ODGOVOR STOŽERA NA ISTUPE U MEDIJIMA PREMIJERA ZORANA MILANOVIĆA I SRPSKIH POLITIČKIH VOĐA U REPUBLICI HRVATSKOJ
U pravu je premijer Milanović kada kaže da je Domovinski rat završio prije 15 godina i da u istom nismo ratovali protiv ćirilice nego agresorske srpske vojske.
{jathumbnail off}Drago nam je da je za gospodina Milanovića Domovinski rat završio ali mi, Hrvati Vukovara moramo hrvatskoj javnosti reći da bitka za hrvatski Vukovar traje od početka mirne reintegracije do danas. U situaciji smo da ovu bitku izgubimo ukoliko odustanemo od naših zahtjeva odnosno interesa Hrvata grada Vukovara.
Godinama zbog loših, površnih i nedobronamjernih procjena i odluka Vukovar je guran srbima u ruke zbog osobnih ili stranačkih interesa bivše i aktualne državne i lokalne vlasti.
Teško će se u svijetu naći zemlja u kojoj se daje javni prostor i podrška političkoj opciji čiji predstavnici izjavljuju da su diskriminirani zbog toga što su u službenoj uporabi dužni koristiti se službenim jezikom države u kojoj žive. Tako Srđan Milaković, predsjednik vukovarskog SDSS-a, u intervju za Večernji list od subote, 16.02.2013., pored ostalog kaže: „Mi Srbi doživjeli smo razne oblike diskriminacije. Ružno se osjećate jer nije taksa nego pristojba. Nije hiljada nego tisuća. Ostaje gorak okus u ustima.“
Iz intervjua gospodina Milakovića razvidno je da njemu, ali i ostalim političkim vođama Srba, hrvatski jezik nije prihvatljiv. To nedvojbeno podsjeća na njihove stavove i mišljenja iz ranih devedesetih kada su se pobunili protiv hrvatskog Ustava donesenog 22.12.1990. godine. Tada im je smetao hrvatski Ustav, hrvatski stijeg, hrvatska himna, hrvatski grb i hrvatski jezik, odnosno smetalo im je sve što je imalo hrvatski predznak.
Kojim putem su se odlučili ići i kakve su posljedice njihove demokratičnosti bile svima u hrvatskoj je poznato.
Poučeni iskustvom dajemo si za pravo zaključiti da ni danas nemaju kvalitetnija razmišljanja niti rješenja. Da su dobronamjerni ne bi u javnosti zagovarali tezu da su u Hrvatskoj ugroženi a onda kao primjer ugroženosti i diskriminacije, nemajući konkretnije dokaze, navode da im upotreba hrvatskog jezika stvara gorak okus u ustima.
|
Hrvatski policajac Milenko Korać Drastičan primjer toga je Milenko Korać, sudionik agresije na Republiku Hrvatsku, javnosti poznat kao osoba koja nosi crnu zastavu u četničkoj postrojbi snimljenoj u Vukovaru nakon opkupacije grada kako pjevaju „Slobodane pošalji salate bit će mesa klat ćemo hrvate“. Imenovani Korać je sada pripadnik MUP-a RH. |
Smeta im i javno negoduju zbog toga što hrvatski branitelji oblače svoje odore i nose stjegove svojih ratnih postrojbi , tvrde da se i zbog toga osjećaju ugroženima i da im je ograničena sloboda kretanja, a u isto vrijeme rade u organizacijama koje njeguju tradiciju ustanka Srba 90-ih godina i stvaranja tzv. RSK, priželjkujući i planirajući uskrsnuće iste.
Vjerojatno s tim ciljem šalju svoju djecu i mladež na vojnu obuku u paravojne kampove po Srbiji koji su ustrojeni u organizaciji „Udruženja veterana svih srpskih zemalja iz ratova 1990-1999.“
Na obranu hrvatskog Vukovara, pored navedenih stavova i aktivnosti Srba, tjeraju nas i u najmanju ruku nerazumljivi stavovi i aktivnosti državne i lokalne vlasti, koje svojim postupcima dovode Hrvate u Vukovaru u neravnopravan položaj, te kod istih izazivaju osjećaj izdaje i prodaje.
Drastičan primjer toga je Milenko Korać, sudionik agresije na Republiku Hrvatsku, javnosti poznat kao osoba koja nosi crnu zastavu u četničkoj postrojbi snimljenoj u Vukovaru nakon opkupacije grada kako pjevaju „Slobodane pošalji salate bit će mesa klat ćemo hrvate“.
Imenovani Korać je sada pripadnik MUP-a RH. Ima niz osoba poput njega koje su sudjelovale u agresiji na RH, a koji su u postupku mirne reintegracije preuzete i primljene u MUP kao pripadnici Milicije tzv. RSK. Znatan broj takvih policajaca živi u Srbiji i svaki dan putuju na posao i s posla u PU vukovarsko srijemsku. Na odlasku s posla presvlače odore i ostavljaju službeno naoružanje kod rođaka i poznanika i put prema kući u Srbiji i obrnuto.
U isto vrijeme hrvatski branitelji, pripadnici MUP-a, su umirovljeni kao ratni kadar, a pored toga još tisuće hrvatskih mladića nalazi se na popisu nezaposlenih, pa čak i oni koji su završili školu ili tečaj unutarnjih poslova.
Prethodno navedeno rezultat je propusta svih dosadašnjih vlastu na državnoj razini, međutim nas brine i ono što se u zadnje vrijeme događa u Vukovaru i što je rezultat političke trgovine između SDP-a i SDSS-a na lokalnoj razini, a ukazuje da se nastavlja rasprodaja i guranje Vukovara u ruke Srba. Tako je u posljednjih nekoliko mjeseci gradonačelnik Željko Sabo, inače član predsjedništva SDP-a i saborski zastupnik, učinio diskriminaciju Hrvata i drugih nesrba u Vukovaru na način da je bez natječaja, u tvrtke u vlasništvu grada Vukovara, zaposlio više osoba isključivo srpske nacionalnosti.
Drastičan primjer trgovine sa Srbima i takvog zapošljavanja je Željko Bulić, inače sudionik agresije na Vukovar i Republiku Hrvatsku, vukovarskoj javnosti poznat sa snimke u kojoj se, nakon zauzimanja prigradskog naselja Lužac, hvali kako posjeduje pištolj, a njegova dvojica kolega automat i kapu, jednog branitelja Vukovara koji se i dan danas vodi kao nestao.
Istrpjeli smo metke i gelere, logore i batine, istrpjet ćemo i sve eventualne sankcije ali nećemo odustati od bitke za hrvatski Vukovar i nikada ga nećemo prepustiti Srbima. Vukovar nikada nije bio i nikada neće biti srpski grad iako ga svojata predsjednik Srbije Tomislav Nikolić, a lokalni ga Srbi pokušavaju prisvojiti svojim lažima i insinuacijama.
Zato još jednom poručujemo premijeru Milanoviću da je u pravu kada kaže da je rat završio prije 15 godina, ali neupitna je činjenica da mi ne živimo u prošlosti nego vodimo danas bitku za hrvatski Vukovar, bitku koju on i njegovi suradnici ne mogu i ne žele shvatiti.
STOŽER ZA OBRANU HRVATSKOG VUKOVARA
Tomislav Josić, predsjednik
