IZVJEŠĆE O BANALNOSTI ZLA
Na 9/11 ove godine na filmskom festivalu u Torontu prikazan je film o famoznoj Hannah Arendt iz egzistencijalističkog kruga Martina Heideggera, Edmunda Husserla i Karla Jaspersa. Glumi je Barbara Sukowa (“Berlin Alexnderplatz” Wernera Fassbindera).
Birokrat Adolf Eichmann
Hannah Arendt odrasla je u nevjerojatnoj intelektualnoj klimi Njemačke prije pojave nacizma. Veliki “židovski” filozofi obogatili su njemačko društvo. Neki od njih dragovoljno su konvertirali u kršćane. Edmund Husserl postao je protestant, a Edith Stein katolkinja. Hannah je imala romantičnu vezu s Martinom Heideggerom! Disertaciju je branila 1928. kod Jaspersa na temu “Pojam ljubavi kod Augustina”! Sloboda konkretne ljudske osobe bila je glavna tema. Ali, “na Zemlji žive ljudi, a ne čovjek”, zaključila je Arendt. Pojavile su se “stihijske mase zlobnika”. Civilizacija može proizvesti barbarstvo iz sebe same. Gestapo 1933. uhićuje Hannah Arendt! Nekako bježi u Francusku i dalje u SAD.
Zašto birokrat Adolf Eichmann slovi kao arhitekt Holokausta? Zapisnik sa ključne sjednice nacističke vlade o židovskom pitanju potvrđuje da se Eichman protivio preseljavanju Židova. Godine 1961. Arendt je izvješćivala za New Yorker sa suđenja Eichmannnu i o tome napisala knjigu “Eichmann in Jerusalem: A Report on the Banality of Evil”. Objašnjavajući “banalnost zla” kaže da je zlo počinjeno jer su Nijemci slijedili zapovijedi. Govori o birokratskom masovnom ubijanju! Ubojice su posve normalni ljudi tipa Henricha Himmlera! Arendt je optužila židovske vođe za suradnju s nacističkim režimom! Manje suradnje sačuvalo bi više života! Reinhard Heidrich i Herman Goering bili su napola Židovi, ako se to tako može reći.
SS je izvijestio da su skoro svi ustaški čelnici oženjeni Židovkama! Koji vražji antisemitizam – ustaše su formirale Jasenovac da im se nađe za obiteljske potrebe – supruge su im bile Židovke. Pomislite zgode da je Franjo Tuđman 1994. mogao jednostavno Josipa Manolića i Stipu Mesića otpremiti u Jasenovac. Roditelji Pavelićeve supruge Mare Lovrenčić bili su asimilirani bečki Židovi. Slavko Kvaternik bio je oženjen Židovkom, pa je Eugen Dido Kvaternik bio napola Židov. Jedan od poznatijih ustaša koji su stradali u Jasenovcu zvao se Vlado Singer. Bio je Židov, a prije sukoba s Pavelićem šef njegovog Osobnog ureda i najpouzdaniji suradnik, koji je potpisivao provjere za zapošljavanje u administraciji NDH. Potvrde o hrvatstvu izdavao je Židov! Sve je toliko pravovjerno iščašeno da se ne može pokriti niti nekom teorijom zavjere. Pojedini zakoni NDH korigirali su njemačke rasne zakone u smislu zaštite Židova u mješovitim brakovima, kao i njihove djece, kao i zaštite Židova u državnoj administraciji. “Pavelićeva” NDH bila je bolja od Hitlerove “birokratske” Njemačke.
Oprostiti Nijemcima, ne i Hrvatima!
Odricanje od nacionalnih simbola je akt samomržnje – kaže nam Arendt. Kritika fašizma ne smije postati kritika neke nacije. Židovka Hannah Arendt ostala je vjerna njemačkim intelektualcima. Heideggerovu “sklonost” nacizmu uspoređivala je s Platonovom sklonošću tiranima. Nalazi da je to česta karakteristika velikih mislioca. Nacizam se transformirao u navike, običaje i konvencije! Pogrom Židova u Njemačkoj posljedica je osobne opsjednutosti Adolfa Hitlera! Naravno, intelektualci NDH su “lumpen inteligencija”! Brkala je intelektualce SRH i intelektualce NDH. Nijemci su proveli Holokaust nad Židovima, a osveta je pala samo na Hrvate. Njemačka je ponovno uzdignuta, a Hrvatska je zatrta i bačena u kameno doba. Uvodeći pojam “prirodnog neprijatelja”, Arendt spominje Hrvate u odnosu na Srbe. Tijekom Hladnog rata i za njegove potrebe, mnogi su zapadni diplomati školovani u Beogradu. Neki su tamo pronašli svoje životne družice. U samoj EU imamo nama nesklone članice. U svakom slučaju, u svijetu je prevladala beogradska “istina” o Hrvatim. Kao što reče Vlado Gotovac, naš jedini grijeh bila je Hrvatska!
