Novo doba: Sve prolazi, samo Krist ostaje

Isus je obećao da Crkvu ni vrata paklena neće nadvladati. New Age, kako je došao, tako će i otići. Sve prolazi, samo Krist ostaje.

Sama pojava poplave tekstova o novim religijskim pokretima, vidovnjacima, raznim “prorocima”, Sun Myung Moonu, Sai Babi i drugim cvjetovima na bizarno šarenoj livadi New Agea itekako je vrijedna pozornosti te smo, u namjeri da je pobliže osvijetlimo, porazgovarali s našim sve priznatijim stručnjakom za New Age, franjevcem konventualcem Josipom Blaževićem.Već niz godina bavite se istraživanjem “nove religioznosti” i New Agea. Kako je i zašto do toga došlo? Kakvo je trenutno stanje Vašega istraživanja i što planirate u skoroj budućnosti?

Spomenutom tematikom bavim se zadnjih desetak godina. Inače, još kao srednjoškolcu dolazila mi je u ruke razna literatura s područja tzv. “graničnih znanosti”, a za vrijeme boravka u Srbiji, radi odsluženja vojnog roka, došao sam i do drugih naslova čiji me sadržaj našao zatečenim. Istom mi je Teološki fakultet pomogao da stvari postavim na pravo mjesto. Dakle, na početku moga zanimanja za ovo škakljivo područje, moj prvi i glavni kompas bila je vjera. Ipak, neposredni povod mome ozbiljnijem opredjeljenju za dublje istraživanje ove tematike bila je pojava Hare Krišna pokreta s kojima sam se prvi puta sreo na Trgu Bana Jelačića. U svrhu publiciranja prvog rada o njima uputio sam se u njihov hram na Bizeku. To će do danas ostati obilježje mojih istraživanja.

Uvijek nastojim biti u kontaktu s osobama i pokretima o kojima pišem, naravno, ako je to ikako moguće. Rad na ovoj materiji zbližio me i s p. Mijom Nikićem DI. On je pretprošle godine trebao asistenciju na izradi jednog međunarodnog dokumenta “Aufbruch” koji je obuhvaćao i nove religiozne pokrete u Hrvatskoj, te me upravo on “prisilio” da prikupljene materijale pokušam složiti na papir. Tada se rodila i ideja da od “preteklih ulomaka” zajednički priredimo prvu knjigu u Hrvatskoj o spomenutoj tematici koja bi abecednim redom prikazala razna duhovna strujanja u Hrvatskoj, primarno na temelju materijala prikupljenih u našoj zemlji. Na spomenutom radu od velike su nam pomoći brojne osobe koje nam neumorno prikupljaju i šalju razne informacije, plakate i prospekte do kojih dospiju. U tom smislu preporučamo se dobroti čitatelja i vašeg lista. Posebno su nam dragocjena svjedočanstva osoba koje su pripadale nekom od kultova, terapija i sekti, a sada su iz njih istupili. I njih bismo željeli što je moguće više prikupiti i objaviti u ovoj knjizi. Možda nam je pri svemu najveći problem vremenska pritiješnjenost, jer bih ja slijedeće akademske godine, ako Bog da, želio poći u Italiju na specijalizaciju a i p. Nikić je doista prezaposlen.

Susrećete li se s New ageom i u pastoralnome, svećeničkom radu?

U početno vrijeme svoje svećeničke formacije za pastoral sam se pripremao s računicom kako će ateizam ostati glavni izazov kršćanskoj poruci. Uslijed naglih promjena u našem društvu borbeni ateizam je ustupio mjesto relativizmu u obliku New Age duhovnosti, koja je sa sobom donijela pravu duhovnu konfuziju. S jedne strane poraslo je zanimanje za duhovnost, a s druge strane ta duhovnost je postala bezlična, pravi vašar duhovnih ponuda i ideja na kojemu svatko izabire što mu se sviđa i kombinira po vlastitoj intuiciji. Za vrijeme komunističkog režima tadašnja Služba državne sigurnosti registrirala je postojanje 34 crkve i male vjerske zajednice među koje su ubrojene i sekte.

