Goethe, ECB i vražja monetarna politika
Kakve veze ima Goethe s Europskom središnjom bankom? Ima i te kako, smatraju sudionici javne rasprave u Njemačkoj i kažu da je Goethe sa svojim “Faustom II” pogodio samu srž problema monetarne politike.
{jathumbnail off}Vrijeme je karnevala. Car bi vrlo rado slavio, ali nema novca. U tom trenutku se pojavljuje vrag u liku Mefista i savjetuje mu da jednostavno tiska novčanice. Vladar pristaje. Svi su oduševljeni papirnatim novcem. Država se rješava svojih dugova. Narod počinje naveliko trošiti.
Tako je Johann Wolfgang von Goethe u svom djelu “Faust II” vidio papirni novac i državne financije. Ono što sigurno nije mogao ni slutiti je da je ta tema danas, 180 godina nakon objavljivanja njegovog djela, aktualnija nego ikada. Razvoj dužničke krize ima sve više paralela s Goetheovim “Faustom”. Čini se da i Europska središnja banka (ECB) upravo slijedi carevu taktiku kada najavljuje pomoć zemljama u krizi tiskanjem svježeg novca.
Njemačka središnja banka protiv ECB-a
Ti planovi Europske središnje banke našli su se na udaru kritike njemačkih ekonomista. Među njima je najglasniji Jens Weidmann, predsjednik Njemačke središnje banke (Bundesbank). On je podsjetio na Goetheovog “Fausta” i svakome je bilo jasno kome je bila namijenjena njegova poruka: “Sudionici su presretni zbog navodnog dobročinstva tako da ni ne slute da će im događaji izmaći iz ruku.”
ECB će postati rob vlastite politike, uvjeren je Ottmar Issing, bivši glavni ekonomist Europske središnje banke. On upozorava da bi ECB mogao imati problema s političarima i gospodarstvenicima kada odluči smanjiti količine svježeg novca kojeg izbacuje na tržište. No, ukoliko u pravom trenutku ne uspije smanjiti tiskanje novca, taj će novac izgubiti na vrijednosti. Posljedica je inflacija. Povijest novčanica je istodobno i povijest stalnog iskušenja da se problemi u financiranju države rješavaju tiskanjem svježeg novca što za posljedicu ima njegovo obezvrjeđenje. Za Jensa Weidmanna je zato od presudne važnosti neovisnost središnje banke kako bi se zadržalo povjerenje građana. No, on upozorava: “Za povjerenje je važno da bankari iz središnje banke koji upravljaju stabilnim novcem kao javnim dobrom isto tako javno polažu i račune.”
Plodno tlo za iduću krizu
Ležerna monetarna politika nosi sa sobom ogromne rizike. Tako je baš politika niskih kamata koju je uvela američka središnja banka dovela do stvaranja raznih financijskih “mjehura od sapunice”, čije je pucanje prouzročilo financijsku i gospodarsku krizu, smatra Thomas Mayer, savjetnik u njemačkoj novčarskoj instituciji Deutsche Bank. On kaže: “To su isti ljudi koji praktički ništa nisu naučili iz svojih grešaka i danas nastavljaju raditi po starom. Tko zna gdje ćemo završiti?” Joachim Nagel, član upravnog odbora Bundesbanka, smatra da je ono što ECB radi daleko riskantnije nego program kupovine obveznica koji provodi američka središnja banka, jer, kako kaže, ona “ne kupuje obveznice svojih saveznih država. Ona kupuje državne obveznice SAD-a.” A te obveznice, za razliku od španjolskih i talijanskih, još uvijek imaju odličan bonitet.
Očigledno nije moguće sa sigurnošću predvidjeti kamo vodi ovakva monetarna politika u eurozoni. U Goetheovom “Faustu” je eksperiment s papirnatim novcem završio tragično. Jens Weidmann je to ovako izrazio ekonomskim rječnikom: “U daljnjem razvoju događaja ovakvo veselo poslovanje izrodit će se u inflaciju i financije će zbog rapidnog obezvrjeđivanja novca biti uništene.”
Zhang Danhong/Andrea Jung-Grimm/DW.de
