Mile Mamić: “Naša je javnost uznemirena, gotovo uzrujana, i opravdano vrlo zabrinuta zbog retorike ministra Jovanovića “

Zadarski sveučilišni profesor, rodom iz Lišana Ostrovičkih, odlučio je javno progovoriti o problemima oko uvođenja spolnog odgoja

Uputio je otvoreno pismo premijeru Milanoviću, 7. siječnja 2013. godine, pod nazivom “Vapaj za općenacionalnom pomirbom i obustavom ovoga ideološkog rata” na koje do danas nije dobio odgovor. Usprotivio se Jovanovićevoj spolno-odgojnoj diktaturi. Pismo prenosimo u cijelosti:

Poštovani gospodine Milanoviću,

Možda će Vam se učiniti prenaivnim da Vam se s tim vapajem obraća jedan pojedinac nakon tolikih alarmantnih reakcija Crkve, HHO-a, mnogih udruga i istaknutih pojedinaca. Znam da ste kršćanski ateist i da nosite u sebi, živite mnoge sastavnice kršćanskoga vrijednosnoga sustava, a da toga niste dovoljno ni svjesni. Pokušate li sine ira et studio barem djelomično otkriti duboke razloge tolike zabrinutosti naše javnosti u vezi s ponuđenim Spolnim odgojem i pogubnim posljedicama koje bi iz njega mogle proizaći, probudit će se u Vama i osvijestiti one snažne kršćanske silnice koje u Vama tinjaju. Želim da u tom kontekstu shvatite moj vapaj, moj krik. Boli me sve ono što boli moj narod i ugrožava našu narodnu budućnost. Nepopravljivi sam optimist. Imam se pravo barem nadati.

OPĆENACIONALNA POMIRBA JEDINI JE LIJEK OVOM NAPAĆENOM NARODU

Da ne biste pomislili da Vam se nudim za diplomata ili savjetnika, ne! Vi ste čovjek koji može presjeći gordijski čvor ovih žalosnih trvenja, kojima se ne nazire kraj. Uz toliko teških problema u kojima grca domovina Hrvatska silna se energija troši u prepucavanje oko Zdravstvenoga odgoja (a zapravo njegova 4. modula – Spolnoga odgoja).

Emisijom Nulta točka na HTV-u je 17. prosinca počela zakašnjela javna rasprava u vezi s izbornim predmetom Zdravstveni odgoj 

{youtube}YzdE0VnTHds{/youtube}

U toj se je raspravi jasno vidjelo da je uvođenje toga predmeta bilo pravodobno najavljeno, ali je kurikulum s predloženom literaturom došao prekasno i bez prethodne javne rasprave. Ta činjenica bila bi dovoljan razlog da se taj predmet povuče i ide u redovitu proceduru. Buru je izazvao 4. modul Zdravstvenoga odgoja, tj. Spolni odgoj.

Iz emisije se je jasno dalo razabrati da nam se umjesto prokušanoga sustava vrijednosti nudi kaos, zbrka, razuzdanost, raskalašenost, prihvaćanje svega i svačega, što su mnoge napredne države nedavno odbacile, a nama se sad nudi kao „znanstveno“.

Umjesto takve i sličnih potrebnih stručnih rasprava o tom važnom pitanju protivnici uvođenja takva programa bez javne rasprave i normalne procedure nastavili su svoje argumentirano protivljenje. Crkva, udruge i pojedinci nastavili su svoj monolog kad na drugoj strani nisu mogli naći sugovornika. Sve je to nailazilo na apriorno i neargumentirano odbijanje ministra Jovanovića i onih koji ga moraju slušati. Umjesto argumenata dolazile su etikete, parole, floskule, omalovažavanje i diskvalifikacija svih koji misle drukčije. Time je ministar Jovanović pokvario Božić svima, a ne samo njima. I meni je to pomutilo božićni mir. Umjesto da se lijepo igram sa svojom unučadi pratio sam sva daljnja zbivanja oko toga. Osjećao sam se kao 1971. nakon sloma Hrvatskog proljeća.

