Povratak sramotnog verbalnog delikta, kreiranog za Desnicu u Hrvata
Kod nas se politička desnica interpretira kao nešto negativno i primitivno. I zgodno za diskvalificiranje protivnika. Famozna Desnica u Hrvata zapravo okuplja sve pozitivno u biću nacije. Njoj pripadaju i ljevičar Ante Starčevića i “desničar” Neven Sesardić.
To bolno sjećanje na Aleksandru
{jathumbnail off}”Zašto bi bilo dobro izručiti Šeksa?” – pita nas Ante Tomić. “Svaki razlog da ga se riješimo je dobar, a Srbima bih čak i platio da ga uzmu. Da izručimo Šeksa, ne biste ni primijetili da ga nema. Nitko ne bi osjetio prazninu u srcu. Kada je došla ova vijest da ga Srbi traže, pokušao sam se sjetiti što je on ikad spomena vrijedno učinio i nisam našao nijedno stvarno dobro i hrabro djelo. Šeks je oslobodio merčepovske štakore što su likvidirati obitelj Zec. Imao je želuca pustiti ološ koji je smaknuo 12-godišnju djevojčicu.” Osobno sam pisao o jezovitoj sudbini naše nesretne Aleksandre i kada god se prisjetim sveg tog užasnog nasilja nad njom, osjetim tešku bol u dubini duše.* Ovdje je Tomić hrabro oprao Vladimira Šeksa, koji je sudjelovao u izradi i donošenju mnogih zakona ove represivne i porobljivačke RH. “Idemo, brzo! Locirati, identificirati, uhititi, transferirati! Svega mi, da sam ja vlast, Šeks bi dok si rekao keks, u kombiju s rešetkama na prozorima i plavom rotirkom na krovu, prešao granicu kod Bajakova.” Srbijanci bi obećali brz postupak, a Tomić bi napomenuo da takvi procesi traju od petnaest do dvadeset godina. Antu Tomića naša Javnost doživljava kao ljevičara. Kuda pripada Šeks?
Lažna desnica u RH i istinska Desnica u Hrvata
U formacijskoj i slobodarskoj Francuskoj revoluciji mnogi su stali uz vjeru i kralja kao njegova (konzervativna) desnica, nasuprot revolucionarima i onima koji su tražili značajnije promjene. “Lijevo” gledamo kao pokret, a “desno” kao poredak. Postoji određena asimetrija lijevo-desno za ruke u odnosu na političke, društvene i moralne podjele. Lutamo izgubljeni u pojedinim varijantama i njihovim prijevodima. “Right” kao “pravo-desno” u angloameričkom svijetu predstavlja istinu, moral, etičnost, dobro, pravdu, pravo, zakon i zakonitost. Protivni su pojmovi korupcija, nemoral, nepravda i laž! Najveći ljevičar u povijesti ljudskog roda, Isus od Galileje, sjedi desno od Oca, odnosno do Oca. I ljevičari i desničari nastoje za svoje pozicije vezati vrline i pozitivne vrijednosti.
Ovih smo dana doznali da je nekadašnja diva Beba Lončar krštena kao Desanka! Naša je! Svijet se podijelio na bogate i siromašne, pa Desanke i Desničari predstavljaju bogatiji i utoliko civilizacijski viši dio društva, izuzimajući neke educirane “izdajnike”, koji prelaze na suprotnu stranu. Dakle, desničari nisu primitivci, nego često obrazovani pojedinci, koji drže do svjetske i svoje nacionalne kulture – kaže nam Neven Sesardić. Kod nas je došlo do nevjerojatnog izokretanja političkih podjela, koje se krivo prezentiraju, u linijskom koordinatnom sustavu. Ekstremna desnica nije suprotna ljevici nego se kružno naslanja na ekstremnu ljevicu. Zar je zaista potrebito elaborirati da su proleteri bili slabije obrazovani dio društva? Europski lijevi intelektualci su jedno, a domaći “šumari” nešto posve drugo. “Godine 1945. likvidirani su svi naši kvalitetniji desničari!” – izjavio je Tomislav Sunić. Za ovih sedamdeset godina dominacije “šumara” i njihove djece, što komunistički sustav obrazovanja, što doznake naših radnika iz Njemačke i Austrije, spasili su Desnicu u Hrvata od potpunog civilizacijskog pada. Partizanskoj i komunističkoj djeci otvarala se veća perspektiva u rezidencijama i na važnim funkcijama, u zemlji i u inozemstvu. Mnogi su postali “ugledni” književnici, ideolozi i glumci na temelju svog “šumskog” korijenja, a ponekad i na osnovu svog etničkog podrijetla. Hrvatska Desnica živjela je svoj tihi skromni život u radničkim stanovima i obiteljskim kućama, koji je bio kulturno kvalitetniji od partizanskog kiča – hrvatski su “desničari” za Jugoslavije sanjali svoje slobodarske snove. Tajno smo razmjenjivali zabranjene knjige. “Ljevičari” su retardirali unutar nove povlaštene klase i takvi preuzeli ulogu desničara. Ideološko zatvaranje u podobnu literaturu načinilo je od naših “ljevičara” intelektualne bogalje. U tome smislu, pad komunističkih imperija nije ništa promijenio – danas je očigledna totalna praznina unutar samozvane hrvatske ljevice, pogotovo u pripadnim strukturama, koje su zapravo ekstremna protuhrvatska desnica.
