Priroda reformacije

Naklada Benedikta, koju smo već istaknuli kao pravo osvježenje za naše domaće izdavačko tržište, nudi nam jedan od onih nezaobilaznih, „must-read“ naslova, za jedan napredniji i potpuniji stupanj vjerske formacije kojoj bi trebao težiti svaki katolik[1].

Iako je naša domovina, srećom, ostala pošteđena širenja protestantskog krivovjerja, ipak ono ima vrlo širok i često nezapažen utjecaj na društvene, kulturne pa i vjerske tijekove formalno katoličkih sredina. A reformacija je svakako jedna od najvažnijih pojava suvremene opće crkvene povijesti te utoliko zahtijeva da se s njom pomnije upoznamo. Upravo ovo djelo za tu je svrhu od jedinstvene i nezaobilazne važnosti.

Prije svega, nekoliko riječi o autoru. Halaire Belloc je, uz Chestertona i F. Sheeda, jedan od divova katoličke apologetike engleskog područja prve polovice 20. stoljeća. Područje njegova interesa – povijest i društvene znanosti. Svoj vrhunski intelekt i stručnost Belloc je u tome posve stavio u najvišu službu – Kraljevstva Božjega, širenja istine katoličke vjere, njezine obrane i tumačenja, te privođenja duša u okrilje jedne istinske, Kristove, Crkve. Ta svrha ostvarivala se i ostvaruje upravo po ovakvim, „popularnim“ djelima, dostupnima širokom vjerničkom puku, pisanima na jednostavan i jasan način, prodornim argumentima koji raspršuju tamu široko utjecajnih protukatoličkih motiva i rasvjetljuju istinu, zadržavajući pritom primjerenu razinu stručnosti.

Ta tama predrasuda i zabluda koja se raspršuje, i istina koja se iznosi na svjetlo dana, jesu pravi uzroci, motivi i povodi koji su stajali u pozadini reformacijskog pokreta, te njegovi učinci i posljedice po vjeru i život pojedinaca i cijelih naroda. Različite su vrste mitova kojima je okružen protestantski pokret. Za same protestante to bi bio iskren i od Boga nadahnut pokret u kojemu bi se napokon povratilo istinu kršćanske vjere, nasuprot njezinom iskrivljenju od Rimske Crkve. I tu bi prije svega ulogu igrali vjerski motivi koji su nagnali zemaljske vladare, a onda i narod, da spoznaju i prihvate tu „istinu“. Za sekularizirani milje, jedan neizbježan proces koji, iako još nije dospio do onog „pravog relativizma“ u kojemu se „nalazi istina“, ipak mu je pripravio put i napravio opravdani odmak od „odbojnog katoličanstva“. No, autor razotkriva koliko su zapravo banalni i površni ovi prikazi i da ne uzimaju u obzir pravo stanje stvari. Pokazuje da reformacija nikako nije bio neizbježan proces i da se mogao na vrijeme spriječiti te, još važnije, da je riječ o vrlo složenom procesu na koji je utjecalo više različitih faktora pretežito političke i društvene naravi.