Umjesto ozbiljne rasprave o tom važnom pitanju svečano je najavljivana emisija Nedjeljom u dva u kojoj ćemo moći čuti „svu istinu“ od tvorca spornoga kurikuluma sociologa i seksologa Aleksandra Štulhofera. (HRT: Štulhofer u Nedjeljom u dva www.hrt.hr/index.php?id=sport-clanak&tx_ttnews%5Btt… 30. prosinca 2012).
Prije njegova nastupa hrabra novinarka HTV-a Karolina Vidović Krišto u emisiji Slika Hrvatske neizravno je otkrila pedofilsku pozadinu Instituta Alfreda Kinseya i njegovih sljedbenika, među kojima je i suautor spornoga kurikuluma uz kratki izvadak iz dvosatnoga filma o Alfredu Kinseyu i njegovoj „znanstvenosti“. (HRT Slika Hrvatske – Pedofilija kao temelj spolnog odgoja? – 29. 12. 2012) Bilo je to u vrijeme kad se više drukčije mišljenje nije smjelo čuti na HTV-u. Neobično brzo je uslijedila isprika HTV-a gledateljima i prijetnja novinarki. Munjevitom brzinom osudi se pridružuje i HND. Vrlo brzo je ukinuta i ta emisija na HTV-u. Javnost vjeruje da se je sve to munjevito zbivalo pod jakim političkim pritiskom. Ubrzo se pojavio članak Posljedice seksualne revolucije: Velika prijevara Alfreda Kinseya i njegove ‘znanosti’ o seksualnosti (Lidije Paris). Nekoliko je dana kasnije TV kalendar dodatno analizirao Kinseya i dao potporu Karolini … www.hrsvijet.net › Magazin › TV, prikazavši Kinseya u istom svjetlu.

U emisiji Nedjeljom u dva, 30. prosinca, Štulhofer je, prilično posramljen, govorio o svemu tome. Ostavio je dojam pobunjenoga pubertetlije čiji je spolni nagon bio tako jak da mu je bio pretijesan sustav kršćanskih vrijednosti te ih je počeo „znanstveno“ razarati. U tom nije imao puno sreće jer je našao krivoga „znanstvenog“ partnera, odnosno partnere, što je široj javnosti ovih dana postalo sasvim jasno. On, koji „zna sve o seksu, a još nema djevojke“ ni sad ne zna što bi sa svojim spolnim nagonom. Zar takav čovjek može odgojiti buduće odgovorne roditelje!? (Nemo dat quod non habet)

Ugledni psihijatar Vladimir Gruden, koji je nedavno bio predsjednik jednoga sličnog povjerenstva, u mnogim se bitnim pitanjima ne slaže s ponuđenim programom. On kaže da nam se mnogi stavovi nameću kao normalni, znanstveni, a da to nisu. On ističe da su seksualnost i agresija osnovni ljudski nagoni, ali da čovjek treba kontrolirati svoje nagone i impulse jer je to ono po čemu se najviše razlikuje od životinja. Nadalje ističe da kontrolom nagona i impulsa čovjek stvara energiju koju kasnije koristi za stvaranje i kreativno djelovanje, toliko karakteristično upravo za ljudsku vrstu. Ako pak izostane glavni kontrolni mehanizam, odnosno ako ljudi ne budu kontrolirali svoje impulse, više neće imati energije za drugi dio svog života, odnosno za intelektualni rad i razvoj. Opravdano se pita zašto i šizofreničarima ne dopustimo da se slobodno izraze. Koliko je raznih duševnih bolesnika, koliko je zatvorenika koji su u zatvor dospjeli kao žrtve svojih nagona, svoje neslobode!? A koliko je raznih ovisnika svih vrsta!?

Da ministar Jovanović ne bi bio kradac (a ne kradljivac) Božića, prebacio je to na kardinala Bozanića, a u prvim danima nove godine prosuo je ovaj biser: Biskupi lažu, a ja s lažljivcima ne razgovaram … (www.novilist.hr). Kao jezikoslovac primijetio bih: Lažac je onaj koji jedanput laže, a lažljivac je onaj koji je sklon laganju, dakle višekratno, gotovo kao zanat, profesionalno. (Nije li i to po novom zakonu kazneno djelo!?) Svakako, ružna je to i neukusna čestitka hrvatskim građanima, od kojih se 93% izjašnjavaju kao pripadnici neke vjerske zajednice. Neprimjereno je to za ministra znanosti, obrazovanja i sporta. Doduše, nije on ministar kulture, a ni odgoj nije izričito u njegovu resoru.

Tko će raditi u školama postane li on učenicima uzor!?