Danas ih, dakako, samo u Hrvatskoj imamo više stotina pojedinaca ili grupa koje se deklariraju kao terapijske, filozofske, znanstvene, magijske i slično. Sve one zajedno rađaju jednu novu paradigmu dijagnosticiranu kao duhovnost New Agea. Cilj im je u ovom ili onom obliku “Preporađanje” (Rebirthing) čovjeka za Novo doba. Mislim da u Hrvatskoj, posebno u njezinim većim centrima, ne postoji pastoralni radnik koji se nije susreo s New Ageom. Osobno sam i zbog svojih izraženijih interesa za ovu problematiku možda na većoj vjetrometini. Na svim tribinama i predavanjima, na radio emisijama i u ispovjedaonici, svugdje se susrećem sa sličnim pitanja, o yogi, reikiju, Transcendentalnoj meditaciji…

Prateći naša sredstva javnoga priopćavanja, stječe se dojam da je potraga za uslugama bioenergetičara, vidovnjaka i sličnih alternativaca iznimno velika. Jednaka je tome i njihova popularnost. Zašto dobar dio naših sugrađana tako olako i nekritički prihvaća New Age?

Veliko mnoštvo, čak i katolika, doista prihvaća svjetonazor New Agea kako upravo rekoste, olako i nekritički. Tome je mnoštvo razloga. Ipak bih istaknuo, po meni, dva najvažnija. Prvi ili unutarnji razlog je zakržljala, sterilna, nedozrela vjera kod pojedinaca lišena iskustva susreta sa živim Bogom, posebno kroz sakramente. Razloge te sterilnosti ovdje ne bih analizirao. Pod drugim ili vanjskim razlozima, uzroke možemo tražiti u nedavno minuloj materijalističkoj prošlosti koja je ignorirala čovjekovu duhovnu dimenziju, i u skladu s tim potiskivala čovjekovu duhovnu glad. Čovjek je biće usmjereno prema vječnosti. Njegove duhovne apetite ne može, barem ne do kraja, utažiti ništa što je manje od Boga. Ne potvrđuje li to i činjenica da je invazija sekti zapažena naročito u postkomunističkim zemljama? Međutim, ništa bolje ne stoje ni druge zemlje, izuzevši zemalja s totalitarističkim sistemima.

Dakle, radi se o jednom planetarnom buđenju čovječanstva u potrazi za duhovnim vrijednostima. Zabrinjavajuće je što ta “nova duhovnost” ne ide za “metanojom”, promjenom srca, odnosno obraćenjem. Ne. Nova duhovnost teži za promjenom svijesti, proširenjem svijesti u svrhu postizanja stanja tzv. “izmijenjene stvarnosti” te iskustvenim susretima s “Onostranim”, pa ma kakvim imenima to “Onostrano” nazivali. Brza razmjena informacija putem Interneta, zbližavanje s kulturama dalekog Istoka, a napose utjecaj javnih medija i medijskih zvijezda pridonio je popularizaciji orijentalnih i starih gnostičkih ideja. A ono što je u modi, ne može uništiti nikakva kritika. Dakle, New Age je neka moderna instant duhovnost, konglomerat često i proturječnih (pseudo)religioznih elemenata, bez strukturiranog moralnog nauka i dogmi. Vrlo je probavljiv sekulariziranom čovjeku današnjice i pridaje mu se prije svega terapeutsko obilježje. Čini mi se kao da se unutar New Age duhovnosti razvija stanoviti kult zdravlja. Ugrožen stresom i strahom od bolesti, čovjek traži utočište u terapijama Novog doba. To je još jedan od istaknutih motiva zavirivanja u obol New Agea.

Kakvo stajalište Crkva danas zauzima prema New Ageu? Postoji li, i u kakvome obliku, makar i ograničen dijalog s predstavnicima New Agea? Ima li u New Ageu kakvih pozitivnih pojava, koje bi se bez teškoća mogle presaditi u kršćansku duhovnost?

“Dijalog je novo ime ljubavi” – istakao je papa Ivan Pavao II. Posebno na Drugom vatikanskom Koncilu Crkva se opredijelila za dijalog. U tom smislu Crkva je otvorena i za dijalog s predstavnicima tzv. New Agea. I u duhovnim gibanjima New Agea Crkva nastoji čitati znakove vremena i učinkovito odgovoriti na njihove izazove. Skromnih pokušaja dijaloga je doduše bilo, a budući se radi o nečemu još posve novome što tek nastaje (ili već nestaje – jer, prema nekim autorima, zenit New Agea je već prošao), najprije treba pronaći neku jezgru, stabilnog sugovornika, nekoga čiji se stavovi dadu jasno identificirati.

