DO GRAĐEVNE DOZVOLE U NAJKRAĆEM ROKU
PRIJEDLOG HRVATSKE UDRUGE BENEDIKT
Mijenjaju se zakoni, osnivaju povjerenstva i agencije za pomoć investitorima, a i dalje se do dokumenta kojim se odobrava građenje teško dolazi i to traje godinama.
{jathumbnail off}Hrvatska udruga Benedikt ima prijedlog kojim se na jednostavan način, uz minimalne dopune postojećeg Zakona o prostornom uređenju i gradnji, procedura pribavljanja građevne dozvole znatno skraćuje.
Pod pojmom građevne dozvole smatramo dokument kojim se odobrava građenje, a koji je do sada imao razne nazive (rješenje o uvjetima građenja, potvrda na glavni projekt, rješenje o izvedenom stanju, građevna dozvola).
Odmah moramo naglasiti da ne smatramo dobrim rješenja s agencijom za investicije ove vlade (kao ni povjerenstvo za investicije prošle vlade koje nije nikada ni aktivirano kako treba). Naime, umjesto sustavnog rješenja problema, agencija bi stvarala posebne uvjete za velike investicije na način da bi vlada mogla intervenirati u lokalne urbanističke planove, te bi preuzela i dio poslova pribavljanja dokumentacije za takve investicije.
Tu se postavljaju dva logična pitanja:
– Što je s ostalim, uvjetno rečeno „malim“ investicijama. Oni bi nam trebali biti važniji i od velikih jer pokreću srednji poduzetnički sloj stanovništva, a puno malih investicija čini veliku investiciju s manjim rizikom;
– Tko nam jamči da se praksa pomaganja velikih investicija (izmjena urbanističkih planova, prenamjene prostora, dodjela zemljišta, pribavljanje dokumentacije „preko reda“) neće zlouporabiti. Lako je predvidjeti „prijateljske usluge“ gdje će poljoprivredno zemljište, nakon kupnje od strane podobnog investitora, legalno postati građevno i još će se dozvole pribavljati ubrzano na državni trošak.
Stoga držimo da bilo koje rješenje mora biti sustavno, jednako povoljno za svakog investitora. Svjesni smo da investicije ne mogu čekati izmjenu i prilagođavanje propisa pa predlažemo rješenje u dva koraka:
1. kratkim i jasnim dopunama postojećih propisa učiniti iste operativnijima;
2. prići temeljitijoj (bez forsiranja brzine donošenja) izmjeni propisa sukladno rješenjima naprednijih europskih zemalja.
Već ovim prvim korakom treba riješiti veći dio problema, a to su:
– Rokovi ili nisu propisani ili njihova primjena nije obvezna, nema sankcija;
– Potrebne suglasnosti se pribavljaju na jednako kompliciran način kao i sama građevna dozvola. Pri tom se ne primjenjuju niti sadašnje zakonske odredbe po kojima se suglasnost smatra izdanom ako se predstavnik institucije koja izdaje suglasnost ne pojavi na sastanku zakazanom od strane ureda za graditeljstvo;
– Službenici su u strahu da im se ne prigovori da su pogodovali investitorima (iz osobnih interesa);
– Nije stvoren sustav koji će voditi k cilju, tj. građevnoj dozvoli, naš sustav je usmjeren traženju manjkavosti i razloga za neizdavanje dozvole.
Stoga držimo da bi se u prvim kratkim i jasnim dopunama, između ostalog, trebale naći i odredbe koje ovdje predlažemo:
1. U pribavljanju građevne dozvole (dokumenta kojim se odobrava gradnja) propisati jasne rokove koji se ne smiju prekoračiti.
2. Unijeti odredbu kojom se građevna dozvola smatra izdanom u slučaju kada nadležno tijelo u zakonom predviđenom roku istu nije izdalo, osim posebnih slučajeva u kojima se traži izrada određene studije (zaštita okoliša i sl.) i to samo ako je upravo ta studija uzrok neizdavanja dozvole. Naravno, na isti način tretirati izdavanje raznih suglasnosti (istekom roka smatra se izdanom).
