Pedofilija je u novom Zdravstvenom odgoju ‘kulturni fenomen’!
Prije nego li se odluče za svoju konačnu životnu seksualnu opredijeljenost morali bi odvojiti nešto vremena i promisliti je li njihov istinski seksualni izričaj zapravo u biseksualnosti, transseksualnosti, homoseksualnosti ili su tek najobičniji heteroseksualci.
Prva knjiga na popisu preporučene literature za četvrti modul novog Zdravstvenog odgoja Spolno-rodna ravnopravnost i odgovorno spolno ponašanje je osebujno djelo naslova ‘O užitku’. Autori su psiholog Paul. R. Abramson i psihijatar Steven D. Pinkerton. Knjigu je preveo, odnosno uveo u hrvatski prostor i napisao predgovor Aleksandar Štulhofer. Evo nekoliko ‘zanimljivijih’ dijelova te knjige koja će uskoro postati svakodnevna literatura mladih ljudi ove zemlje. Teško je reći kako je potpuno nevjerojatno što se knjiga ovakvoga sadržaja koristi kao temelj za izradu Kurikuluma zdravstvenog odgoja. Istovremeno nitko iz povjerenstva nije imao ništa protiv, a jedan od prevoditelja knjige je i član tog povjerenstva (Štulhofer) pa otpada izgovor kako nitko iz povjerenstva nije znao za njen sadržaj.
Evo nekih citata iz te knjige pa sami provjerite:
– ‘Ako su seksualni partneri nedostupni (iz bilo kojeg razloga) muškarci biraju ‘ugovorene’ partnere (prostitutke) ili koriste seksualne nadomjestke koji podižu fantaziju (poput pornografije) i koji im pomažu pri masturbiranju.’
– ‘Pornografija ima didaktičku svrhu: ona poučava nove, spolno sazrijevajuće članove vrste (Homo sapiens) seksualnoj anatomiji i seksualnim funkcijama, a ta je vrsta represivno privatizirala genitalije i sve oblike seksualnog izričaja.’
– ‘Iako prodaja seksa može ponekad uključiti i prisilu, poniženje te druge oblike fizičkog i emocionalnog nasilja koji degradiraju i štetni su za prostitutke, nema ničega samog po sebi lošeg u prakticiranju prostitucije. U stvari, kada se uzme u obzir sveprisutnost prostitucije u raznim kulturama i povijesnim epohama, moguće da u prodaji seksa ima više pozitivnog nego negativnog.’
– ‘To nam ostavlja ponešto vremena za razmatranje posljedica svijeta u kojem je seksualno (premda ne nužno i emocionalno) zadovoljstvo u potpunosti dostupno pritiskom na prekidač (kompjutera op. a.) Suprotno trenutačno dostupnim mogućnostima samozadovoljavanja, koje, naposljetku, zahtijevaju samo nadraživanje na ovaj ili onaj način, spolnost `virtualne stvarnosti` može biti raznolika, nepredvidiva i interaktivna – ukratko, može biti ona prava, samo lišena zbrkanosti međuljudskih odnosa.
Stvaran (i siguran) seks po želji 24 sata dnevno.’
– ‘Muškarci sada masturbiraju slušajući bestjelesne glasove koji, preko telefona, opisuju erotske aktivnosti. CD ROM-ovi omogućuju korisnicima interakciju s animiranim likovima u digitaliziranom ekvivalentu pornografskih video filmova. Oglasi s imenima poput ‘KinkNet’, ‘ThrobNet’ i ‘SwingNet’ pružaju muškarcima i ženama mogućnost izmjenjivanja fotografija, tekstova i misli pornografskog sadržaja.’
– ‘Unatoč roditeljskim upadima i zabranama, seksualni je užitak važan element djetinjstva. Povijesno gledano, djetinjstvo se smatralo lukom zaštićenom od briga i odgovornosti odraslih (kao što su npr. lov, skupljanje plodova i slično), dakle, razdobljem u kojem je najbolje posvetiti se užicima, seksualnim i ostalim. S obzirom da je reprodukcija u djetinjstvu neizvediva, u seksualnim se nasladama može uživati multidimenzionalno – oralno, analno, genitalno i tako dalje – bez mogućnosti oplodnje.’
– ‘ Kada je riječ o spolnosti, pravilo je, čini se, sljedeće: ako je osjećaj dobar, nastavi to činiti.’
– ‘Djeca moraju naučiti da je seks prirodan i ugodan način izražavanja ljubavi i pažnje prema drugoj osobi, kao i da su homoseksualno i heteroseksualno ponašanje jednakovrijedni oblici seksualnog izražavanja. Valjalo bi također raspravljati o specifičnim aktivnostima i to ne samo zbog širenja mogućih izvora užitka već i kao način osiguranja odgovarajuće razine znanja potrebne za sprječavanje širenja spolno prenosivih bolesti, kao što je AIDS.’
