NEKA ZASJA ČOVJEČNOST
E. Bloch: Bajke ne vole bijedu…
Štala je gola istina. Nemoguće je izmisliti tako malen i neznatan početak. Nije to nikakva izmišljotina. Bajke ne vole bijedu i sirotinju, pogotovo ako je siromaštvo značajka cijeloga jednog života. Štala. Tesarov sin. Zanesenjak među malim ljudima, i na kraju vješala. To je povijesno tvorivo od koga je satkan Isusov život, a ne gradivo od zlata kakvo vole bajke.
U tami najsnažnije zasja čovječnost. Čovjek ni o sebi ne može puno saznati dok ne padne licem u prašinu. Ima ljudi koji žive u duhovnoj svjesnosti i razumiju naličje svijeta. Ima i onih koji žive površno, kao da ih vodi „monkey mind”, kao da ništa ništa dublje ne razumijevaju. Zbog njih i sveci mogu posumnjati. „Nismo uistinu veliki…sve dok nas život ne iskuša, odbijajući nam kratko i jasno, bez mogućnosti priziva, nešto što nam je jako, jako važno.” (Emmanuel Mounier/I. R.)
{jathumbnail off}
