Želi li netko namjerno zagorčiti život generalu na slobodi?
Osvrt gdje. Mire Ivanišević na predstavljanje knjige „Halo, ovdje Herceg Bosna“ fra Miljenka Stojića u kontekstu aktualnih zbivanja oko (zlo)upotrebe naših generala.
Hrvatska udruga Benedikt Split nam je 13. prosinca omogućila još jednu prelijepu večer. Gost tribine je bio fra Miljenko Stojić. Predstavljena je bila njegova zadnja knjiga „Halo, ovdje Herceg Bosna“. Miljenko Stojić je prema iznesenom na tribini jedan od najplodnijih hrvatskih književnika. Autor je knjiga pjesama, proze, proze za najmlađe, eseja, prijevoda s engleskog i talijanskog jezika. U svemu argumentirano piše i pokušava pojasniti većinu događanja oko nas unoseći u sve određenu primjesu svog nemalog književnog dara.
Već pet godina uređuje glasilo Vicepostulature „Stopama pobijenih“ postupka mučeništva „Fra Leo Petrović i 65 franjevačke subraće iz Širokog brijega“. Za ta komunistička ubojstva nitko nije odgovarao. Društvene vlasti s obje strane granice ne sudjeluju u pomoći sustavnog istraživanja komunističkih zločina. Do sada se je pronašlo u jamama po Hercegovini i u Hrvatskoj 31 tijelo, svi su identificirani i primjereno pokopani. Još su dva tijela na identifikaciji.Njegov rad ne dozvoljava da se komunističke žrtve zaborave.
Gospodin Ivan Zlopaša nas je opširno upoznao s novinarskim radom, pisanjem kolumni fra Miljenka Stojića objavljenima i u njegovoj knjizi „Halo, ovdje Herceg Bosna“. Zbog čega nisam uočila njegove kolumne u medijima u Hrvatskoj?
Gosp. Zlopaša nas je prije izlaganja o knjizi podsjetio na glavne zadače medija u Hrvatskoj, bez analize tko su vlasnici većine njih i tko ih financira. Glavno je bilo svakodnevno objavljivati ili govoriti o: – Tuđman je dijelio Bosnu s Miloševićem, – Hrvatska je izvršila agresiju na Bosnu, – Vukovar je žrtvovan i ostavljen, pa smo prema tome sami krivi za zločine koji su se događali, – u Oluji i poslije nje branitelji su napravili ratne zločine nad srpskim stanovništvom, – generali optuženi za ratni zločin trebaju dokazati nevinost u Haagu, a do tada su osumnjičeni ratni zločinci i bolje je ne spominjati ih, – pjevač Marko Perković Thompson je ustaški pjevač, – predsjednici Mesić i Josipović su najpopularniji političari jer zagovaraju crveni antifašizam, – u Haagu nije optužena cijela Hrvatska i njezini građani već samo pojedinci itd. Radili su sistematično na razaranju ponosa branitelja, njihovih obitelji i hrvatskog naroda.