– ‘Zato ne čudi da ono što u Huxleyevu Vrlom novom svijetu izaziva jezu (to je svijet u kojem se raj pretvorio u pakao, u kojem je totalitarizam vladajućih postigao apsolutan nadzor nad ljudima na način da im je oduzeo sve ljudsko, a osigurao im „užitke“ u golim nagonima pa su oni dobrovoljni robovi), ovi autori doživljavaju zabavnim: „Posljedice razdvajanja užitka i reprodukcije nigdje nisu tako zabavno razmotrene kao u Huxleyevu romanu Vrli novi svijet, …Reproduktivni seks je eliminiran, a skupa s njim i prastara ideja `roditelja`. Većina stanovništva je sterilna, jer su plodni muškarci i žene potrebni samo kao pripomoć reproduktivnom sustavu `pretakanja`…Erotska igra potiče se u djece, u odraslih zahtijeva. Seks se konzumira slobodno, a promiskuitet je zakonska norma. Monogamija izaziva negodovanje…Seks, droga i sport čine stanovništvo sretnima, a radnu snagu produktivnom. U međuvremenu, međusobne veze, seksualne i druge, aktivno se obeshrabruju, jer `svatko, napokon, pripada svima drugima.’
Neka djeca odluče jesu li muško ili žensko
Osim navedenih, spornih sadržaja u toj preporučenoj literaturi ima još prilično naslova sasvim čudnih sadržaja. Primjerice, u priručniku “Spol i rod pod povećalom”, na stranicama 139 i 140 se opisuju pedofilski odnosi kao ‘kulturalni fenomen’. U tom odlomku stoji kako ne možemo takva ‘…seksualna ponašanja kvalificirati kao dobra ili loša.’ i da ‘…ne možemo ignorirati činjenicu da živimo u multikulturalnom okruženju gdje svaka kultura može dati značajan doprinos razmatranju i proučavanju seksualnosti.’ Budući da bar za sada živimo u civilizaciji u kojem su prostitucija i pedofilija neprihvatljive pojave sasvim je nejasno zašto ih se na takav način jasno u toj literaturi ne kvalificira? Osobito jer je to nastavno preporučena literatura za djecu od četvrtog razreda osnovne škole pa sve do adolescencije.
Teme o razlici između spola i “roda” nalaze se već u 4. razredu osnovne škole. Zamislite djecu u dobi od deset godina koju nastavnici navode na razmišljanjne o mogućnosti prirodne greške na vlastitom tijelu? To je kao da se uveo predmet –’ljudi su roba s greškom’! Upucavati u mozak mladim desetogodišnjacima kako im je priroda u svojoj nesavršenosti greškom nakalemila pogrešni instrumentarij u međunožje te je jedini izlazak kastracija, operacija, hormonalna terapija i nadanje kako će društvo biti senzibilizirano te će i takvi fizički deformirani biti društveno prihvatljivi s mogućnošću usvajanja djece, legalnog vjenčanja uz kolonu okićenih automobila, pijanih kumova, ali bez crkvenog blagoslova zapravo je odgojna mjera dostojna Mengeleovskih afiniteta!
Eksperimentiranje modelom pokušaja i pogreške
Tako će se u ‘Kurikulum zdravstvenoga odgoja u osnovne i srednje škole u Republici Hrvatskoj’ učenike će uz ostalo podučavati kako, bez obzira na svoj spol, mogu odabrati da su nekog drugog “roda” – muškog, ženskog, homoseksualnog, biseksualnog i transseksualnog. Dakle naša će djeca po preporuci Ministarstva biti stavljena ili točnije ugurana u situaciju da u svojem adolescentskom razdoblju koje je i inače preopterećeno raznim životnim dvojbama preuzmu na sebe još jednu. Da je netko ovako nešto ispričao kao proročanstvo prije dvadesetak ili više godina bez sumnje bi ga ismijali i proglasili luđakom. A danas ono što je sve do nedavno bilo ludost ili budalaština zadobiva svoju institucionalnu formu. Koja ni manje ni više navodi, primjerice, dječake da kad promatraju svoj penis dolaze u sumnju jesu li prirodno opremljeni na odgovarajući način ili im je učinjena nepravda što nemaju vaginu!
Potom, prije nego li se odluče za svoju konačnu životnu seksualnu opredijeljenost morali bi odvojiti nešto vremena i promisliti je li njihov istinski seksualni izričaj zapravo u biseksualnosti, transseksualnosti, homoseksualnosti ili su, jadnici, tek najobičniji heteroseksualni! E sad, kad imate petnaestak godina nije lako donijeti takve važne životne odluke. Stoga je logičan slijed tog procesa sistem pokušaja i pogreške. Drugim riječima, priručnik Ministarstva preporuča, navodi i gotovo uvjetuje mladima eksperimentiranje s različitim seksualnim varijacijama.
Mladi će dječaci i djevojčice čim zakorače u pubertet, osim razmišljanja koju će školu upisati, kojom će se profesijom baviti u životu isto tako razmišljati hoće li biti homo, bi, ili trany definirane osobe. Teško je ostati miran kada pomislite kakve će posljedice na te mlade ljude imati takav oblik eksperimentiranja i to iz jednostavnog razloga što će tako stasati jedan naraštaj potpuno drugačiji od svih dosadašnjih. Možda će to biti bolji ljudi, ali možda neće. Dakle društvo kreće u jedan eksperiment u kojem će svi sudjelovati, a konačni rezultat je potpuno nepoznat.
Autor: Marko Jurič/dnevno Photo: Patrik Macek/Vecernji list