Dakle, kod nas je važno razlikovati europski kvalificiranu desnicu i domaću Desnicu, koja se piše velikim slovom i okuplja hrvatske domoljube. Moramo pažljivo slagati kognitivnu mapu za naše prilike. Ovako, naši nacionalni neprijatelji i neprijatelji Crkve u Hrvata dobivaju mogućnost zloporabe nečijeg izjašnjavanja da pripada hrvatskoj Desnici. Ante Starčević bio je veliki ljevičar, ali istovremeno pripada hrvatskoj Desnici. Najviše me smeta guranje pod ljevicu agresora na RH i BiH, kao i svrstavanje branitelja u nekakvu ekstremnu desnicu. Konformisti Stipe Mesić i Ivo Josipović nemaju blage veze s ljevicom – gore od toga, bili su predsjednici države! Tužno je bilo promatrati ostarjelog Mesića kako za pravoslavni Božić slavi partizane i Tita. Valjda na partizanski dan ustanka slavi Božić?
Desne partije HDZ i SDP i lijevi Ustaški pokret
Današnji SDP je izrazito desna stranka, koja zapravo brani komunističko i korupcijsko naslijeđe u sustavu. Partija je namjerno 1989/90. prepustila vlast Udbi, jer se samo tako mogla vratiti kao formalno demokratska opcija. Da je Ivica Račan zadržao vlast, preuzeo bi odgovornost za sve. Za genocid nad Hrvatima, za sječu hrvatskih Proljećara, za sve ostalo što se događalo u SRH, za promašaje u Domovinskom ratu, za pogreške u formacijskoj tranziciji, za privatizacijsku pljačku, pa i za ovo današnje beznađe. Primjerice, abolicija za četnike i ovakva reintegracija našeg Podunavlja jasnije bi se prepoznali kao veleizdaje. Dakle, većina članova SDP-a završila bi u pržunu, a ovako vladaju i vraćaju se na vlast svakih osam godina. I još se drže onako: htjeli ste Hrvatsku i pravo vam budi, mi nismo ništa obećali, i tome slično. Da ne bude nesporazuma, zahvaljujem se svakome hrvatskom branitelju za obranu Hrvatske, odnosno RH i BiH, ali nimalo ne dvojim da bi se agresija na RH i BiH svakako slomila, ako ne sama od sebe, a onda vanjskom intervencijom, koja je i ovako u konačnici provedena, zbog nove kolonizacije “samostalne” države. U razdoblju 1997-99. tajno je vladao SDP – došao je njihov red. Godine 2003. nije Sanader nadigrao SDP, nego je došlo vrijeme da HDZ prepusti vlast svome partneru. Svejedno je što će poduzeti Tomislav Karamarko – slijedeći mandat dodijeljen je SDP-u prije 23 godine! SDP mora vladati osam godina – takav je dogovor. Ljudi smo, dogovorit ćemo se! Nadajmo se da je Sanader otišao 2009. zato što se tada vratila Partija, pa samo u tome slučaju možemo očekivati da SDP izgubi slijedeći mandat. HDZ je formiran za potrebe dominacije i/ili participiranja Udbe u podjeli plijena. Okuplja li Karamarko Hrvatsku desnicu, odnosno hrvatsku Desnicu ili ipak samo desnicu?