Evo samo kratki odlomci iz Stojićeve knjige: „ Pročitah danas u jednim novinama odgovor poznatog hrvatskog redatelja na pitanje zbog čega on i drugi ne prave filmove o junacima Domovinskog rata. I reče istinu. Kako će ih praviti kad su svi ti junaci po tamnicama!? Na stranu to što ih vjerojatno ne bi pravio i da su vani, jer je takav, ali rekao je istinu. Treba uhititi ratnike da ne bi ometali hod u novo bratstvo i jedinstvo na ovim prostorima. Ono se, pak, kuje na raznorazne načine. Recimo, odlaskom Tereze Kesovije na koncert u Beograd. Naravno, zbog čega ne bi išla tamo, ako joj ne ćemo zamjeriti kad bi išla u Rim, Budimpeštu pa i Sarajevo….? I opet dotični imaju pravo, samo malo manje nego u redateljevu slučaju. Nije srž o nečijem odlasku u Srbiju, rat je bio i donio je što je donio. Nego je srž u tome što prelazimo preko onoga što je bilo, gazimo svoju bit pa i bit onoga kome odlazimo u posjet. Može se biti i Srbin, i Kinez, i Tunguzijac, ali se ne može gajiti opako komunističko bratstvo i jedinstvo. – Ima i smiješnih stvari. Gledajući turske serije, djeca, hrvatska, u školama počinju pozdravljat s Bujrum! Umjesto Hvaljen Isus i Marija“ Ili Dobar dan! Kao da se ponovno počeo širiti miris davnih stoljeća, vremena kad su nam porušili samostane i crkve, pobili puk, zatrli zapadnu uljudbu…
– Ozbiljan klaun Mesić na sve bi ovo zavrtio glavom. Ne vjerujem da bi štogod smrsio u svom izmotavajućem stilu kao ovih dana dok su ga pritiskali za raspačavanje transkripata iz predsjedničkog ureda. Bio bi odrješit, kao ono kad je umirovio sposobne generale, ratne pobjednike, ili dok je s Nobilom stvarao tzv. dvostruku crtu zapovijedanja. Danas se hvale time zaboravljajući na posljedice. Dariju Kordiću dodijeljene su duge tamničke godine, a Hrvatska je proglašena napadačem na BiH. Prema sličnom obrascu pokušali su se poigrati s generalom Gotovinom, ali im to nije uspjelo. Ostao je uzoran nepotkupljiv hrvatski general. Zanimljivo je primijetiti da su se tako ponašali uglavnom svi oni koji nisu okusili kruha iz komunističke ruke. Koji su ga okusili, kao da ih je pretvarao u zombije.“ Knjiga je za preporučiti svim domoljubima.
Sinergija svih koji su iskazivali svoju potporu i ljubav prema generalima zajedničkim i pojedinačnim molitvama, pješačenjem do Haaga, organiziranim odlascima u Haag, pisanjem potpora i čestitki, raznim predavanjima, večerima s čitanjem pjesama branitelja, neumornim obraćanjima raznim svjetskim i domaćim institucijama akademika Josipa Pečarića je usprkos tome što vladajući političari nisu pružali punu podršku, a mediji djelovali čak negativno, pripomogla svojom vjerom u Božju pomoć donošenju pravednih oslobađajućih presuda.
I došli su konačno kući i doček im je pokazao zadovoljstvo i sreću naroda. Nakon godina zatvora, a znajući da su nevini, uputili su svoje pozdrave prema svojim dugogodišnjim razmišljanjima. Riječi su im bile emotivne, razborite i pomirljive. Bez obzira na sve podržava legitimno izabranu vlast u Hrvatskoj. Svi smo im od srca zaželjeli da uživaju u slobodi, u suncu, buri, jugu pa i kiši i da se što brže prilagode svemu što donosi dugo godina očekivana sloboda, a prije svega sa svojom obitelji. O njima samima ovisi hoće li pisati memoare, koji bi bili i istiniti prikaz novije povijesti Hrvatske ili raditi nešto drugo.
Ali javili su se ponovno mediji sa svakojakim komentarima. Ne ću ih nabrajati. Svrha je ponovno uznemiravati javnost a i samog generala Gotovinu. Hoće li ga SDP preko Kotromanovića prisvojiti od HDZ-a? Nije bilo dovoljno 11 godina progonstva i zatvora već se traži „povedi Hrvate u bolju budućnost“. Sjajna prilika za promicanje Hrvatske u svijetu. Narod se pita je li ovo naš Gotovina. Mesić: „Gotovina nikada ne bi završio u Haagu da mu je HDZ dozvolio razgovor s istražiteljima.“ Mislim da je general Gotovina bio svjestan raspoloženja u narodu i među braniteljima i da bi samo jedna njegova riječ mogla izazvati miroljubivi i radosni skup u lavinu nereda. Svi dvolični i karakterno pokvareni ljudi, naročito političari, koji su ga pozdravljali, a godinama optuživali, nose svoj teret i prezir poštenih ljudi. Mnogi inertni predsjednici raznih braniteljskih udruga nisu smogli snage i znanja udruge udružiti u jednu snažnu braniteljsku udrugu, a one koji su to pokušavali sprječavali su uz pomoć političkih stranaka na sve načine.
Nadam se da su oba generala uz Božju pomoć stekla mudrost i strpljivost i da ne će reagirati na razne provokacije.
Mira Ivanišević/benedikt