Neizostavni čimbenik, koji valja uzeti u obzir kada govorimo o cijelom fenomenu, jest ono što je pripravilo teren reformaciji. To je neposredna prethodna povijest dvaju duljih turbulentnih epoha koje su duboko potresle i promijenile mentalitet do tada ujedinjenog katoličkog zapadnog svijeta, a to su Avignonsko sužanjstvo (1309.-1376.) i Veliki zapadni raskol (1378.-1417.). Tu se dogodilo buđenje razdornih nacionalnih čimbenika koji su umanjili društveni autoritet papinstva te poljuljali veliko crkveno jedinstvo kako je postojalo u 13. stoljeću. Time su već u mentalitetu stvorene pretpostavke koje će stanje razdijeljenosti prvo doživjeti kao trajnu naviku, a onda i prihvatiti i stvoriti uvjete za daljnje podjele, one vjerske naravi. Tu je svakako čimbenik zlouporaba i zastranjenja, koje su uvijek (s pravom) ističe, u pogledu manipulacija crkvenim dobrima od svjetovnih autoriteta. I, naposljetku, nadovezujuće na to, pogonsko gorivo cijele reformacije, a to je gramzljivost i pohlepa zemaljskih vladara, tj. plemstva. Bez toga reformacija bi bila apsolutno nezamisliva i neuspješna[2]. Kako paralelno autor prikazuje tijek zbivanja na glavnim poprištima sukoba – Engleskoj, Francuskoj, Njemačkoj, Nizozemskoj i Škotskoj, svugdje se uočava upravo taj, zapravo jedini, čimbenik koji je donosio snagu reformacijskom pokretu, nasuprot privrženosti naroda vjeri svojih otaca, koji su bili istinska snaga njezina očuvanja, ali bitno ovisni o potpori zemaljskih vladara. Tako je reformacija u Engleskoj uspjela upravo zahvaljujući silnom bogatstvu i moći plemstva zadobivenima pljačkom crkvene imovine, koju su mogli očuvati jedino prihvaćanjem nove vjere i zatiranjem stare, kojoj je ostala privržena većina naroda, ali koji je ostao bez gotovo ikakve vojne i političke moći. Da bi s vremenom na taj način, po naravnim psihološkim zakonitostima kada su narodu oduzeta sredstva prenošenja vjere – sveta Misa i sakramenti te vjerski odgoj, ta vjera iz naroda bila i iskorijenjena. Također, za očuvanje vjere u Francuskoj zaslužna je zauzetost narodnih masa (uz splet različitih drugih okolnosti) nasuprot političkih i materijalnih interesa hugenotskog plemstva, a jednaka je situacija bila i na njemačkom području gdje je reformacija širena opet isključivo zahvaljujući političkoj i vojnoj zaštiti zemaljskih vladara zbog očuvanja materijalnih i političkih interesa. A teološki motivi, iako imaju svoju važnost, zapravo stoje u pozadini i igraju malu ulogu na sam razvoj događaja.

Posljedice pak reformacije poznate su – to su vjerski, moralni i društveni individualizam i subjektivizam, koji su utjecali na daljnju degeneraciju pojedinca i društva. Tako se iz Calvinova nauka izravno izrodio kapitalizam, s obilježjima konkurencije (nasuprot cehovskih udruženja) i lihvarstva, a protestantski mentalitet sadrži u sebi i vodi do filozofskog subjektivizma i kasnijih pojava racionalizma i relativizma u spoznaji i moralu, te društvene posljedice nacionalizma.

Mnoge su važne i značajne pojedinosti koje u ovom kratkom prikazu nije moguće spomenuti a služe daljnjem osvjetljavanju teme – prije svega o samim povijesnim događajima i osobama koje su bili nositelji svih promjena (s naglaskom na svjetovne figure te Calvina kao glavnog vjerskog pokretača cijelog procesa), zbog čega on može biti samo poticaj a nikako nadomjestak za čitanje djela.

Kao završnu riječ, možemo samo ponoviti da smo u ovome izdanju Benedikte dobili jedan iznimno vrijedan i potreban uradak za našu sredinu, zajedno s drugim djelima ovog autora koja su već izdana[3] ili su, pak, u pripremi.

Marko Tilošanec/katolik

[1]Referenca: H. Belloc, Kako je nastala reformacija, Benedikta, Zagreb, 2012.

[2]Nasuprot protestantskom viđenju stvari, da su Wycliffov i Husov pokret bili važna priprava za reformaciju, bila je zapravo riječ o vrlo ograničenim pobunama lokalne naravi, koje nisu kasnije imale nikakva društvenog utjecaja na reformacijski pokret.

[3]Druga izdanja koja su trenutačno dostupna jesu Bellocova djela: Stari i novi neprijatelji Katoličke crkve i Velike hereze.

Odgovori

Skip to content