HDZ je formalno konstituiran kao pokret, ali to nije bio. Jedan dan je Josip Manolić sazvao sastanak oznaša, udbaša i disidenata, odnosno političkih robijaša. Drugi dan su disidenti izigrani. Treći dan bačena je kocka za Tuđmana i Brozovića, tko će biti paravan za naivne Hrvate. Četvrti dan udbaši su zijali po trgovima, a narod se čudio zašto ih udbaši ne privode. Dakle, pokrenuli su se Josip Manolić i Josip Perković i to je bio sav pokret u toj perfidnoj obmani. Za razliku od brzog i silovitog udbaškog prevrata zvanog HDZ, ustaše su zaista činile pokret. Godinama su bježali ispred beogradske policije, organizirali ilegalne ćelije, obučavali diverzante, promišljali formacijsku organizaciju buduće samostalne hrvatske države i vježbali korienski pravopis. Ustaški pokret bio je izrazito lijeva opcija! Zbog antižidovskih zakona, diskriminacije i progona Židova u prvoj Jugoslaviji, mnogi su (obrazovani) Židovi prišli Ustaškom pokretu, čineći njegovo desno jezgro. Ustaški pokret okupio je brojne intelektualce. Sve je pokvario Drugi svjetski rat i Hitlerovi rasni zakoni, kao i zahvalnost ustaških čelnika prema domaćinima, onima koji su logistički pomogli Ustaški pokret – neprijateljima prve Jugoslavije, koji su zapravo bacili oko na hrvatsko ozemlje. Ustaški pokret nije se izborio za samostalnu Hrvatsku, nego mu je NDH servirana na pladnju, kao nekakav fašistički i nacistički leno, i tu se sve raspalo. Ante Pavelić bio je lažni ljevičar, koji se na žalost svih nas nije snašao na čelu NDH. Time dolazimo do velikog nacionalnog defekta, Vođe u Hrvata, koji je upropastio naciju. I HDZ bi bio nešto drugo da je svojim djelovanjem razbio Jugoslaviju – ovako je republička Udba pri raspadu Jugoslavije ogradila svoje i na tome je ostalo. Servirali su nam takvu Hrvatsku u kojoj je Hrvat gladan ili mu se u njoj povraća.
Pravorijek Tomislava Sunića
Uz Ljevičara Antu Tomića hrabrost je iskazao i Desničar Tomislav Sunić. “Zašto se desnica demonizira? Kakva je razlika između desnice i nacionalizma u Hrvatskoj? Koja je razlika u odnosu na parlamentarnu desnicu? Jeli to neki intelektualni pojam, svjetonazor, metafizički svjetonazor? Tko je demonizirao Desnicu u javnim medijima i na fakultetima? Pogledajte danas Filozofski fakultet i Politološki fakultet, da se razumijemo ne želim nikoga demonizirati, ali to su tamo sve djeca skojevaca i NOB-ovaca.” Na neke nevjerojatne odnose ukazao je Milan Ivkošić: “Takozvani antifašisti stvorili su režim nalik fašizmu, koji je imao svoje logore, zatvore, i koji je smicao svoje političke protivnike. Nađite mi jednog jedinog ljevičara koji će po poštenju reći da je Tito bio zločinac.” E pa takav ljevičar sam osobno! Tonči Kursor povećava zbrku: “Ljevica je dobila prostor individualizma i autonomije, a desnica je dobila ekonomiju”. Zdunić promišlja suprotno: “Ma nipošto! Tko su danas najbogatiji ljudi u Hrvatskoj? Pa to su sve bivši skojevci i djeca bivših udbaša!” Kursor tvrdi da je ljevici prepušteno područje civilnog društva i da Sesardić raspravlja protiv civilnog društva. Sesardić zapravo istupa protiv ovakvog civilnog društva, koje je slizano s partijama i stranim interesom. “Kada je ljevica počela gubiti pozicije, izjednačila je pojmove šovinizma i nacionalizma” – primijetio je Igor Zidić.