3. U slučajevima dvojbenog tumačenja prihvatiti tumačenje u korist podnositelja zahtjeva.
Držimo da bi već ove kratke odredbe bitno ubrzale postupak pribavljanja građevnih dozvola, ali i omogućile administraciji ažurno rješavanje istih.
U drugoj fazi temeljitije izmjene propisa predlažemo da se uzme u obzir:
1. Dokument kojim se odobrava gradnja nazvati uobičajenim nazivom „građevna dozvola“ koji može imati svoje nastavke: za pomoćnu građevinu, za jednostavnu građevinu, za zahtjevnu građevinu i sl;
2. Umjesto nekih suglasnosti uvesti samo obavijest javnim komunalnim društvima (Vodovod, HEP);
3. Omogućiti etažiranje nakon izvedbe grubih građevinskih radova (sada traje i više od dvije godine nakon završetka gradnje: tehnički pregled, uporabna dozvola, vrijeme da postane konačna, uplana u katastru, rješenje o samostalnim cjelinama, uknjižba u zemljišnim knjigama);
4. Razmisliti o osnivanju javnih ureda za urbanizam (poput javnih bilježnika) koji bi bili efikasniji, a tek u drugom stupnju bi rješavali općinski, gradski ili županijski uredi.
Također, upozorili smo Ministarstvo na odredbe zakona koje se uglavnom ne primjenjuju, napose u pogledu propisanih rokova:
– Člankom 109. Zakona predviđeno je da su posebni uvjeti pribavljeni i u slučaju kada se pozvano tijelo i/ili osoba pozvana na uvid u idejni projekt ne odazove pozivu ili se u propisanom roku ne očituje. U praksi ih se poziva ponovno, pa ako se ne odazovu, šalju im se projekti na uvid i čeka njihovo mišljenje, neovisno koliko dugo to traje.
– Člankom 116. propisano je da je nadležno tijelo obvezno zahtjev za izdavanje lokacijske dozvole riješiti u roku od trideset dana od uredno podnesenog zahtjeva. U tom roku mnogi ga niti ne otvore (prvi put).
– Člankom 215. propisano je da nadležno tijelo, u roku od osam dana od primitka zahtjeva za rješenje o uvjetima građenja, poziva tijela i/ili osobe, određene posebnim propisima, na uvid u idejni projekt radi posebnih uvjeta.
– Člankom 127. određuje se mogućnost zabrane izdavanja lokacijskih dozvola i rješenja o uvjetima građenja do donošenja urbanističkog plana uređenja, ali ne duže od dvije godine od dana stupanja na snagu odluke o izradi tog plana, uz mogućnost produžetka zabrane za godinu dana.
Već smo ranije upozoravali Ministarstvo na jednu očitu nelogičnost i neusklađenost propisa.
Naime, nelegalno izgrađenim zgradama do 21.06.2011. pojednostavljenom se legalizacijom dozvoljava i uporaba istih, dok se za legalno građene zgrade u razdoblju od 1.10.2007. do 21.06.2011. traži isti postupak pribavljanja uporabne dozvole (uz obavljanje tehničkog pregleda), odnosno pribavljanja rješenja o uporabi (za zgrade do 400 m2) kao i za nove zgrade koje se grade nakon 21.06.2011.
Dakle, puno je lakše legalizirati potpuno nelegalnu zgradu nego pribaviti dokument kojim se odobrava uporaba legalno izgrađene zgrade, i sve to za zgrade građene u istom razdoblju od 1.10.2007. do 21.06.2011.
