivati dobro. Ne gledati na negativnosti koje nam se neprestano serviraju, ne prepustiti se pesimizmu koji je ovladao ljudima. Mi znamo da Bog upravlja svijetom, da je On sama ljubav i milosrđe, i da od Njega uvijek dolazi samo dobro.
Bog me pita: “Vjeruješ li da sam ja svemoguć i dobar? Ako sam svemoguć, onda mogu! Ako sam dobar, onda hoću!”
KAKO NA NEBU, TAKO I NA ZEMLJI – Želimo reći da kao što na nebu uživaju naši pokojnici i sveci, neka i mi uživamo ovdje na zemlji. Neka ne bude nebo prostor sreće i blaženstva, a zemlja prostor pakla, mržnje i ratova. Molimo od Boga milost, da upravo mi, ovako nesavršeni i slabi, možemo mijenjati zemlju, jer se Bog uvijek i služi upravo takvim oruđem. A što ja činim po tom pitanju?
Ne trebaju nam velike riječi da bismo nekoga obratili. Što više govorimo, to više činimo neuvjerljivima sami sebe i ono što je u nama. Svijeća ne treba govoriti ljudima: “Gle, ja svijetlim, brže dođi u svijetlo”. Ona time što svijetli poziva ljude. Činimo tako i mi. Naša dobrota, ljubav, povjerenje poziva svakog čovjeka. Ljudi koji su dobri, koji pokazuju da su sretni zato što su s Bogom, oni privlače i kraj njih bi svatko želio biti. Molimo Boga da nam da takve ljude i da mi sami postanemo takvima.
KRUH NAŠ SVAGDAŠNJI DAJ NAM DANAS – Spominjemo se da postoje tri vrste kruha: materijalni, euharistijski i Riječ Božja. No, mi se prvenstveno brinemo za materijalni kruh, a ostala dva nerijetko zanemarujemo. Bog te stoga ovdje pita, koji je cilj tvoga života. Da li je to samo raditi da bi se imalo za jelo i jesti da bi se moglo raditi? Ja li tvoj život zatvoren u tom krugu ili ipak misliš da postoji neki viši smisao postojanja. Je li uistinu jedini smisao života sakupiti što više bogatstava kako bi se moglo što više uživati? Ali, ne čeka li nas sve na kraju smrt? I neće li nam materijalno bogatstvo, koje smo ovdje sakupili nepošteno ili smo ga škrto čuvali za sebe, nakon smrti biti na osudu, a ne na užitak.
Molimo Boga da nam otvori oči kako bismo sakupljali bogatstvo koje će nas učiniti velikima na nebu. To bogatstvo je ljubav, dobra djela, milosrđe i, iznad svega, prijateljevanje s Isusom Kristom. No, da bismo bili prijatelji s Njime, moramo Ga najprije susresti. Upravo k tome treba voditi naša molitva.
Molimo također da kruh koji nam Bog daje, ne zadržimo samo za sebe, nego da ga podijelimo s drugima. On ne traži od nas da budemo siromašni, no traži da i drugima pomognemo s onime što smo primili od Njega. Ako mi čovjeku koji nas treba ne otvorimo svoje srce i svoja vrata, kako možemo očekivati da će Bog nama otvoriti svoja vrata?
Daj nam danas znači da iskazujemo povjerenje u Boga. Vjerujemo da nam On uvijek hita u pomoć kad Ga zazovemo, jer Božje danas je vječnost. Vjera je najveća snaga u čovjeku. Vjera je spoznaja da sve što imamo dolazi od Boga i da nam Bog uvijek pomaže. Gdje god bili, što god radili, nikad nismo sami. Zato mudar čovjek pazi da se nikad ne odjeli od Boga. On je zato moralan, čestit, pošten, pravedan, on se moli Bogu, stalno se podsjeća da sve ovisi o Bogu, da mu je sudbina u Božjim rukama i da je zato najvažnije u životu biti prijatelj s Bogom. Molimo zato ovdje Gospodina Boga da nikad ne raskinemo prijateljstvo s Njime.
OTPUSTI NAM DUGE NAŠE KAKO I MI OTPUŠTAMO DUŽNICIMA NAŠIM – To je molitva da nam Bog oprosti. Svaki naš grijeh napravi dug prema ljudima. Grijeh ne vrijeđa samo Boga, već i tebe i ljude oko tebe. Zašto ljudi u tebi ne vide primjer pravog Isusovog učenika? Da li su ti Njegove poruke o opraštanju samo lijepe riječi ili životno načelo?
Ljubiti neprijatelja znači da ljubav u nama nadilazi mržnju. Onaj koji ljubi neprijatelja – taj ga je pobijedio, a ako ga mrziš onda si jadan i on te je pobijedio. Oprostiti znači osloboditi se mržnje, osloboditi se zla koje nas razdire. To je nemoguće bez Božje pomoći. Samo uz nju možemo shvatiti da su drugi pored nas zločesti kako bismo mi naučili biti strpljivi. Molimo Boga da skrši naš ponos i našu oholost, kako bismo bili sposobni biti Njegova djeca.
NE UVEDI NA SU NAPAST – Razmatramo kako grijeh nastaje onda kada se ne uspijemo othrvati napasti. Na primjer, napast može biti neka misao, slika u mašti ili na televiziji, nešto uvredljivo što ti je netko rekao… i ti odmah eksplodiraš, ili pak napast može biti neuspjeh nakon kojeg si depresivan. Bog ne napastuje, međutim On dopušta da nas napast snađe, da se tu vidi čiji smo, jesmo li Njegovi ili ne.
Bog me ovdje pita, kako se ja nosim s napastima koje me snalaze? Da li pristajem na napast time što se ljutim na svaku riječ koju mi uputi moj bližnji? Da li sam često nervozan, srdit, pod stresom? Da li se odmah žalim kad me uhvati i najmanja bol? Znam li da Bogu mogu prikazati sve svoje patnje i probleme? Ali prihvaćam li uopće patnju? I da li vjerujem da svaka patnja koju prihvatim na zemlji stvara blago koje me čeka na nebesima?
IZBAVI NAS OD ZLA – Biti zao znači željeti zlo, ili činiti zlo, ili osvećivati se i tome slično. Mi ne želimo biti takvi, molimo da nas Bog odvrati od takvih nauma. Zao čovjek je jadan, vrijedan je žaljenja, on nema budućnosti. On prodaje cijelu vječnost zato jer se ovdje na zemlji na trenutak prepustio svojim nagonima.
Ujedno ovdje kažemo izbavi nas od Zloga. Zli je onaj koji razdjeljuje ljude i onaj koji se isprečuje između nas i Boga. Mi, koji smo kršteni, možemo pobijediti Zloga. Svaka kušnja je točno izmjerena da ne bude za tebe preteška. Pristati na zlo, odnosno grijeh, odnosno zavođenje Zloga, znači ispasti iz one snage koju nam je Bog dao na krštenju. To znači odvratiti se od Boga i pristati na stvorenje. Kada napast dođe, moli: dođi Gospodine Isuse, smiluj se meni.
kristofori.hr | benedikt
