MOZAIK HRVATSKIH SRDACA
HODOČAŠĆE PRED MALU GOSPU U VOĆIN – Više od stoljeća katolički vjernici zapadne Slavonije i Podravine hodočaste Majci Božjoj od utočišta u Voćin. Iako se hodočašća u Voćinu spominju još u srednjem vijeku, prvo zabilježeno čudo na zagovor Majke Božje bilo je ozdravljenje mlade žene Marice Mikić 1884. godine. Od tada deseci tisuća slavonskih proštenjara pješice i vlakom, a posljednjih 40- tak godina i autobusima i automobilima dolaze u Voćin tražeći zagovor i pomoć za svoje potrebe kod Majke Marije, najvjernije odvjetnice hrvatskog naroda. Pješice, hodom-časteći Onu kojoj su krenuli u posjetu, hodočasnici vrše pokoru za određenu nakanu.
U nedjelju 2. rujna 2012. povodom blagdana Male Gospe, titulara voćinske obnovljene crkve više od 10 000 proštenjara iz podravske Slavonije došlo je osnažiti svoja srca i prikazati svoje muke i nadanja najvjernijoj odvjetnici Hrvatske u ovom prijelomnom trenutku njene povijesti. Mnogi od njih došli su pješice, a među njima i 200-tinjak slatinskih hodočasnika (uglavnom mladih) predvođeni svojim vjeroučiteljima. Nažalost, nitko od politčara bilo lokalnih, bilo onih na višim razinama nije smatrao da treba nazočiti ovom slavlju. Kao da je sve u ovoj zemlji „slučajno“.
Svete misno slavlje predvodio je požeški biskup msgr. dr. Antun Škvorčević u koncelebraciji sa 30-tak svećenika sjevernog dijela biskupije. U svojoj propovjedi biskup je istaknuo da se u u Voćinu i svim marijinskim svetištima diljem Hrvatske stvara „mozaik hrvatskih srdaca“ koja se poput Marije opredjeljuju za Boga i za njegovu snagu kojom je kroz 13 povijesnih stoljeća vodio hrvatski narod. Trebamo se odreći zločestih i pokvarenih riječi koje nam kroz medije i razne druge načine truju srca malodušnošću i slabošću. Potrebno je usaditi u sebe Božju Riječ, tj. Evanđelje, prebirati u srcu tu Riječ poput Marije i postajati hrvatski prostor u kojem se ozdravlja po pristutnosti te Riječi. Biti poput nje, ne samo slušatelj, već i vršitelj Riječi, mjesto susreta Boga i čovjeka, Neba i Zemlje, početak ostvarenje novog Božjeg svijeta i budućnosti čovječanstva.
„Kad bi po primjeru Marije svaki dan Božju u svoje srce unosio, pa se ti i Bog razumjeli, pa se u Hrvatskoj dogodilo da se Bog i čovjek razumiju u tebi i po tebi, kakva li je je to Hrvatska šansa, veća šansa od svih politika i svih zakonodavstva, jer je Božja u tebi oživjela, a tamo je budućnost hrvatska , tvoja i naša zajednička, gdje su Bog i čovjek razumiju i gdje čovjek nastoji živjeti po Božjem.“ – duboka je poruka požeškog biskupa svima nama.
Pjevački zbor župe Uznesenja BDM iz Nove Bukovice na čelu s voditeljem Antonijom Brzicom svojim je skladnim glasovima još više uzveličao ovo slavlje. Mladići i djevojke (žene) u voćinskim i letničkim narodnim nošnjama u procesiji su nosili sliku Gospe od utočišta kroz okupljeni narod želeći ga potaknuti na još veće predanje Mariji i njenom Sinu čiji su likovi okrunjenji na slici. Pomireni s Bogom i ljudima po sv. Ispovijedi, okrjepljeni božanskom hranom – sv. Pričesti , hodočasnički se narod vratio svojim domovima za željom da se kroz slušanje i razumijevanje Božje riječi u svakome poimenice počne ostvarivati bolja hrvatska budućnost, sukladna Božjem, a ne ljudskim naumima.
Hodočašća su se prekidala za ratnih opasnosti, nakon kojih je svetište župna crkava Pohođenja Bl. Djevice Marije bila devastirana i urušena. Ta franjevačka Crkva prvotno posvećena Svim Svetima, biser kasnogotičke arhitekture, izgrađena je krajem 15. stoljeća. Njena specifičnost i vrijednost su bili rebrasti svodovi u svetištu i lađi u stilu «vladislavske gotike», kao što ih imaju svega nekoliko građevina u Češkoj i Austriji (npr. Vladislavska dvorana u Hradčanima u Pragu). Vlasnik Voćina (od 1490.-1504.) hrvatski herceg i ban Ivaniš Korvin, sina ugarsko-hrvatskog kralja Matijaša, financirao je, a izgradnju crve povjerio učenicima poznatog graditelja Benedikta Rejta.
Crkvu su prvi put zapalili njemački vojnici prilikom povlačenja u svibnju 1944. Nažalost komunističke vlasti u socijalističkoj Jugoslaviji nisu dozvolili obnovu crkve idućih 20-30 godina. Dolaskom mladog svećenika Franje Bosnara 1963. za voćinskog župnika, narod ponovno počinje hodočastiti u Voćin. Slijedećih 10 godina proštenjari dolaze u crkvu bez krova koji je postavljen tek 1973. godine. Poslije 2. Sv. rata Gospin kip (koji je slatinski župnik i mučenik Julije Burger 1944. sklonio u Slatinu) bio je postavljen u slatinskoj crkvi i mnogi su mu vjernici hodočastili, osobito za Malu Gospu. Župnik Bosnar od 1971. uvodi dječje hodočašće na kojem se djeca uz vjerničke pobožnosti natječu u poznavanju vjeronauka i sportskim igrama. Ovo hodočašće 1980. posjećuje nobelovka, osnivačica Misionarki ljubavi – Majka Terezija i misionar otac Ante Gabrić iz Indije. Papa Ivan Pavao II. 1988. podijelio je pismeno u obliku povelje «od sveg srca svoj poseban Apostolski blagoslov Marijinu svetištu u Voćinu i svim sudionicima dječjeg hodočašća».
Tekst i slike: Vlatko Jelenčić