Drugim riječima, ako imate zgradu, a napose veću od 400 m2 ili proizvodnu zgradu, legalno izgrađenu u razdoblju od 1.10.2007. do 21.06.2011, pravo na uporabu iste najlakše ćete riješiti ako dio zgrade prikažete kao nelegalan, jer je legalizacija lakši postupak od pribavljanja uporabne dozvole, a tom legalizacijom ste riješili i pravo uporabe zgrade. Apsurdno, ali tako je.
Ovo se ne odnosi na zgrade izgrađene do 1.10.2007. jer je za njih pojednostavljen postupak pribavljanja rješenja o uporabi.
Za rješenje ovog problema predlažemo izmjenu članka 333. Zakona o prostornom uređenju i gradnji, prvi stavak (prekrižen je dio koji se mijenja) na način:
– Za izgrađenu građevinu na temelju građevinske dozvole izdane od 20. lipnja 1991. godine do dana stupanja na snagu ovoga Zakona 21. lipnja 2011. godine, umjesto uporabne dozvole nadležno upravno tijelo na zahtjev investitora odnosno vlasnika građevine izdaje uvjerenje za uporabu kojim se utvrđuje da je građevina izgrađena u skladu s građevinskom dozvolom u pogledu vanjskih gabarita i namjene.
U nastavku dajemo cjelovit tekst dopisa Ministarstvu prostornog uređenja i graditeljstva:
HRVATSKA UDRUGA BENEDIKT
Zrinsko-Frankopanska 19
21000 Split
Matični broj: 2766680
OIB: 29662153625
Broj računa: 2340009 – 1110477711
www.hu-benedikt.hr
E-mail: hrvatska.udruga.benedikt@gmail.com
Ministarstvo graditeljstva i prostornoga uređenja
ministrica gđa Anka Mrak Taritaš
10.000 Zagreb
Ulica Republike Austrije 20
Poštovana gospođo ministrice,
Godinama slušamo da je pribavljanje dokumentacije za građenje kod nas prekomplicirano te da traje nedopustivo dugo.
Rješenja se traže na način:
• da se donose izmjene propisa ili sasvim novi propisi koji, u pravilu, ne pridonose puno pojednostavljenju, njihovo donošenje dugo traje, te unose dodatnu zbrku gomilanjem propisa;
• osnivaju se povjerenstva (bivša vlada) ili agencije (sadašnja vlada) koji bi trebali dati prednost velikim i važnim investicijama (a što je s ostalim „nevažnim“ investitorima, a da o podobnim i „prijateljskim“ investitorima i ne govorimo).
Kako nema dobrih rješenja ako ista nisu sustavna i primjenjiva za sve investitore, a ne samo odabrane, predlažemo:
– kratkim i jasnim dopunama postojećih propisa učiniti iste operativnijima;
– prići temeljitijoj (bez forsiranja brzine donošenja) izmjeni propisa sukladno rješenjima naprednijih europskih zemalja.
Držimo da bi se u prvim kratkim i jasnim dopunama, između ostalog, trebale naći i odredbe koje ovdje predlažemo:
– U pribavljanju građevne dozvole (dokumenta kojim se odobrava gradnja) propisati jasne rokove koji se ne smiju prekoračiti.
– Unijeti odredbu kojom se građevna dozvola smatra izdanom u slučaju kada nadležno tijelo u zakonom predviđenom roku istu nije izdalo, osim posebnih slučajeva u kojima se traži izrada određene studije (zaštita okoliša i sl.) i to samo ako je upravo ta studija uzrok neizdavanja dozvole. Naravno, na isti način tretirati izdavanje raznih suglasnosti (istekom roka smatra se izdanom).
– U slučajevima dvojbenog tumačenja prihvatiti tumačenje u korist podnositelja zahtjeva.
Pod pojmom građevne dozvole smatramo dokument kojim se odobrava građenje, a koji je do sada imao razne nazive (rješenje o uvjetima građenja, potvrda na glavni projekt, rješenje o izvedenom stanju, građevna dozvola).