Arendt u svojim djelima iznosi čudan prigovor Nietzcheu zbog njegovog hvalospjeva životu kao najvećem dobru – opstanak ljudske vrste postaje imperativ koji podjarmljuje moral. Arendt govori o udjelu u krivnji onih koji nisu bili zločinci a šutke su prihvaćali novo stanje. Istina, vodeće ustaše morale su se tvrđe postaviti prema zahtjevu za uvođenjem rasnih zakona u NDH. Ustaški pokret izdao je Židove u svojim redovima! Igrao je i taj birokratski respekt prema Hitlerovoj Njemačkoj, kakav vlada danas prema EU. Slično današnjim pristupnim pregovorima za EU, ustaše su morale dokazati da su “civilizacijski dorasli uvođenju uzvišenih rasnih zakona”, pa niti Židovima u ustaškoj administraciji nije palo na pamet sumnjati u tu “humanu” milost silne Njemačke. Zašto čelnici Ustaškog pokreta, u kojemu se našlo i Židova, jednostavno nisu rekli da rasnim zakonima nisu dorasli? Zašto je tako teško danas reći da “civilizacijski” nismo dorasli EU?
“Nitko nema moralno pravo nazivati se antifašistom, ako nije i antikomunist “
Izrekla je to Hannah Arendt i to je razlog zašto joj Hrvati moraju oprostiti neka lutanja. Kao da je ciljala na Stipu Mesića i Ivu Josipovića. U knjizi “The Origins of Totalitarianism” iz 1951. Arendt ukazuje i na nesreću Staljinovog komunizma. Neki je dan u Domu HRM (!) u splitskoj Lori održana “svečana akademija povodom obilježavanja 68. obljetnice oslobođenja (!) Dalmacije” uz pokroviteljstvo predsjednika RH, koji nije pripadao egzistencijalističkom krugu Heideggera, Husserla i Jaspersa, nego je sin čuvara partizanskih ovaca! Ivo Josipović osobno je pozdravio primitivnu “masu zlobnika”, koja je svojim nametničkim odnosom iscrpila i RH i komunizam. Naivna nacija očekivala je da će Josipović progovoriti o svađi Ante Pavelića s Didom Kvaternikom i sa Vladom Singerom, prije pada Italije, i u svezi olakog prepuštanja Dalmacije Italiji. Pavelić je nakon pada Italije priključio Dalmaciju u NDH. Te tragične 1945. NDH bez BiH postala je SRH. Dakle, Dalmacija je priključena Staljinovoj tvorevini prije Titovog sukoba sa Staljinom, u strogoj Staljinovoj režiji i pod strogim Staljinovim nadzorom. Zar nisu partizani “oslobađali” i Trst? Bilo je to najgore porobljavanje, a ne oslobađanje Dalmacije.
Slavenka Drakulić kopirala je novinarsku avanturu Hannah Arendt – posjetila je Haag i napisala knjigu “Oni ne bi mrava zgazili”, koja je poslužila za film “Obični ljudi” Vladimira Perišića. Slično filmu “Kao da me nema”, snimljenom po romanu iste Drakulić, ubojice nemaju nikakve nacionalne oznake – riječ je o muškom ratu protiv žena! “Moj je otac također bio oficir JNA i to mi je pomoglo da se približim Krstiću kao osobi. Ista je stvar i s Ratkom Mladićem” – izjavila je Drakulićka. “Biljana Plavšić smogla je snage preuzeti na sebe političku, ali i moralnu odgovornost za ratne zločine… Za razliku od Bobetka ili Gotovine.” Drakulićka je mogla reći: “Za razliku od muškaraca” ili “Za razliku od Ratka Mladića” i sve bi to bilo donekle prihvatljivo. Po svemu sudeći, Slavenka Drakulić nije Židovka. Možda je vrijeme za znanstvenu studiju o birokratskim četnicima?
Time se vraćamo na problem pogodne “dokolice” u Aristotelovoj Nikomahovoj etici. Jedno je odrastati sa najvećim intelektualcima ovoga svijeta, a posve drugo sa Ratkom Mladićem, oficirima JNA, čuvarima partizanskih ovaca, lažnim partizanima, ratnim zločincima, jugoslavenskim bezbednjacima i partijskim komitetlijama – u toj nepreglednoj protuhrvatskoj “masi zlobe”. Dobili su stanove, vikendice, predstavničke i rukovodeće pozicije, uključujući komunističke kazamate. Školovali su svoju povlaštenu djecu u inozemstvu, na elitnim zapadnim sveučilištima, gdje su polupismeni skorojevići ovladali stranim jezicima i usisali ponešto od te bogate Zapadne civilizacije. Pa ipak, djeca sovjetske okupacije ostala su u okvirima jugoslavenske “mase zlobe”, koja je u protuhrvatskom djelovanju nalazila smisao svog postojanja. Kada je Heidegger govorio o “bačenosti u vrijeme” (Geworfenheit), nije mogao niti zamisliti u kakvom će ponoru završiti Hrvati.
Što je lijek za sve to? Ako znamo da strani centri moći neće dozvoliti da Hrvati zaista preuzmu svoju nacionalnu državu? Uz politički neposluh, potrebito je šire društveno ignoriranje današnjih nametnika, koji su se nalijepili na hrvatski korpus, koji rade u korist svojih matičnih centrala u susjedstvu i dalje. Današnja društveno devastirana Hrvatska treba svaki intelektualni utjecaj. Potrebito je naglasiti da su se židovski znanstvenici iskazali kao znanstveno pošteni. Bez obzira što se pojedini Židovi komunizma postavljaju nekorektno, Hrvati se moraju ponovno otvoriti židovskoj inteligenciji i tako se vratiti u kulturne tokove modernog svijeta. Moramo se simbolički vratiti u 1940. i onda se izboriti za posve tolerantnu 1941. Kako prepoznati novog Edmunda Husserla i novu Hannah Arendt?
Tvrtko Dolić/tvrtkodolic.bloger.hr