Što se mene osobno tiče, moja su razmišljanja na liniji Ivana Pavla II, koji veli kako se ne trebamo zavaravati da New Age donosi obnovu religije. On je samo novi način prakticiranja gnoze, to jest onog duhovnog stava koji u ime dubokog poznavanja Boga na kraju preokreće Njegovu riječ i zamjenjuje riječima koje su samo ljudske. Sigurno da New Age ima i pozitivnih pojava – uostalom neke je preuzeo i iz kršćanstva – ali je i činjenica da je on, kako će reći isti papa, u odlučnoj iako ne i javno očitovanoj suprotnosti s onim što je bitno kršćansko.

Prigodom jedne svoje tribine u Zagrebu James W. Sire je istakao da se u SAD utjecaj New Agea sve više očituje u različitim društvenim djelatnostima, primjerice u obrazovanju medicinskih sestara. Primjećujete li slične pojave u drugim ljudskim djelatnostima i u politici na svjetskoj razini? Očituju li se one i u Hrvatskome društvu i kulturi?

Ako mi dopustite, ja bi se ograničio isključivo na situaciju u Hrvatskoj. U Hrvatskoj postoji, barem je postojao kad sam ja prikupljao podatke, Centar Novog Doba (CND) u Ivanićgradskoj ulici koji ima za cilj “Duhovno buđenje čovječanstava, pomaganje u prevođenju u višu dimenziju života” a sljedbenici primaju poruke “automatskim pisanjem” putem medija od “brata Emanuela” i drugih duhovnih bića. Na njegovom čelu se nalazi Darko Göttlicher, inače savjetnik Ljerke Mintas Hodak, i njegova supruga Jadranka koja je bila Pročelnica gradskog ureda za školstvo, a sada radi u skupštini grada za ljudska prava. Njima pripada i poznata književnica Vesna Krmpotić. Svi su oni veliki simpatizeri Sai Babe i misionari New Agea. Napominjem k tomu da su dolazak indijskog gurua Paramhansa Swami Maheshwaranande pozdravili kako indijski veleposlanik u RH, tako i razni naši uvaženi predstavnici. Zahvaljujući dobroj propagandi yoga je već uvedena na neka učilišta. I dolazak supruge rev. Moona u Sloveniju pozdravili su najviši predstavnici vlasti i kulture.

Kod nas je jedna liječnica doktorirala psihijatriju na temelju istraživanja praktikanata Transcendentalne meditacije. Maharishi je i u Hrvatskoj osnovao stranku Naravnog zakona i time se probio u politički život. Trebali posebno spominjati glazbu New Agea?! Da, u Hrvatskoj postoji mnoštvo intelektualaca, umjetnika i kulturnih djelatnika koji zagovaraju newageovski svjetonazor. Dok se u Njemačkoj i Francuskoj gotovo vode ratovi protiv scijentologije i drugih sekti proglašenih opasnima, kod nas one djeluju bez ikakvih ograničenja. Dok se ističe pripadnost poznatih Hollywoodskih zvijezda sekti scijentologa, prešućuje se činjenica da je osnivač scijentologije, pisac romana znanstvene fantastike Lafayette Ron Hubbbard (1911-1982.) bio iniciran i u sotonski red O.T.O. koji u Hrvatskoj također nesmetano djeluje. Dira li uopće ikoga oglašavanje sotonista već i u javnim medijima?! Možda bi ipak trebalo povući razliku između demokracije i “demonokracije”. Do koje mjere se zapravo treba demokratizirati?

U Hrvatskoj već postoje i registrirane šamanske udruge za hodanje po žeravici. Je li to progres ili regres?! Možda je to sve ipak samo znanstvena fantastika?! Zanimljivo je da postoje i građanske udruge udruge za promicanje znanstvene fantastike i fantastike uopće. Znanstvena fantastika kao da sve više poprima parareligiozna obilježja. Ne zanemarimo ni više desetaka vrsta istočnjačkih borilačkih vještina (sport) i terapija (medicina) koje holističkim pristupom čovjeku pripremaju tlo svjetonazoru New Agea. Terapije New Agea nude holističko iscjeljenje čovjeka. One se dakle nude da ozdrave čovjekovo tijelo, psihu i duh. Tu se krije još jedna podvala. Čovjekov duh je zarobljen grijehom i potreban mu je Otkupitelj. Njegovo mjesto u spomenutim terapijama zauzima “kozmička energija” ili neki guru. U iste okvire dade se uvrstiti Medicinsko-znanstvena stručna grupa (MZSG) Međunarodni forum iscjeliteljskih zvanja orijentiranih prema nekonvencionalnim oblicima iscjeljivanja, posebno molitvama upućenima pokojnom Nijemcu Bruni Gröningu. Ja mislim da se u većoj ili manjoj mjeri ipak može govoriti o newageovskom svjetonazoru na mnogim područjima Hrvatskoga javnoga života. Pri tome nipošto ne treba zanemariti ni međunarodne interese.