Držimo da bi već ove kratke odredbe bitno ubrzale postupak pribavljanja građevnih dozvola, ali i omogućile administraciji ažurno rješavanje istih.
Već smo ranije upozoravali Ministarstvo na jednu očitu nelogičnost i neusklađenost propisa.
Naime, nelegalno izgrađenim zgradama do 21.06.2011. pojednostavljenom se legalizacijom dozvoljava i uporaba istih, dok se za legalno građene zgrade u razdoblju od 1.10.2007. do 21.06.2011. traži isti postupak pribavljanja rješenja o uporabi, odnosno pribavljanja uporabne dozvole (uz obavljanje tehničkog pregleda) kao i za nove zgrade koje se grade nakon 21.06.2011.
Dakle, puno je lakše legalizirati nelegalnu zgradu nego pribaviti dokument kojim se odobrava uporaba legalne zgrade građene u istom razdoblju od 1.10.2007. do 21.06.2011.
Ovo se ne odnosi na zgrade izgrađene do 1.10.2007. jer je za njih pojednostavljen postupak pribavljanja rješenja o uporabi.
Stoga predlažemo izmjenu članka 333 Zakona o prostornom uređenju i gradnji, prvi stavak (prekrižen je dio koji se mijenja) na način:
– Za izgrađenu građevinu na temelju građevinske dozvole izdane od 20. lipnja 1991. godine do dana stupanja na snagu ovoga Zakona 21. lipnja 2011. godine, umjesto uporabne dozvole nadležno upravno tijelo na zahtjev investitora odnosno vlasnika građevine izdaje uvjerenje za uporabu kojim se utvrđuje da je građevina izgrađena u skladu s građevinskom dozvolom u pogledu vanjskih gabarita i namjene.
U drugoj fazi temeljitije izmjene propisa predlažemo da se uzme u obzir:
– Dokument kojim se odobrava gradnja nazvati uobičajenim nazivom „građevna dozvola“ koji može imati svoje nastavke: za pomoćnu građevinu, za jednostavnu građevinu, za zahtjevnu građevinu i sl;
– Omogućiti etažiranje nakon izvedbe grubih građevinskih radova (sada traje i više od dvije godine nakon završetka gradnje: tehnički pregled, uporabna dozvola, vrijeme da postane konačna, uplana u katastru, rješenje o samostalnim cjelinama, uknjižba u zemljišnim knjigama);
– Razmisliti o osnivanju javnih ureda za urbanizam (poput javnih bilježnika) koji bi bili efikasniji, a tek u drugom stupnju bi rješavali općinski, gradski ili županijski uredi.
Također, upozoravamo na odredbe zakona koje se uglavnom ne primjenjuju, napose u pogledu propisanih rokova:
– Člankom 109. Zakona predviđeno je da su posebni uvjeti pribavljeni i u slučaju kada se pozvano tijelo i/ili osoba pozvana na uvid u idejni projekt ne odazove pozivu ili se u propisanom roku ne očituje.
– Člankom 116. propisano je da je nadležno tijelo obvezno zahtjev za izdavanje lokacijske dozvole riješiti u roku od trideset dana od uredno podnesenog zahtjeva.
– Člankom 215. propisano je da nadležno tijelo, u roku od osam dana od primitka zahtjeva za rješenje o uvjetima građenja, poziva tijela i/ili osobe, određene posebnim propisima, na uvid u idejni projekt radi posebnih uvjeta.
– Člankom 127. određuje se mogućnost zabrane izdavanja lokacijskih dozvola i rješenja o uvjetima građenja do donošenja urbanističkog plana uređenja, ali ne duže od dvije godine od dana stupanja na snagu odluke o izradi tog plana, uz mogućnost produžetka zabrane za godinu dana.
U svojim prijedlozima nastojali smo biti kratki smatrajući da su isti jasni i bez većih obrazlaganja.
S poštovanjem,
Predsjednik Hrvatske udruge Benedikt
Dr. Vide Popović