Naša je javnost uznemirena, gotovo uzrujana, i opravdano vrlo zabrinuta zbog retorike ministra Jovanovića kojom nas vraća na vrijeme šestosiječanjske diktature, drugoga svjetskog poraća u nas (Stepinac: Blažević). Lijepo ga je upozorio Nino Raspudić: „Blago čovjeku koji živi u 21. stoljeću i uvjeren je kako je, ne samo tehnologija, već i sve drugo današnje bolje od svega što je bilo prije te da će sve sutrašnje biti još bolje od ovoga danas…Jadan je onaj čije je jedino spoznajno postignuće u tome što se rodio petsto godina nakon Srednjeg vijeka pa je dobio pojednostavljenu ideološku papicu s kojom misli da je apsolvirao ta prošla stoljeća. Pri tome mu je jedini kritički napor u tome da s kronološkog vrha goleme baštine, koju ne poznaje, stereotipno pljuje u njezine temelje.“ (O erotizmu bi aseksualni kukurikulum mislioci imali što naučiti od … www.vecernji.hr, OBJAVA: 28.12.2012 )

Osjeća se strahovit pritisak na HTV, na HND, na medije, tako da se neki opravdano pitaju: Što sa slugom kad umisli da je gospodar i ponaša se kao diktator… (www.hrsvijet.net › naslovnica › Glas HR svijeta). Na opasnosti od jednoumlja upozorava i Ivona Radić:

Jednoumlje kao paradigma (HRsvijet.net  › Glas HR svijeta).
Odlučnost i mudrost, uz ostale vrline, dvije su temeljne vrline dobra političara, čovjeka koji je na čelu jedne ustanove, zajednice, države, naroda. Da bi mogao što bolje služiti, morao bi imati visok stupanj tih vrlina. Sama odlučnost bez mudrosti kao ni sama mudrost bez odlučnosti ne donose dobra ploda, sreće ni blagostanja onima kojima oni trebaju služiti.

Odlučnost bez mudrosti vodi u diktaturu, tiraniju, teror i nasilje. Mudrost bez odlučnosti vodi u anarhiju, kaos, neučinkovitost, jalovost.

Vi se, poštovani gospodine Predsjedniče Vlade, trudite spojiti te dvije važne vrline. Želim Vam da u tom budete uspješni jer mi je opće dobro veoma važno.

Čim je Knin oslobođen, Carl Bildt je žestoko optužio Hrvatsku za prekomjerno granatiranje. U vezi s tim Mate Granić je vrlo smireno rekao: „To je potpuna odsutnost političke mudrosti.“ Iz toga možemo postaviti ovu jednakost:

Potpuna odsutnost političke mudrosti = potpuna politička glupost
Mate Granić ipak nije rekao da je to potpuna politička glupost nego je to zamotao u celofan.

Granićev eufemizam tek se je nedavnom haškom presudom našim generalima pokazao istinitim.
Možda bi bilo dobro, potrebno, korisno po isteku minule a na početku nove građanske godine da Vi kao predsjednik Vlade promotrite i pokušate nekim objektivnim mjerilima izmjeriti i ocijeniti npr. ocjenom od 0 do 10 svoje ministre s obzirom na stupanj odlučnosti i mudrosti, o čemu će u dobroj mjeri ovisiti i njihova učinkovitost. Nemojte pokušavati i sebe ocjenjivati zbog opasnosti od subjektivnosti. Uostalom, Vaša će ocjena proizaći iz njihove.

U ovom trenutku zanima me Vaša ocjena ministra Željka Jovanovića s obzirom na zadane parametre. Pretpostavljam da ćete se složiti sa mnom da bi mu odlučnost bila čista desetica, a da mu mudrost nije baš dobra strana. Mudrost mu nije daleko od čiste ništice i približava se svojoj suprotnosti – potpunoj odsutnosti političke mudrosti, da ne kažem drukčije. Pri tako niskom stupnju mudrosti, odlučnost je opasnija što je veća.
Politička mudrost očituje se i u kulturi dijaloga, u komunikaciji s javnošću. Razmotrite s toga gledišta njegov prvi zahvat (šport sport), njegove okršaje s Hrvatskim nogometnim savezom, naprasno ukidanje Vijeća za normu hrvatskoga standardnog jezika bez obrazloženja, pitanje državne mature, olako obećanje novoga pravopisa i ,napokon, Zdravstveni odgoj (posebno njegov 4. modul – Spolni odgoj). Kad biste mu Vi na temelju njegove komunikacije s javnošću trebali dati ocjenu iz Kulture dijaloga, ona bi se vjerojatno poklapala s ocjenom iz Političke mudrosti.