Newageovska scena je u nas, dakle, vrlo živa i djelatna. Međutim, u inozemstvu ima sve više slučajeva u kojima dojučerašnji članovi napuštaju sekte. Primjerice, samo u Velikoj Britaniji danas ima više bivših Jehovinih svjedoka nego sadašnjih. Ljudima koji napuste sekte često nije lako uklopiti se ponovo u društveni život i pronaći nov smisao života. Kako im pomoći?

Mislim da nas budućnost, sa sve većim umnažanjem različitih kultova i sekti, dovodi u situaciju da kao Crkva ozbiljnije razmislimo o otvaranju neke vrste prihvatilišta za sve one koji napuštaju sekte i traže nečije razumijevanje, zaštitu ili pomoć. Čini mi se da bi u tom prihvatilištu trebali surađivati psihijatar, svećenik i kakav pravnik koji bi vodio brigu o ostvarenju civilnih prava i o zaštiti u odnosu posebice prema opasnijim sektama i kultovima. To prihvatilište trebalo bi biti svima poznato, kako bi mu se s povjerenjem mogla javiti svaka ugrožena osoba.

Ima li današnji New Age namjeru, mogućnost i snagu postati planetarnom religijom u bilo kojem obliku?

Po mojem gledanju na cijelu stvar, preduvjet bi bilo globalno ujedinjenje svega čovječanstva, a u tome smjeru svijet zapravo i ide. To ujedinjenje ima svoje dobre i loše strane. Stvaranje tzv. Novog svjetskog poretka zagovaraju mnogi, od masonerije i tajnih društava pa sve do raznih proroka New Agea.

Uočite samo neke sličnosti. Baha’i grade velike hramove sa devet ulaza za ujedinjenje devet velikih svjetskih religija. Korejac Moon se predstavlja kao Krist koji je ponovno došao i ne traži da se mora napustiti vlastita religija. Dovoljno je samo doći da on blagoslovi tvoj brak. Sai Baba za sebe kaže slično. Na istoj liniji je teozofija, antropozofija i Centar Novog Doba (CND). Maharishi M. Yogi sa svojom Transcendentalnom meditacijom religiji New Agea pokušava dati znanstveno ruho, a Boga predstaviti kao “najfiniju energiju” ili “Univerzalni Um”. Prodaju nam se kristijanizirana hinduska iskustva. To su sve ljudski napori da čovjeka vrate prirodnoj ili kozmičkoj religiji koja je prethodila objavi koju smo primili u Isusu Kristu. U ime napretka (“religija se razvija”) i znanosti, ovo su pokušaji koji nas zapravo vraćaju u “prapočela”. Njihovo je polazište da su sve religije ljudsko djelo u čijim se osnovama skriva jedna te ista objava. U tom duhu su orijentirani i razni mediji. Svojim romansiranim panteističko-sinkretističkim romanima Paulo Coehlo je uspio otvoriti vrata i kršćanskih knjižara, ali i sebe uvrstiti u međunarodne organizacije koje vode isti motivi.

Zapravo, Novi svjetski poredak i je predviđen s temeljem u novoj religiji, religiji čistog humanizma u kojoj će čovjek biti glavno božanstvo. U tom smislu se očekuje objavljenje i izvjesnog “Gospoda Maitreye” koji je navodno već sišao s Himalaja. Samo se “dogmatično” kršćanstvo teško uklapa u tu globalnu koncepciju. Ipak sam mišljenja da ne moramo brinuti. Isus je obećao da Crkvu ni vrata paklena neće nadvladati. New Age, kako je došao, tako će i otići. Sve prolazi, samo Krist ostaje.

Preneseno iz POMAK-a, glasilo Pokreta mladih katolika

Odgovori

Skip to content