“Što je to desnica u Hrvatskoj? – pita Zdunić. “U tu bismo kategoriju mogli grubo staviti naše starčevićance.” Mišljenja sam da je pravaštvo skoro posve razbijeno. Najprije su smaknuti pravaši koji su kontrolirali HOS, a onda je HDZ preko svojih infiltranata ušao u kontrolu HSP-a. Pravašima je neko vrijeme otvoren politički prostor, da tako pogurnu HDZ prema sredini, a onda su razbijeni i marginalizirani. Jedno je sigurno, današnji pravaši nisu ljevičari, a oni koji su sudjelovali u ubijanju hrvatskog pravaštva ne mogu se nazvati niti hrvatskom Desnicom. Takozvana “hrvatska desnica” kontrolirana je od strane vladajućih struktura. Događa se da “autonomni” hrvatski intelektualci ulaze u različite inicijative i alternative, ali kada se približe izbori, slijedi transfer u jaču stranku. Kao niti pojedinci, naše stranke nemaju jasan profil u smislu europskih podjela lijevo-desno. Tako je bilo uvijek na našem prostoru. “Ljevica i desnica surađivale su kada su imale zajedničkog neprijatelja – monarhističku vlast Kraljevine Jugoslavije” – podsjeća nas Božo Kovačević. Danas u prvi plan izlaze interesne skupine, koje se više ne guraju lijevo-desno unutar lažnog dvostranačja, nego imaju svoje ljude u obje vladajuće opcije. Svaka nova garnitura provodi lažnu sječu na suprotnoj strani, a zapravo stradaju i lijeve i desne izvanstranačke osobe, koje ne participiraju u podjeli vlasti.
Novi verbalni delikt
Vlada ne može ušutkati internetske portale i forume, pa ide drugim, pomalo nevjerojatnim putem: ušutkavanje čitatelja i forumaša. Iza novog zakona protiv uvredljivih komentara čitatelja na internetskim portalima i sličnih rasprava na forumima krije se niz mogućih manipulacija. Internetski zviždači bit će kažnjeni za klevetu prije nego što DORH otvori i provede istragu protiv nekog kriminala. Opravdan novinarski zahtjev za nekom antikorupcijskom istragom može se suzbiti kao kleveta na društvenim mrežama – dovoljno je da netko ponovi optužbu sa neke internetske adrese. Ugrožene su elementarne slobode, jer novi zakon otvara mogućnost određenim institucijama da se bave nekom osobom bez da to ona zna, uz posve sumnjiv povod. Opća klima suzbijanja sloboda djeluje i na manje autonomne autore na portalima i u novinstvu. Ante Tomić nije se dao zaplašiti. “Ljevičari inzistiraju na pravednosti i osjećaju prema slabijima” – priznao je Desničar Neven Sesardić, profesor filozofije na Lingnan University u Hong Kongu, na okruglom stolu Večernjeg lista u Novinarskom domu, koji je promovirao Sesardićevu knjigu “Iz desne perspektive”. Sesardić se predstavlja kao Desničar, ali je zapravo ljevičar – zahtijeva pozitivne promjene u našem društvu. Od 1975. do 1994. bio je voditelj Katedre za spoznajnu teoriju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Radio je kao istraživač i predavač na sveučilištima u Giessenu, Bielefeldu, Indiani, Minnesoti, Miyazakiju i Londonu. Zašto za rečeni okrugli stol u Novinarskom domu nisu pozvani Ivica Šola i Nino Raspudić, kao i neki drugi značajni hrvatski intelektualci? Koji na temu one fantomske desnice u RH i druge i drugačije realne Desnice u Hrvata imaju što reći! Vjerujem da bi bili zanimljivi i Srećko Horvat i Jurica Pavičić, pa i Ante Gotovina.
* Naravno da je svako slično nasilje socijalno uvjetovano. Od pedofilije do zločina u ratu. Što će sve izroditi naše dužničko ropstvo, ne usudim se zamisliti. Vjerovali ili ne, neki kriminalu skloni merčepovci, kako ih imenuje Tomić, činili su se relativno normalnim osobama. Upali su u financijske poteškoće i vidjeli zgodnu priliku da se pod hrvatskom odorom i sa škorpionom u rukama riješe svojih dugova. Nestao je strah od represivnog sustava – oni su dijelili “pravdu”. Neki od tih “jurišnika” upoznali su svoju mračnu stranu i zlo je rođeno, zametnuto u osobnoj nesreći pojedinca u nesreći tog vremena. Kao što to zahtijeva Stipe Mesić, pustili smo da institucije odrade svoje, i osramotili se. Naš najveći neprijatelj zapravo su institucije, koje su na lukav način vratile u naš “život” komunistički verbalni delikt. Udruga franak dobronamjerno poziva na socijalnu solidarnost, prije nego što se ulicama zakotrlja neko novo lijevo i desno nasilje.
Tvrtko Dolić/benedikt