Prije nekoliko dana kardinal Bozanić je pozvao na demokratičnost (‘Na ispitu je demokratičnost hrvatskog društva’ – tportal.hr /vijesti/). I ugledni sociolog Lalić digao je desnicu u obranu demokracije, parafrazirajući Vas, rekavši: „Neka mi se osuši desnica ako zaboravim tebe, demokracijo!“ To je poziv Vama. Ako se Vi iz načelnih razloga i bojite približiti stavovima Crkve, de facto „apsolutno najbrojnije udruge civilnoga društva u Hrvatskoj“, ipak morate s njom razgovarati. Crkvu treba shvaćati vrlo široko, ozbiljno i dobronamjerno. Ta, ona je utemeljila najstarija naša učilišta. Njezino je poslanje da bude Mater et magistra, Majka i učiteljica.

I HHO Vas na vrlo argumentiran način poziva da odustanete od nametnutoga odgoja. Vi kao pravnik morate uzeti u obzir sve međunarodne deklaracije, konvencije, rezolucije, protokole, bilateralne ugovore, Ustav RH i Obiteljski zakon, za koje navodi HHO da su u ovom slučaju prekršeni. Zar u ovom pitanju ne vrijedi načelo Pacta sund servanda!?

Neka Vam predsjednik Josipović u ovom posluži kao uzor. Njegov je povjerenik Bartulica rekao svoje mišljenje o spolnom odgoju, koje se podudara sa stavom Crkve. Josipović je iznio svoje mišljenje, distancirajući se od njegova, ali poštujući ga. Jasno je zamjerio nepoštivanje demokratske procedure u ovom pitanju i nepostojanje priručnika. Ipak, nije se odrekao daljnjih usluga svojega povjerenika i želi imati i takvih savjetnika, povjerenika koji drukčije misle.

Ne može se olako prijeći preko ovih činjenica:
1. Sporni modul, kurikulum i preporučena literatura nisu prošli javnu raspravu.
2. Osobe koje bi to trebale raditi nisu stručne.
3. Preporučena literatura je sporna, problematična i otvara prostor za kojekakve proizvoljne improvizacije.
4. Učitelji/nastavnici imaju pravo i odbiti izvođenja toga modula ako to nije u skladu s njihovom savješću.
5. Sve se svodi na informiranje, obrazovanje, a odgoj je potpuno zanemaren.
6. Ni neke naprednije zemlje nisu time postigle željene ciljeve pa su odustale od toga.

Premda se radi o dva-tri sata godišnje, sve spomenute tvrdnje ostaju. „U dva-tri sata godišnje ne može se riješiti probleme o kojima se govori – ali ih se može stvoriti! U svijest i podsvijest djece, kao u mekani vosak, može se urezati izopačene „vrijednosti“, i to je neizbrisivo. Nebrojeni psiholozi – napose specijalisti razvojne psihologije – zvone na uzbunu, tvrde da je takav pristup spolnom odgoju štetan za djecu, ali budući da se suprotstavljaju rodnoj ideologiji, njihova riječ nema pravo javnosti.“ (Lidija Paris: Pandorina kutija rodne teorije | HRsvijet.net …,25.12.2012)

Eto, poštovani gospodine Milanoviću, takva je slika Hrvatske danas, takva je slika ministra
Jovanovića, a Vi se pobrinite da Vaša slika i slika Hrvatske bude ljepša. Evo, i danas me neki uvjeravaju da iza svih istupa svojih ministara stojite Vi (Razotkrivanje Jovanovićevih obmana). Ja u to ne želim vjerovati. Zato Vam sve ovo i pišem.

Ovom je narodu bilo previše svakojakih diktatura. Jovanović nam je već najavio spolnoodgojnu, a u tajnosti se, pouzdano znam, priprema i pravopisna diktatura. Jedva smo se dočepali svete slobode. Skupo smo ju platili da bismo se njome poigravali. Kao ponosan i odgovoran narod, na pragu Europske unije, poštujmo i branimo svoju slobodu, dičimo se njome pred svijetom i vijekom. Ta, zar ćemo s dvije diktature ući u Europsku uniju!?
Vratimo se demokratičnosti, kulturi dijaloga, međusobnom uvažavanju svih relevantnih čimbenika u društvu koji o bitnim stvarima imaju pravo i dužnost reći svoje mišljenje i sudjelovati u oblikovanju odgoja naše mladeži.

Prof. dr. Mile Mamić/znet.hr

Odgovori

Skip to content